"LOKOMOTIVA nije opasna utakmica. Opasnost je nešto drugo, ovo je sport, ovdje nema tragedije. Kad zgazite dijete autom kada idete u rikverc, to je tragedija", izjava je hrvatskog trenera Tomislava Stipića iz 2021. godine. Stipić ju je izrekao nakon što je njegov Slaven Belupo s 2:0 poražen na Maksimiru od Dinama u četvrtfinalu Supersport hrvatskog nogometnog Kupa, a kao odgovor na pitanje o tome kako će pristupiti sljedećoj utakmici s Lokomotivom u Supersport HNL-u.

"Nije tragedija ako ne prođemo Ziru, nitko nije umro, ovo je nogomet. Tek sam došao u klub, pokušavamo promijeniti način igre. Ništa u nogometu nije tragedija, ne bi bila tragedija ni za Ziru. Samo se prebaciš na idući cilj", izjava je trenera Hajduka Gonzala Garcije, nakon današnje utakmice sa Zirom u 2. kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu.

Ako te izjave gledamo zdravorazumski, izolirane od konteksta sporta i nogometa u kojem Stipić i Garcija egzistiraju, vjerujem da ćemo se svi potpuno složiti s rečenim. Naravno da sportski poraz, kakav god on bio i u kojem god trenutku, u nekom širem životnom kontekstu ne može biti tragedija, posebno ne veća od smrti djeteta.

Da je ovo napravio Gattuso, razapeli bi ga

Problem s ovim izjavama je u tome što su Stipić tada, a Garcia sada, to izjavili kao treneri nogometnih klubova. Dakle, kao ljudi kojima je posao gledati stvari isključivo kroz prizmu sportskog rezultata i uspjeha kluba.

Trenutak u kojem se Garcia odlučuje za spomenuti narativ u odgovoru na novinarsko pitanje je trenutak u kojem se, umjesto da preuzme na sebe sav teret lošeg rezultata iz prve utakmice, kreće sakrivati iza patetike i semantike. 

Da je to napravio, recimo, Gattuso, na njega bi se sručila sva sila medijske mašinerije. Garcia je ipak novo lice u Hajduku, mnogi vjeruju da bi baš on mogao Splićanima donijeti sve ili dio onog što im je dosad nedostajalo, a ionako se već počelo s klupskih kanala prozivati medije da "nisu u službi Hajduka". Bolje onda ne raditi dramu od izjava trenera nakon prve službene utakmice, je li tako?

Poželjno bi bilo i da se ne nagazi baš jako trenera i igrače nakon remija u Azerbajdžanu jer danas svi igraju nogomet. Pa i Zira koja postoji tek nešto više od deset godina i najveći europski uspjeh joj je prošlogodišnje izbacivanje Osijeka. Nakon čega ju je Dambrauskasova Omonia rastočila sa 6:0 na Cipru i onda rekreativno došla i izgubila 1:0 u Azerbajdžanu za prolaz dalje.

Što je tragedija?

Na kraju dana, Garcia je u pravu, samo to kao trener Hajduka baš nikada ne bi smio tako komunicirati prema van jer time samo pojačava priče o luzerskom mentalitetu, kojih oko Hajduka ionako ne nedostaje.

Zbilja nije tragedija ako klub koji je u zadnjih desetak godina iz Europe ispadao od velikana poput Dile Gori, Gzire, Tobola i Ružomberoka, sada ispadne i od Zire, koja je neosporno veći, bogatiji i vrjedniji klub od svih spomenutih. 

I to što to nije tragedija, zapravo jest najveća tragedija Hajduka.