WILLIAM Howard Taft, 27. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, ostao je upamćen kao čovjek ogromnog stasa, ali i suptilnog uma, čije je vodstvo obilježilo prijelazno doba američke politike. Njegovo vrijeme na čelu nacije, od 1909. do 1913. godine, donijelo je značajne reforme, ali i političke borbe koje su oblikovale budućnost zemlje.

Kasnije, kao jedini predsjednik koji je postao i glavni sudac Vrhovnog suda, Taft je ostavio dubok trag u američkoj pravnoj i političkoj povijesti. Njegov život bio je posvećen javnoj službi, a njegova priča govori o čovjeku koji je balansirao između progresivnih ideala i konzervativnih vrijednosti.

Rani život i uspon u karijeri

William Howard Taft rođen je 15. rujna 1857. godine u Cincinnatiju, Ohio, u uglednoj obitelji. Njegov otac, Alphonso Taft, bio je uspješan odvjetnik i političar, što je mladom Williamu osiguralo solidno obrazovanje i snažne veze.

Nakon što je diplomirao na Yaleu, gdje se istaknuo kao briljantan student, Taft je završio pravni fakultet u Cincinnatiju i započeo karijeru u pravu. Njegova marljivost i analitički um brzo su ga uzdigli kroz političke i pravne krugove.

Taft je služio kao sudac u Ohiju, a kasnije kao generalni pravobranitelj Sjedinjenih Država pod predsjednikom Benjaminom Harrisonom. Njegova reputacija poštenog i sposobnog administratora dovela ga je do imenovanja guvernerom Filipina 1901. godine, nakon što su SAD preuzele kontrolu nad tim teritorijem.

Tamo je pokazao sposobnost za upravljanje složenim situacijama, uvodeći reforme u obrazovanje i infrastrukturu, dok je istovremeno smirivao lokalne nemire. Njegov uspjeh na Filipinima učinio ga je omiljenim izborom predsjednika Theodorea Roosevelta, koji ga je 1904. imenovao ministrom rata.

Reformator pod pritiskom

Kada je Theodore Roosevelt odlučio ne kandidirati se za treći mandat 1908. godine, podržao je Tafta kao svog nasljednika. Taft je lako pobijedio na izborima, obećavajući nastavak Rooseveltovih progresivnih politika. Međutim, njegovo predsjedništvo pokazalo se složenijim nego što su mnogi očekivali. Taft je bio oprezan i metodičan, za razliku od karizmatičnog i energičnog Roosevelta, što je dovelo do nesuglasica s progresivnim krilom Republikanske stranke.

Jedan od Taftovih najznačajnijih doprinosa bila je borba protiv monopola. Njegova administracija pokrenula je više antitrustovskih tužbi nego Rooseveltova, uključujući značajne slučajeve protiv Standard Oila i American Tobacco Company.

Taft je vjerovao u vladavinu prava i smatrao da monopolistička praksa ugrožava tržišnu konkurenciju. Također je podržavao uvođenje poreza na dohodak, što je kulminiralo donošenjem 16. amandmana 1913. godine, koji je omogućio federalni porez na dohodak.

Politički izazovi i raskol s Rooseveltom

Unatoč tim uspjesima, Taft se suočio s kritikama. Njegova podrška Payne-Aldrichovu zakonu o carinama, koji nije značajno smanjio carine kako su progresivci očekivali, izazvala je bijes reformatora. Također, njegovo nespretno rukovanje konzervacijskim politikama, uključujući sukob oko upravljanja javnim zemljištem, dodatno je otuđilo Roosevelta i njegove pristaše.

Do 1912. godine, raskol unutar Republikanske stranke postao je neizbježan. Roosevelt se vratio s osnivanjem Progresivne stranke, izazvavši Tafta na izborima. Taj sukob oslabio je republikance, omogućivši demokratu Woodrowu Wilsonu pobjedu.

Glavni sudac: Taftov pravi poziv

Nakon poraza na izborima, Taft se nije povukao iz javnog života. Godine 1921., predsjednik Warren G. Harding imenovao ga je glavnim sucem Vrhovnog suda, položajem koji je Taft oduvijek smatrao svojim pravim pozivom.

Kao glavni sudac, služio je od 1921. do 1930. godine, ostavivši značajan trag na američki pravni sustav. Reorganizirao je sudstvo, zagovarajući donošenje Zakona o sudstvu iz 1925. godine, koji je sudovima dao veću fleksibilnost u upravljanju slučajevima. Također je nadzirao izgradnju zgrade Vrhovnog suda, koja je postala simbol neovisnosti sudstva.

Taftova sudska filozofija bila je konzervativna, ali pravedna. Zagovarao je ravnotežu između vladine moći i individualnih sloboda, često donoseći odluke koje su odražavale njegovu vjeru u ustavni poredak. Njegovo vrijeme na Vrhovnom sudu smatra se plodnijim od njegovog predsjedništva, a mnogi povjesničari slažu se da je to bio posao za koji je bio najsposobniji.

William Howard Taft umro je 1930. godine. Njegovo predsjedništvo, iako zasjenjeno Rooseveltovim sjajem i političkim sukobima, donijelo je važne reforme koje su učvrstile temelje američke ekonomske i pravne politike.