Vaterpolo "tiranin" još jednom na krovu Europe, ali prvi put sa svojom Hrvatskom
FOTO: Drago Sopta /Cropix , AFP
HRVATSKA je jučer osvojila svoju prvu zlatnu medalju na europskim prvenstvima, a vaterpolski rukopis Ratka Rudića ispisao je još jednu povijesnu stranicu.
Najboljem i najtrofejnijem svjetskom vaterpolskom treneru ovo je 17. medalja na velikim natjecanjima i treće europsko zlato. Dva prošla osvojio je s Italijom; u Sheffieldu 1993. i u Beču 1995.
Od kada je preuzeo Hrvatsku reprezentaciju 2005. godine, svoju vitrinu ukrasio je sa šest vrlo vrijednih medalja: zlatom sa Svjetskog prvenstva u Melbourneu 2007., broncom s istog natjecanja u Rimu 2009., srebrom i broncom sa Svjetske lige 2009. i 2010., srebrom iz Svjetskog kupa iz Oradea ove godine i na koncu jučerašnjim zlatom iz Zagreba.
Da bi upotpunio kolekciju, nedostaje mu samo olimpijsko zlato koje je u tri navrata već osvajao kao izbornik Jugoslavije (2 puta) i Italije. Ne treba sumnjati da će upravo to biti cilj koji će se pokušati postići na idućim Igrama u Londonu 2012.
Karijeru napravio u Partizanu, a to mu mnogi nisu oprostili do danas
Rudić je rođen u Beogradu 7. lipnja 1948., a kao sin vojnog oficira često se u mladosti selio pa je dio života proveo u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Splitu. Upravo je u splitskom Jadranu započeo svoju vaterpolsku karijeru, no vrlo brzo, 1971., kao talentirani igrač prelazi u beogradski Partizan, tada najjaču momčad Europe. Preko tog poteza dobar dio javnosti nije mogao prijeći, a posebno je omražen bio za vrijeme Domovinskog rata.
Nakon sjajne igračke karijere u kojoj je uzeo praktički sve što se moglo uzeti, Rudić se vrlo uspješno prebacuje u trenerske vode. Najprije je preuzeo juniorski pogon Partizana (1981. 1983.), zatim je uslijedila epizoda u mladoj reprezentaciji Jugoslavije (1983. - 1984.), a nakon toga i čelo seniorskog tima koji je vodio četiri godine (1984. - 1988.). Poslije još jednog povratka u Partizan koji je trajao samo godinu dana, Rudić odlazi u Italiju gdje preuzima nacionalnu momčad. U tom je razdoblju čak tri puta zaredom osvajao olimijska zlata (2 puta s Jugoslavijom i jednom s Italijom). Talijanska epizoda trajala je čak deset godina, sve do 2000. kada se odlučuje za pomalo neobičan izazov. Najbolji svjetski vaterpolski trener preuzeo je realtivno neetabliranu američku reprezentaciju. Rudić odlazi preko Velike bare i u iduće četiri godine od anonimnih Amerikanaca radi respektabilnu vaterpolsku momčad. Život u Los Angelesu i boravak u SAD-u, kasnije je priznao Rudić, bili su najteži trenuci u njegovoj karijeri.
Dolaskom Perice Bukića na čelo hrvatskog vaterpola otopljeli su odnosi između Rudića i domovine, pa je Rudićev bivši igrač (Bukić je igrao pod Rudićem u jugoslavenskoj reprezentaciji) uspio nagovoriti velikog trenera na povratak u Hrvatsku nakon 35 godina. Rudić 2005. preuzima hrvatsku reprezentaciju i stvara temelje momčadi koja je u protekle tri godine uzela čak šest medalja s velikih natjecanja. 2007. postajemo svjetski prvaci u Melbourneu, a jučer smo se popeli i na najvišu stepenicu europske vaterpolske smotre u Zagrebu.
Tiranin, doping-afera i Vrdoljakova izjava
Rudić je poznat kao vrlo strog trener koji od svojih igrača zahtijeva iznimnu disciplinu, zbog čega je i dobio nadimak "Tiranin". Sam za sebe kaže da je bio sušta suprotnost uzornog sportaša. Pušio je, nije živio zdravo, a upravo ga je takav način života stajao velikog skandala 1975. za vrijeme Svjetskog prvenstva u Caliu. Rudićev nalaz bio je pozitivan na doping, zbog čega je cijela jugoslovenska reprezentacija izbačena s prvenstva. Kasnije se pokazalo da se radilo o grešci i da je na rezultate testa utjecala konzumacija velike količine coca-cole i cigareta. B-nalaz pokazao se čist, a hrvatski, tada vaterpolist, bio je amnestiran.
Po negativnom će ostati zapamćena i izjava Antuna Vrdoljaka iz 1996. kada je Rudića nazvao "izdajicom i Ciganinom" zbog toga što je "njegova" Italija porazila Hrvatsku. Današnji hrvatski izbornik općenito tih godina nije najbolje kotirao u Hrvatskoj. Zamjerao mu se dug život u Beogradu, kao i odlazak u Italiju u trenucima kada je u njegovoj domovini bjesnio rat. Uspjesi koje je postigao s Hrvatskom zasigurno su promijenili stav i kod najvećih njegovih protivnika.
Facebook
Google