BIVŠI mladi talent Manchester Cityja, Han Willhoft-King, šokirao je nogometni svijet odlukom da sa samo 19 godina napusti profesionalnu karijeru i posveti se studiju prava na prestižnom Sveučilištu Oxford. U iskrenom razgovoru otkrio je kako su ga intenzivni treninzi pod vodstvom Pepa Guardiole i osjećaj neispunjenosti potaknuli na radikalan zaokret u životu, piše Goal.com.

Put od zvijezda do knjiga

Willhoft-King nekoć je smatran budućom zvijezdom Premier lige. Ovaj bivši engleski mladi reprezentativac proveo je više od desetljeća u akademiji Tottenham Hotspura, gdje ga je trenirala i legenda Yaya Toure, a vježbao je i s prvom momčadi pod vodstvom Antonija Contea. Godine 2024. prešao je u U-21 momčad Manchester Cityja, a činilo se da mu je put prema vrhu zajamčen.

Međutim, njegova karijera bila je isprekidana brojnim ozljedama koje su ga frustrirale i usporavale u razvoju. Osim fizičkih prepreka, kao mladom igraču teško mu je padao i profesionalni način života.

Svakodnevna rutina treninga i oporavka ostavljala ga je nestimuliranim i ispunjenim dosadom, unatoč tome što je živio san mnogih dječaka. Umjesto da ga to motivira, Willhoft-King je shvatio da mu nogomet više ne nudi ispunjenje koje je tražio.

"Trčali smo kao psi za Guardiolu"

Iskustvo treniranja s prvom momčadi Cityja pod Guardiolom ostavilo je na njega poseban dojam. "Tottenham je dobra momčad, ali Man City je druga razina. De Bruyne, Haaland… to su najbolji igrači na svijetu.

Ali shvatite i da su to normalni ljudi. Malo se šale, prozivaju jedni druge zbog pogrešaka. A vidjeti Pepa… on je tako, tako animiran. Energija koju donosi, geste rukama, podizanje glasa. To je zapravo prilično izvanredno", ispričao je.

Ipak, to je iskustvo brzo postalo mentalno iscrpljujuće. "Ne želim reći da sam bio razočaran, ali shvatite... Treniranje s prvom momčadi postalo je nešto čemu se nitko zapravo nije radovao, čudno. Jer biste samo pritiskali.

Trčali bismo za loptom kao psi pola sata, 60 minuta. To nije baš ugodno iskustvo, pogotovo kada pokušavate pritiskati De Bruynea ili Gündoğana ili Fodena. Ne možete im se približiti, pa osjećaj da to ne želite raditi prevlada nad oduševljenjem."

S vremenom je izgubio strast prema svakodnevici profesionalnog nogometaša. "Nisam uživao. Ne znam što je bilo, možda okruženje. Često mi je i dosadno. Trenirao bih, došao kući i zapravo ne bih ništa radio. Ako to usporedite sa sadašnjim stanjem, teško mi je pronaći dovoljno sati u danu", dodao je.

Dugoročni planovi i novi početak

"Uvijek sam se osjećao nedovoljno stimuliranim u nogometu. Nemojte me krivo shvatiti. I dalje sam ga volio. Ali uvijek sam osjećao da bih mogao raditi više. Gubio sam sate dana. Trebalo mi je nešto drugačije i Oxford me uzbuđivao; i ljudi. Pretpostavljam da je to razlog", objasnio je svoju odluku.

Razmišljao je i o dugoročnoj perspektivi. "Recimo da sam imao karijeru u League One ili Championshipu, zaradio bih dobar novac. Ali koliko bih uživao u tome? U glavi nisam bio siguran. Također, u najboljem slučaju - igrat ćeš 10, 15 godina i nakon toga, što? Mislio sam da bi odlazak na sveučilište pružio platformu da radim nešto barem dulje od sljedećih 10 do 15 godina. Dakle, to je i dugoročna stvar."

Novi život na Oxfordu

Willhoft-King oduvijek je bio izvrstan učenik, što je kulminiralo s tri najviše ocjene na maturi. Potekao je iz obitelji u kojoj se obrazovanje cijenilo, a ponudu Manchester Cityja prihvatio je kako si kasnije ne bi predbacivao da nije pokušao. Ipak, shvatio je da se intenzitet vrhunskog nogometa ne poklapa s njegovom potragom za srećom.

Danas je potpuno posvećen studiju prava na Brasenose Collegeu Sveučilišta Oxford. I dalje igra nogomet, ali za sveučilišnu momčad, bez pritiska profesionalizma. Njegova priča služi kao snažan podsjetnik na psihološke izazove s kojima se suočavaju mladi sportaši te ističe da talent nije jamstvo za sreću, čak ni na najvišoj razini.