"TI KAO da se s 35 godina želiš prodati", rekao je impresionirani Nikica Jelavić nakon utakmice Lokomotiva - Slaven Belupo (1:1) u 13. kolu SuperSport HNL-a. Bivši hrvatski reprezentativni napadač, danas trener Lokomotive, tijekom igračke karijere susreo se s najboljim golmanima svijeta igrajući prije svega u Premier ligi.

Iako se nagledao fantastičnih parada, u susretu s podravskim klubom svejedno ga je impresionirao Ivan Čović, golmanski veteran koji je pet godina u Slaven Belupu. 

Čoviću je u 89. minuti zabio Marko Vešović, ali je u brojnim situacijama sačuvao mrežu i osigurao remi Slavenu koji ima 18 bodova i bori se za treću poziciju iza Hajduka i Dinama. Čovićeva sjajna partija bila je povod za intervju o njegovu sjajnom nastupu protiv Lokomotive, karijeri i sezoni Slavena, koji je nakon odlaska Marija Kovačevića u Dinamo preuzeo Mario Gregurina (37), najmlađi trener SHNL-a.

Ivan Čović dao je intervju za Index

Ivan Čović (37) u mladosti je branio za zaprešićki Inter i Dinamo. Seniorsku karijeru započeo je u Interu (2009. - 2010.), a naredne godine proveo je u Hrvatskom dragovoljcu (2010. - 2014.), ponovno Interu (2014. - 2017.), grčkom Apollon Smyrnisu (2017. - 2018.), rumunjskom Sepsiju (2018.), Gorici (2019. - 2020.) i Slaven Belupu (2020. do danas).

U Slavenu je povremeno bio prvotimac, a povremeno zamjena nizu golmana koji su prošli koprivničku svlačionicu. Na taj je način sakupio 58 službenih nastupa u kojima je primio 69 golova te je 17 puta sačuvao mrežu. Bio je u klubu kada je Slaven bio na njemu svojstvenom sedmom mjestu, kao i kada je bio na pretposljednjoj poziciji ili u borbi za Europu.

O svemu tome govorio je u intervjuu za Index.

Što kažete na izjavu Nikice Jelavića o vama poslije subotnje utakmice s Lokomotivom (1:1)?

Čuo sam što je Nikica rekao na presici, a rekao mi je to i uživo poslije utakmice. "Ti si se s 35 godina odlučio prodati." Našalili smo se, bilo je simpatično. Drago mi je što mi je tako veliko ime u Hrvatskoj i svijetu dalo takvu pohvalu. Lijepo je to čuti. Čestitam mu, iznenadio je sportsku javnost s ovime što radi s mladom ekipom, igraju ozbiljan nogomet.

S obzirom na Jelavićevu pohvalu, je li vam nastup protiv Lokomotive jedan od najboljih u karijeri ili pamtite veće partije?

Ne volim govoriti o sebi, ali imao sam dosta takvih utakmica, ova nije bila najbolja. Najbolja bi bila protiv PAOK-a kada sam branio u Grčkoj. Odigrali smo 0:0 i bio sam igrač utakmice.

U posljednje dvije utakmice protiv Hajduka (0:0) i Lokomotive (1:1) na golu ste zamijenili Osmana Hadžikića.

Hadžo, Markan (Antun Marković, op. a.) i ja imamo vrhunski odnos. Dopunjavamo se i nema zle krvi. Golman se rijetko mijenja i rijetko ozljeđuje. Neovisno o tome kako šef odluči, bit ćemo si podrška.

Je li zdrava konkurencija među golmanima rezultat vašeg iskustva?

Apsolutno, iskustvo ima presudnu ulogu. Bilo je tako i između mene i Suvog (Ivan Sušak, bivši golman Slavena, op. a.). Mi smo i danas prijatelji. Ostao sam u dobrom odnosu s većinom golmana s kojima sam bio konkurent. Primjerice, s Ivanom Filipovićem, golmanom Dinama, čujem se na tjednoj bazi.

Drugi golman nije kriv ako ga trener stavi na gol. Bit će prilika, moraš biti spreman kad je dobiješ, to je moja poruka mladima. Naravno, bilo je napetih situacija između golmana. Govorilo mi se iza leđa, a kada je Hadžo došao, odmah sam mu rekao da mu ja to nikad neću raditi. Preiskusan sam, iza sebe imam više od 300 utakmica.

Ako je potrebno, reći ću mu u lice hladne glave. Puno su me puta pitali što mislim o nekoj situaciji, ali ne volim komentirati, već govorim direktno ljudima u lice.

U hrvatskom nogometu imamo situaciju Dominika Livakovića. Iz Fenerbahčea je otišao u Gironu kako bi skupio minutažu, a na kraju sjedi na klupi. Kako se golman osjeća u takvoj situaciji?

Jako teška situacija. Livi je top kalibar i, da sam ja izbornik, on bi mi branio neovisno o svemu. Svima je u interesu da brani i bude spreman za Svjetsko prvenstvo. Ne želim nikoga napadati, ali moram reći da mi je čudno kako Kristijan Kahlina, koji izvanserijski brani u MLS-u i dvije godine je tamo najbolji golman, nije na širem popisu.

Zlatko Dalić radi vrhunski posao, ne bih se petljao. Ne umanjujem Dominika Kotarskog i Ivicu Ivušića, ali iz golmanskog kuta mi nije jasna situacija s Kahlinom.

Nakon što je trener Mario Kovačević prošle sezone napustio Slaven, mogao se očekivati pad u igri. Međutim, vi ste i pod najmlađim trenerom lige Marijom Gregurinom (37) u borbi za treće mjesto. Objasnite kako je do toga došlo.

Trener je stariji dvije godine od mene, ali zovemo ga šef iz poštovanja. Javnost nije mogla znati, ali mi smo znali da ćemo biti dobri jer je Mario prošle sezone bio pomoćni trener. Šef Kova je donosio odluke, a Mario je bio unutar svega. Pred Marijom je velika trenerska karijera.

Ne govorim to zato što mi je trener, ali ima predispozicije biti velik trener. Ima znanje i zna se odnositi prema igračima, a inače mladi treneri nemaju stav i boje se viknuti. Mario ne, on galami kada je potrebno.

Slaven je počeo rasti, mi smo poput obitelji. Uprava stoji iza igrača i klub će biti sve bolji. Nitko nije očekivao da ćemo biti ovako dobri s mladim trenerom, no treba istaknuti da je mali razmak između klubova.

U Slavenu ste od ljeta 2020. godine. Sakupili ste 58 nastupa, s time da ste povremeno bili prva opcija, a povremeno čekali priliku s klupe. Provedite nas kroz godine u koprivničkom klubu.

Došao sam u korona vrijeme, kada je File (Ivan Filipović, op. a.) bio u klubu. Bio sam druga opcija, a kada je File otišao, postao sam prva. Potom smo se Suvi i ja izmjenjivali. Ovo mi je šesta godina u Koprivnici, gdje se osjećam kao doma.

Imao sam ponude za van, ali odustao sam od svega, ipak mi je tu obitelj. Plan mi je i završiti karijeru u Slavenu. Ljudi u klubu me jako cijene i poštuju, to je jako bitno. Dokapetan sam, sretan sam i nemam potrebu nikamo ići.

Sjećate li se pogreške koja vas je najviše pogodila?

Uh, imao sam ih. Ispričat ću vam anegdotu. Kada mi se rodilo prvo dijete, dolazi babica i daje mi kći Elenu, koja se rodila malo ranije pa je bila jako malena. Kaže "evo ti", a ja govorim: "Gospođo Štefica, da vi znate kakve su meni lopte ispadale, ne biste mi dali dijete u ruke." Nisam uzimao pogreške k srcu, život ide dalje, takav je posao golmana.

Spomenuli ste probleme u Rumunjskoj. Bili ste u klubu Sepsiju, što se dogodilo?

Najveću pogrešku u karijeri napravio sam odlaskom u Rumunjsku. Ugovor je bio dobar, razmišljao sam o obitelji, a na kraju završio na sudu i bio šest mjeseci bez kluba. Bio je to cirkus. Dogodilo se to da sam došao u klub, s time da mi je sedam dana kasnila prtljaga jer se izgubila na aerodromu, i potpisao sam ugovor. Deset dana kasnije rekli su mi da sam preskup i da mogu ići.

U Grčkoj su mi nudili novi ugovor na tri godine, ali odlučio sam se za Rumunjsku kako bih osigurao egzistenciju. Nakon što su rekli da smo preskupi, počela je diskriminacija nas sedmorice u obliku odvajanja od ostatka ekipe i posebnog treniranja pola sata izvan grada.

Dogovoren je raskid ugovora, slučaj je završio na sudu i dobio sam ga. Pretpostavljam što se dogodilo, ali ne mogu javno o tome.

Imate oko 150 nastupa u SHNL-u. Brojni napadači su vam pucali na gol, kojeg biste izdvojili kao najboljeg?

Marka Livaju i Brunu Petkovića, a od starijih Leona Benka i Andreja Kramarića.

Tko je imao najjači udarac?

Ivan Mamut ima top u nozi, a tu su i Pero Bočkaj te Ante Šuto.

Ima li trash talka između golmana i napadača?

Ima, volim i ja pričati, ali nikad ne psujem. Pokušao sam ući igračima u glavu kod penala. Micao bih se i vraćao na gol kako bih stvorio nervozu i kako bi me suparnik čekao da pukne. To su psihološke igrice. U mojem slučaju je to ovisilo o trenutku, nekad bih to učinio, nekad ne.

Kao prvi primjer opasnog napadača naveli ste Marka Livaju, kapetana Hajduka. Kako je igrati protiv njega?

Jako teško jer ima sve: igru leđima, puca iz svih situacija, teško ga je čuvati, nikad ne znaš što će napraviti. Postoje kvalitetne špice, ali za koje znaš da nisu toliko opasne prime li loptu okrenuti leđima prema golu.

No Livaja ima potez, dribling, skok, lijevu i desnu nogu, uvijek zna gdje treba biti. Stoperi također kažu da ga je teško čuvati. Nikad jedan drugome nismo rekli lošu riječ. Poštujemo jedan drugoga.

Što možete reći o Adrianu Jagušiću, najvećem talentu Slavena, koji je dobio pretpoziv za hrvatsku A reprezentaciju?

Što reći, a da već nije rečeno i napisano? Vrhunski talent i jako dobar dečko te pošten radnik. Sluša starije, nije mu problem nositi gol jer je mlađi. Lijepo je odgojen i, ako nastavi ovako, čeka ga velika karijera.

Koliko se trening golmana promijenio od početka vaše karijere do danas?

Godine 2006. priključen sam seniorskoj ekipi i od tada se jako promijenio. Kada sam bio mlađi, kakva igra nogom od golmana!? Odigraj stopera ili je uzmi i nabij što dalje! Ako vratiš loptu golmanu, ideš van.

Sve se promijenilo i golman sada mora biti kompletniji. Uspio sam se prilagoditi, mijenjao sam se sa svakim novim trenerom. Naravno, ostavio sam elemente iz stare škole koji mi odgovaraju. Iskusan sam, znam što mi odgovara, a što ne.

Planovi nakon karijere?

Upisat ću trenersku školu i ostat ću u nogometu, to mi je život. Polako, nema žurbe s donošenjem odluke.