Foto: Kurir

"AKO TO golo tijelo pokazujemo na visoko estetski način, to je umjetnost", reče Nikolina Pišek nakon što se fotografirala za kalendar makedonske vinarije Tikveš. Doduše, neki su prestali čitati nakon "golo tijelo" i prebacili se na galeriju fotografija, a oni drugi mogli bi reći da su kalendari vinarija umjetnost kao i ona kemijska olovka koja, ovisno o položaju, ima golu ili obučenu ženu. Kalendari ili karte s golim ženama omiljeni su u klijetima, vojarnama, automehaničarskim radionicama, garažama ili kabinama kamiona, a uz apsolutno poštovanje ljudima koji se bave ovim poslovima ili posjeduju erotikom bremenitu garažu ili klijet, nećemo pretjerivati i tvrditi da se takvi kalendari tamo nalaze zato jer njihovi vlasnici "ljube" visoku umjetnost.

Teško je zamisliti kamiondžiju koji će u društvu prijatelja polemizirati je li riječ o umjetnosti ili slikama dobre trebe koja pravi društvo u hladnim noćima kada se čeka na utovar.

Kalendari s golim "tetama" ostaci su nekih prošlih vremena. Vremena kada ste krišom kupovali Erotiku, Vruči Kaj ili Start u potrazi za poznatim, manje poznatim i apsolutno anonimnim međunožjima (kod Starta ste mogli tvrditi da vas zanimaju članci, što je, baj d vej, prokleta laž). Drugim riječima, kalendari pripadaju vremenu prije interneta kada su između pornografije i vas stajali neželjeni posrednici i kada je nabavka kalendara bila put do golotinje kao i svaki drugi.

Ni najveći entuzijasti kalendare ne bi stavili na zid iz umjetničkih pobuda

Čak je i primarna funkcija kalendara bačena u drugi plan jer ako već nemate mobitel, mala je šansa da ćete ovaj kalendar strpati u dnevni boravak da putnici namjernici mogu vidjeti koliko još do kraja mjeseca, kad pada produženi vikend i pritom razglabati o kompoziciji pijuckajući Port i pućkajući lulu. Teško je zamisliti i da će se ljubitelji "visoke" umjetnosti umjesto, primjerice, predivne tapiserije s popularnim motivima šume ili goblena ciganke/pastira odlučiti za kalendar. Ni najveći entuzijasti, potpuno slobodoumni i lišeni malograđanštine kalendare ne bi stavili na zid iz umjetničkih pobuda jer kalendari su u ovom slučaju samo nostalgični pogled na neka druga vremena i tretiraju se poput vizitke ili letka.

Nitko ne kaže da nije riječ  o tijelu koje ne bi trebalo vidjeti ili ovjekovječiti fotografijama, a još manje da je riječ o neukusnim fotografijama koje vas tjeraju da u gađenju okrenete glavu jer vaša duša ne podnosi kada netko prekorači tu svetu granicu između erotike i pornografije. Bilo to za kalendar Tikveša, Ribara, Škode ili Black & Deckera, prosječnom konzumentu zaista nije bitno i takvu praksu možemo pozdraviti jedino dubokim naklonom, što će učiniti oko 99,9% heteroseksualnih muškaraca (bili oni kamiondžije ili doktori). No, ne bi se trebalo previše zanositi pričama o razini umjetnosti jer svi znamo kome je ovo namijenjeno, koja je važnost riječi „umjetnost“ kada se nađe u istoj rečenici sa „gola Nikolina Pišek“, a svjesni smo i činjenice da je u ovakvim slučajevima poimanje razine umjetnosti određeno količinom novca. A pedeset tisuća eura sasvim je dovoljan iznos da ovakvo nešto stavimo u isti koš s „Posljednjom večerom“. Čak štoviše, Isus i ekipa redovito gube u borbi s polugolom ženom koja pijucka vino. 

Nikolina Pišek djeluje gotovo neljudski

S druge strane, ne treba biti potpuni seljak i otpisati cijelu priču kao zajebanciju jer s tim se nikako ne bi složili ljubitelji pop kulture koji su za kalendare legendarnih pin-up majstora, primjerice, Georgea Pettya spremni izdvojiti više nego ozbiljan novac. Doduše, bacite li pogleda na Pettya ili Gila Elvgrena, mogli bi se složiti da postoji velika razlika između malih umjetničkih djela spomenutih autora i Photoshopom unakaženih fotografija, a u ovom slučaju radi se upravo o tome. Nikolina Pišek djeluje gotovo neljudski i cijela serija fotografija više podsjeća na slučaj omota albuma Miše Kovača na kojem izgleda kao žrtva abnormalnog estetskog zahvata u kojem nisu skinute samo godine već i obilježja ljudskih bića kao što su izraz i crte lica.

U ovom slučaju ne morate biti zabrinuti ni za utjecaj koji bi ovakve fotografije mogle imati na mlade djevojke s nerealnim ili nametnutim poimanjem ljepote jer dovoljno je imati jedno zdravo oko da bi vidjeli da svom izgledu na ovim fotografijama može zahvaliti Thomasu Knollu, kreatoru Photoshopa.

Na svu sreću, još uvijek živimo u zemlji koja se šokira tek ako se ovakvom tretmanu podvrgnu političarke poput Vesne Pusić ili Vesne Škare-Ožbolt.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje