PROŠLO je točno četvrt stoljeća od jedne od najpamtljivijih utakmica u povijesti Premier lige, u kojoj je Mark Viduka postigao sva četiri gola u nevjerojatnoj pobjedi Leedsa od 4:3 protiv Liverpoola. U velikom intervjuu, legendarni australski napadač prisjetio se svojih početaka u ratnoj Hrvatskoj, zvjezdanih trenutaka na Elland Roadu i mirnog života koji danas vodi u Zagrebu, gdje sa suprugom drži kafić, piše The Guardian.

Sve je počelo i završilo na isti način: elegantnim lobom. Prije dvadeset i pet godina, 4. studenog 2000., Mark Viduka je sam potopio Liverpool na Elland Roadu. Dok su se igrači oko njega grčevito borili, Viduka je ostao miran, okrunivši svoju izvedbu majstorskim prebacivanjima vratara Sandera Westervelda.

"Morao sam to naučiti s vremenom. Odigrao sam mnogo utakmica gdje sam bio jako nervozan. Kad sam bio mlađi, možda bih samo opalio loptu i nadao se najboljem", odgovorio je Viduka na pitanje je li njegova smirenost bila supermoć.

Prisjetio se gola Hajduku

Viduka se smiješi prisjećajući se utakmice s početka svog boravka u Croatiji Zagreb, današnjem Dinamu. Pridružio se klubu 1995. godine, a u Vječnom derbiju protiv Hajduka našao se jedan na jedan s Tončijem Gabrićem. Priznaje da ga je uhvatila panika.

"Bilo je ogromno očekivanje i urlik s tribina. Nekako sam je udario vanjskim dijelom stopala i prošla je kroz golmanove noge. Svi komentatori su mislili da sam to namjerno napravio, a ja sam mislio: 'Hvala Bogu da je ušla.'"

Dolazak u ratnu Hrvatsku

Bio je to jedan od 52 gola koje je postigao za zagrebački klub. Danas je Viduka ponovno u gradu i radi u kafiću koji vodi sa suprugom. Njegovi roditelji emigrirali su iz Hrvatske u Melbourne prije njegova rođenja. 

Vidukin otac, građevinar, obožavao je nogomet te su redovito posjećivali utakmice Melbourne Croatije, današnjih Melbourne Knightsa. Sa 16 godina Viduka je napustio dom zbog dvogodišnje stipendije na Australskom institutu za sport, a s 18 je već bio u prvoj momčadi Knightsa.

Stigao na nagovor Tuđmana

Brzo je prerastao australsku ligu. Interes su pokazali Borussia Dortmund i japanska Jubilo Iwata, no tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman posjetio je Australiju i pozvao obitelj Viduka na večeru. Želio je Marka u Zagrebu. S obzirom na Domovinski rat, njegovi roditelji su oklijevali, no Viduka je bio uporan.

"Bilo je uzbudljivo", kaže. "Nisam baš razmišljao o sigurnosnom aspektu. Ali gledajući unatrag sada… krvavo, ne znam bih li pustio svoje dijete da ide u to vrijeme."

U Zagrebu je imao rođaka kojeg je redovito viđao, no nedugo nakon Vidukina dolaska, rođak, pripadnik specijalnih postrojbi, "morao je ići u rat". Dani su prolazili bez ikakvih vijesti. "Nije bilo interneta, nije bilo ničega." Srećom, operacija Oluja 1995. godine okončala je rat, a njegov se rođak sigurno vratio.

Pritisak i uvrede navijača

Usred siromaštva i gubitka poslova, Tuđmanova popularnost je padala, a Viduka je u očima javnosti bio neraskidivo povezan s političarem, nastavlja se u tekstu. "Moji navijači i navijači protivničke momčadi pjevali bi mi uvrede prije nego što bih uopće počeo igrati", prisjeća se.

To iskustvo uspoređuje s onim Davida Beckhama nakon Svjetskog prvenstva 1998. "Postigao sam gol u derbiju u Splitu, a moji vlastiti navijači su me vrijeđali. Mislim si: 'Ovo nema nikakve veze s nogometom.'"

Vrijeđali bi ga, pa čak i pljuvali kada bi izašao iz kuće. "Jednostavno sam se osjećao iscrpljeno. Iscrpljeno od svakodnevnih napada ljudi koji su me napadali na ulici. Nisam znao kako se nositi s tim. Nikad nisam zamišljao takve stvari od nogometa. Moglo me je uništiti. Mogao sam prestati igrati."

Teški dani u Celticu

Odlučan da nastavi karijeru, Viduka se u prosincu 1998. pridružio Celticu, no debi je odgođen do veljače 1999. Bio je slomljen. Prijatelji su mu savjetovali da ne pokazuje probleme novom treneru, ali morao je progovoriti. "Morao sam reći točno kako jest, i što god se dogodi, dogodi se."

Nazvao je trenera Celtica Jozefa Venglosa i zatražio vrijeme za povratak obitelji. Venglos je pokazao suosjećanje, no mediji nisu. "U šest ujutro, ispred kuće mojih roditelja bila je novinarska ekipa."

Do tada ga je tisak etiketirao kao plaćenika. "Da sam to htio zbog novca, ne bih ništa rekao", kaže. Neki su čak sugerirali da je završio u ustanovi za mentalno zdravlje. U stvarnosti, Viduka je bio mladić koji se borio s golemim pritiskom tisućama kilometara od kuće.

Zlatno doba u Leedsu

Osvojeni Škotski Liga kup i 35 golova kasnije, Leeds Davida O'Learyja, koji se upravo kvalificirao za Ligu prvaka, platio je 6 milijuna funti za njega. Viduka je odmah eksplodirao, a njegova 22 gola, uključujući ona četiri protiv Liverpoola, pomogla su momčadi da dođe do polufinala Lige prvaka u sezoni 2000./01.

Finale Kupa UEFA i Svjetsko prvenstvo

Njegova sljedeća postaja bio je Middlesbrough, a vrhunac je bio plasman u finale Kupa UEFA 2006. godine. Nakon što su gubili u četvrtfinalu i polufinalu protiv Basela i Steaue, momčad Stevea McLarena prošla je dalje zahvaljujući nevjerojatnim preokretima na Riversideu. "Mislim si: 'Ovo nam je suđeno.' Nismo znali da Sevilla ne misli isto." Poraz od 4:0 u finalu teško je pao.

Nekoliko mjeseci kasnije, Viduka je bio kapetan Australije na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj. Bio mu je to, kaže, vrhunac karijere. Danas mu je 50 godina i priznaje da rijetko gleda nogomet. Rad u kafiću mu odgovara, dodao je, otkrivši da su on i supruga tražili mjesto gdje bi popili dobru kavu. Onda su ga napravili.