*ovaj tekst nije napisan uz pomoć AI-ja

Šoubiznis počiva na nekim striktnim pravilima.

Činjenica je da ljudi trebaju junake – ovi u špiljama pričali su da najjači među njima mogu šakom ubiti bika kao da su Zagor-te-nay, zatim su pisali priče o junacima koji su nam došli po nalogu nadnaravnih sila, a kad su se mrvicu obrazovali, počeli su veličati glumce.

Ne samo glumce u uskom smislu te riječi, sve zvijezde su u nekoj mjeri glumci. Nekad su to bili nepobjedivi vojskovođe i karizmatici, a danas je znanost ubila mistiku pa su nam preostali samo ovi koji su svladali efekt puke izloženosti: zvijezde čiji glavni poziv nije stvaranje nego prezentacija, a prezentacija nije zajebancija. Sjećate se Voicea?

Awwww, moj prvi članak na Indexu

Kao i svi showovi tog tipa, Voice je dizajniran da naizgled skrati trnoviti put do zvijezda tako što preskupom produkcijom podigne prezentaciju amaterskih izvođača. Lijepa priča: dođe čovjek s ulice, prepoznaju ga kao mega talenta i gurnu ga među desetke šminkera i kostimografa da bi izašao na pozornicu koja košta milijun eura s rasvjetom i kamerama koje koštaju još pola toga. Zvijezda je rođena!

…da, ali zvijezda padalica. Nakon što se ugase svjetla i udari zadnja klapa, naši junaci se vraćaju u svoje nativne uvjete, ne pjevaju više pjesme najvećih autora nego svoje škrabotine, spotovi su snimani u studentskim uvjetima i više nam nisu plasirani u prime time terminu sa stotinama objava u svim medijima. Bez svih ovih prezentacijskih sredstava, naši dojučerašnji junaci izgledaju kao neki obični likovi kojima bi se sad mogle pripisati i neke osobine regularnih ljudi. Jedna od tih osobina je ta da su regularni ljudi često šupci. Samo što oni nisu žedni svjetala pozornice i čednog imidža pa to i nije neka vijest. Enter: Dalibor Matanić.

Dalibor Matanić je žrtva svoje prezentacije

Lik je najzaposleniji hrvatski redatelj. Od filmova preko reklama do izbornih spotova, njega se zove prvog. Crveni tepisi, filmovi, unosne predizborne reklame, naslovnice ženskih časopisa u kojima se predstavlja kao “saveznik ženama” (što god to značilo), ukratko: ma vidi ga šta je on nama lijep i sposoban!

Ukratko: od redatelja koji je po vokaciji čovjek iz sjene, g. Matanić htio je slavu. Htio je bolju prezentaciju, htio je i on malo biti po svjetlima umjesto da ih samo namješta za druge. Htio je i on biti the voice, the stas, the paragon morala i jednakosti spolova. Ako su mogli Isus Krist i Angelina Jolie, zašto ne bi on? Lik je napravio Blagajnica oće na more!

Ono na šta nije računao je da ga mrski narod ne može samo tako obožavati. Ne, mi trebamo dramu!

Matanić je pao prošle godine, istupivši iz javnog života na nekakvo turbulentno liječenje o kojem se u industriji dan danas pričaju legende. Navodno je išao tamo na naš račun i preko reda, zamislite!

Bio je pritisnut medijskom pažnjom zbog seksualnog uznemiravanja brojnih kolegica na radnom mjestu uz korištenje svih beneficija koje mu ono donosi, što nije bio zgodan dodatak portfelju prijatelja Jelene Veljače, pogotovo jer je naslovnice i medijsku pažnju dobio baš zahvaljujući uzornim feminističkim stavovima. Želju za lizanjem šminke sa saveznica svalio je na “drogu i alkohol”, a u nominiranju za počasni Blammy 2024 imao sam samo jedno pitanje: zašto su mediji zaboravili na ovu temu?

>>”Njušim li američku eru iskupljenja za oko godinu-dvije?”

Naravno da je era iskupljenja došla, ali nisu je baš dobro isplanirali.

Gloria je objavila intervju s ugašenim komentarima i obrisala ga prije nego što sam ga stigao pogledati, urednica se u dva navrata ispričavala putem Chat GPT tekstića (jednom se opravdavajući, drugi put brišući tragove, naravno: za pretpostaviti je da je sve reaktivno jer se šteta mora popraviti, isto kao i s Matanićem).

To je samo  dobar pokazatelj koliko bi domaćih medija završilo na stupu srama da se bave ikakvim ozbiljnim temama. Da, sad će zagovornici reći da se Gloria bavi ozbiljnim temama, ali ja ne pričam o tekstovima kojima se zagovara kraj gladi i rata u svijetu, udomljavanje siročadi ili toga da ne treba udarati žene. Sve teme kojima se ovakvi mediji bave su poduprte javnim mnijenjem, drugim riječima: nisu škakljiv teren, svi koji se ne slažu s njima bi ionako trebali u zatvor ili na psihijatriju.

Ali vratimo se na Matanića. On sav ovaj otpor jamačno nije očekivao jer je svjestan koliko je publika koja puši ovaj sadržaj napustila upotrebu mozga. Članci iznad i ispod njegovog govore dovoljno: jedan je o ružu za usne koji osvaja generaciju Z, jedan je o sezoni kestena (ali je zapravo prikrivena reklama za zagrebačku slastičarnu) s podnaslovom “IZGLEDAJU PREFINO” 🥹, a tu je i članak o uvojcima žene nogometaša koji su hit sezone.

Da, Gloria nije baš u kategoriji Uliksa.

Sad su svi ljuti uslijed mentaliteta gomile pa ne razmišljaju trezveno, ali razmislite malo: tko smo mi da ne oprostimo Daliboru Mataniću?

Ne kažem da trebamo, samo kažem da nemamo izbora.

Ne kažem ni da smo užasni ljudi, samo kažem da smo nitko i ništa. Hrvatski narod u modernoj povijesti nema duha za suprotstavljanje. Ažurnost pokazuje samo u gomilama, i to samo kad se nalazi pred jasnim i medijski odlično popraćenim problemima koji služe agendi neke političke stranke.

Ovdje je stvar jednostavna: prvi Matanićev istup nije uspio, ali to samo znači da će se morati odreći podrške javnosti. Nakon što odradi pokoji projekt…

Kao, primjerice, ovaj kratki film koji pokazuje da je rehabilitacija prošla odlično

…jednostavno će se vratiti ulozi čovjeka iz sjene i neometano raditi dok se narativ oko njega ne prebaci iz toga da je protivnik žena u taj da, eto, živi i radi, tko se uopće više sjeća te epizode, imamo druge junake koje treba obarati. Naposljetku: što da radimo, pa ne unajmljujemo ga mi?! Ako industrija ima koristi od njega i ako može reducirati šmrkanje na svoja četiri zida, zašto bi naše mišljenje bilo važno?

Pa imamo i puno transparentnijih slučajeva gdje čak ne moramo misliti na neke tamo žrtve jer smo mi žrtve: je li Beroš zbog javnog mnijenja odustao od saborske naknade i novog radnog mjesta koje mu opet mi plaćamo iako sve ukazuje na to da je krao ljudima koji su doslovno u smrtnoj opasnosti pred operaciju mozga?

To su pravila šoubiznisa – radi se o svijetu koji smijemo promatrati, ali sve bi se srušilo da se nas išta pita.

Možemo se derati na sav glas – i trebamo – ali sve to samo znači promjenu kursa za Matanića et al. Zato mu oprostite odmah i riješite se briga, izađite malo vani, uzmite neki profinjen kruščić i grickajte ga na klupici u parku, lijep je dan.

Žao mi je što ne mogu u maniri Glorije završiti članak nekom “i zatoooo…” reklamom za neki trendy brunch plejs da se ispostavi da je sav ovaj tekst napisan samo zbog toga, ali evo vam bar slika sočnih kruhova.

…ne, Dalibore, to bijelo se jede, to ne ide u nos, neeeeeeeee

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.