KREŠIMIR ĆOSIĆ rođen je 26. studenog 1948. u Zagrebu, a preminuo 25. svibnja 1995. u dobi od samo 47 godina. Smatra se jednim od najvećih košarkaša u povijesti Hrvatske i Europe, a njegov utjecaj nadilazio je granice sporta.

Djetinjstvo je proveo u Zadru, gdje je i započeo košarkašku karijeru. Već s 20 godina iza sebe je imao tri naslova prvaka Jugoslavije, a od samih početaka bio je prepoznat kao igrač ispred svog vremena. S visinom od 211 cm, izuzetnim šutom i vrhunskim pregledom igre bio je prototip modernog centra – u današnjem košarkaškom svijetu najbliži njegovoj igri je Nikola Jokić.

Igranje na zadarskim igralištima formiralo je njegov stil. Budući da je zbog visine bio znatno dominantniji od svojih vršnjaka, često su ga tjerali da igra dalje od koša, što je kasnije rezultiralo raznovrsnošću u njegovoj igri i sposobnošću da se nosi s raznim pozicijama na terenu.

Formativne godine u SAD-u

Važnu ulogu u njegovom osobnom razvoju imalo je trogodišnje razdoblje provedeno u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je studirao i igrao za sveučilište Brigham Young u gradiću Provo, savezna država Utah. Tamo je prihvatio mormonsku vjeru, koju je zagovarao do kraja života, promičući vrijednosti mira i tolerancije. O svom odnosu prema košarci jednom je izjavio:

"Počeo sam igrati u prvoj ekipi ranije nego bilo koji od mojih vršnjaka. Već sam 1964. igrao za prvu ekipu Zadra, '66. za reprezentaciju. Često sam mijenjao klubove i stil igre. Cijelo vrijeme igrao sam od gušta. Da je košarka za mene čisti profesionalizam, sve bi bilo drukčije. Ovako prilagođavam bavljenje košarkom sebi i ostajem entuzijast.

Više uživam u igri nego što pokušavam zagorčati život protivniku, tako da igram slobodnije nego uz neku nepotrebnu malicioznost. Drago mi je kad protivnik igra dobro. Želim dobiti, ali nisam spreman služiti se svim sredstvima, i poraz ne shvaćam tragično. Ne igram tako da nekoga povrijedim, ali često ima grubljih trenutaka. To je tako: treba igrati ili ostaviti košarku. Za mene s izlaskom na teren brige prestaju: tada se igra."

Uspjesi s reprezentacijom

Po povratku u domovinu, suočio se s neprihvaćanjem tadašnjeg komunističkog režima, koji mu nije blagonaklono gledao na vjerska uvjerenja, pa je čak bio optužen za špijunažu. Unatoč tome, njegova karijera nastavila se na visokoj razini. Igrao je za Olimpiju, bolonjski Virtus i Cibonu, a tijekom karijere osvojio je šest prvenstava i tri kupa Jugoslavije, dva naslova prvaka Italije te jedan Kup pobjednika kupova.

S reprezentacijom Jugoslavije bio je izuzetno uspješan, osvojivši 14 medalja na velikim međunarodnim natjecanjima, uključujući jedno olimpijsko, dva svjetska i tri europska zlata. U trenerskim vodama proveo je dvije godine kao izbornik reprezentacije, ali bez zapaženih rezultata.

U posljednjim godinama života bio je savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u SAD-u, gdje se zalagao za širenje međunarodne svijesti o ratu u Hrvatskoj. Preminuo je od komplikacija nakon rutinske operacije koštane srži, koju je prošao u sklopu liječenja limfoma. Njegov organizam nije izdržao posljedice oslabljenog imuniteta, a koban je bio hepatitis.

Posmrtno priznanje

Godinu dana nakon smrti, Krešimir Ćosić posthumno je postao prvi Hrvat i tek treći neamerikanac primljen u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu – priznanje koje potvrđuje neizbrisiv trag koji je ostavio u povijesti svjetske košarke.