HRVATSKA nogometna reprezentacija pobijedila je Gibraltar i samo nas politička korektnost priječi u tome da kažemo da je rezervirala svoje mjesto na Mundijalu koji će se iduće ljeto održati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku. Dotad su ostale još dvije službene utakmice - kvalifikacijski mini ciklus u studenom u kojem će i službeno biti potvrđeno ono što se odavno zna.

Iz te perspektive, već se gleda prema turniru u Sjevernoj Americi. Glavna tema sportskih razgovora ovih dana je oko toga koji igrači trebaju otići na prvenstvo gdje Hrvatska brani broncu, ali i dalje za sobom vuče miris neuspjeha s loše odigranog Europskog prvenstva prošlog ljeta u Njemačkoj. Što je otad Zlatko Dalić napravio?

Važni potezi

Hrvatski izbornik je u tom periodu povukao nekoliko važnih poteza, a vjerojatno najvažniji je onaj da je proširio opcije u rosteru. U odnosu na njegovu prvu Hrvatsku, još su samo Ivan Perišić, Luka Modrić i Andrej Kramarić ostali kao važni igrači u nacionalnoj selekciji.

U zadnjih godinu i pol dana je šansu dobilo puno igrača, a neki od njih su ju vrlo konkretno iskoristili. Dalić je probao Tonija Fruka, Petra Sučića, Martina Baturinu, Marca Pašalića, Kristijana Jakića, revitaliziranog Nikolu Moru, Domagoja Bradarića, Dominika Kotarskog, Franju Ivanovića i Igora Matanovića.

Svi oni nadaju se mjestu u avionu za najveću svjetsku smotru, a dio njih već igra ozbiljnu ulogu u Dalićevoj momčadi. Iz te perspektive, nikad lakša kvalifikacijska skupina je uz nekoliko nelogičnosti, odlično iskorištena kao selekcija za neku novu Hrvatsku.

Pisali smo o problemu s minutažom koju ima dobar dio važnih Dalićevih aduta. Praćenje njihove forme i problema s ozljedama bit će omiljeni nacionalni sport do idućeg lipnja. Izbornik tu ne može ništa osim nadati se najboljem, ali bit će zanimljivo vidjeti hoće li u slučaju Livakovića dugotrajno izbivanje iz igre otvoriti nekom drugom šansu na jedinici.

Jesu li kvalifikacije taktički bile korak unazad u odnosu na Ligu nacija?

S obzirom na nikad kraće i zgusnutije kvalifikacije, pomalo je u zaborav palo da je Hrvatska između njih i Eura odigrala čitav ciklus Lige nacija. Hrvatskoj je tada bila jako potrebna dobra dionica koja bi sugerirala da je slab nastup na Euru bio slučajnost.

Otprilike je to i dobila. U skupini s Poljskom, Portugalom i Škotskom prošla je u četvrtfinale gdje je izgubila od Francuza na penale u Parizu. Ključna promjena tada je bila promjena sistema na tri igrača u zadnjoj liniji. 

Pokazalo se to kao pun pogodak. S jedne strane, momčadi je dalo defenzivnu stabilnost i zgusnutost u sredini terena koja pati odlaskom Brozovića. Petar Sučić je po trkačkim i energetskim kapacitetima najbolji kandidat da ga zamijeni, ali je on profilom bitno drugačiji igrač. 

S druge strane, prelazak na tri stopera i dva beka koja dolaze visoko i osvajaju prostor kompenziralo je izostanak klase na krilima, koju Hrvatska praktički nikad nije ni imala. Dalić se u kvalifikacijama za SP ipak odlučio vratiti na igru s četiri u zadnjoj liniji.

Postoji velik problem evaluacije takvog poteza jer je Hrvatska od dosadašnjih šest utakmica (a tako će ostati do kraja) odigrala tek dva susreta protiv suparnika klase kakvog bi mogla sresti na Mundijalu - protiv Češke.

U Pragu se najbolje vidjelo koliko je teško kontrolirati ritam i igru s igračem manje u sredini terena. A to je možda bila i potvrda da je reprezentacija u taktičkom smislu napravila korak unatrag u ovoj godini.

Dobro je što Dalić vidi probleme. Loše je što ne znamo koliko je ozbiljan

Ono što može veseliti hrvatske navijače je to da je Dalić bio atipično samokritičan nakon dvije zadnje kvalifikacijske utakmice. Nakon Češke je pričao o problemima u igri, posebno u prvom poluvremenu.

Nakon Gibraltara je pohvalio učinak momčadi u kvalifikacijama, ali je naglasio: "Treba popraviti neke stvari za još veće domete. Imamo još dvije utakmice, a onda slijedi priprema za SP. Dignuli smo momčad na višu razinu, tu su mladi dečki koji su iskoristili svoju priliku i postali smo kvalitetni. Moramo popraviti tranziciju i biti okomiti, prespori smo. Moramo naći još jednog napadača, treba nam raznovrsnost." 

Ono što još uvijek ne znamo je koliko je ozbiljan i iskren u tome da vidi greške i traži rješenja. U pressici nakon utakmice opet se obračunavao s famoznim unutarnjim i vanjskim neprijateljima #Family.

Uoči Eura, a to je pokazao i rezultat i neki postupci na turniru (famozni Petkovićev penal protiv Španjolske, npr.) to je bio veliki problem. Bavio se svojim imidžem više nego ekipom i zakasnio je s potezima pa je na Euru morao platiti ceh. Istu grešku ne smije ponoviti.