S 34 HITA na britanskim top listama oni zaostaju samo za Elvisom, Beatlesima, Cliff Richardom i Madonnom. Kad tome dodate da su kao prateći band Cliff Richarda imali još 35 hitova, onda znate da ih slobodno možete nazvati legendama.

Za Britaniju su nastupali na Euroviziji i, najblaže rečeno, nisu se osramotili. Sredinom 1960-ih bili su uvjerljivo najutjecajniji bend na području bivše Jugoslavije i toliko popularni da su pjevali i na Splitskom festivalu. Iako su, prije svega, bili instrumentalni sastav, čime njihov uspjeh postaje još grandiozniji.

Paradigma surf-rocka

Već su bili poznati kao prateća grupa Cliff Richarda pod imenom The Drifters kad su im s one strane Atlantika zaprijetili "pravi" The Drifters, američki vokalni sastav (i legende crnačke glazbe).

Stoga su ovi engleski Driftersi prvo promijenili ime u Four Jets, da bi onda i njega promijenili u ono koje je ušlo u povijest rocka – The Shadows. Bili su prvi prateći bend koji se osamostalio i postao slavan. I među prvima koji su promovirali četveročlanu postavu s dvije gitare, basom i bubnjevima.

Samo što su The Shadows bili prvenstveno instrumentalna grupa. I kad bilo kom boljem poznavatelju rocka spomenete to ime, prvo vam na pamet padaju njihovi svevremenski popularni instrumentali. Kao ovaj, koji je svojim zvukom i prije svega solažom Hank Marvina, jednog od prvih gitarskih heroja, definirao surf rock – a i njihov glazbeni stil u narednim godinama, pa i desetljećima.

Nema tog klinca iz mojih dana mladosti koji nije skidao ovu solažu. Odlična vježba da lijevom rukom lijepo podvijate žicu, dok desnom ravnomjerno i brzo trzate, povremeno pritisnuvši vibrato. 

Shadowsi u Splitu

I dok su po Britaniji i Europi od negdje 1963. harali vokalno-instrumentalni sastavi kao Beatlesi, Stonesi, Kinksi, Animalsi i ostali, u Jugoslaviji su Shadowsi postali uvjerljivo najutjecajniji bend. 

Praktički je nemoguće nabrojiti sve grupe s područja tadašnje Jugoslavije koje su svirale u stilu Shadowsa. Od nama koliko toliko poznatih, tu su bili Crveni Koralji, Bijele Strijele i Delfini. Pronađite na YouTubeu prvi singl Indexa, instrumental Nikada, pa se i sami uvjerite (nisu to još bili Indexi s Davorinom i Bodom, nego ranija postava).

Ne čudi onda i činjenica da su se Shadowsi pojavili kao posebni gosti na Splitskom Festivalu 1967. godine, prvome koji je organiziran na sad već tradicionalnim Prokurativama. Uzgred, na njemu je  vrlo neuspješno sudjelovao i mladi Oliver Dragojević, nakon čega je umalo odustao od solo karijere.

Shadowsi su tu nastupili između ostalog pjevajući Running Out of World, engleski prijevod pjesme Beat na moru, s čijom su originalnom verzijom trijumfirali Delfini (upravo oni koji su imitirali Shadowse).

Nije ovo njima bila prva pjesma koju su ujedno i pjevali, svejedno, bilo je prilično neobično vidjeti ih u tom izdanju. Nemamo video, nego samo arhivsku sliku i zvuk, ali i to je već vrijedno suhog zlata.

Umalo pobjeda na Euroviziji

Nakon što je ABBA u najlegendarnijem nastupu na Euroviziji pobijedila s pjesmom Waterloo, jubilarno 20. izdanje ovog pjevačkog natjecanja održano je prije pedeset godina u Stockholmu. Jugoslaviju su predstavljali Pepel in kri s lijepom Dan ljubezni (i zauzeli neopravdano nisko 13. mjesto).

Britanci su imali čudan sustav odabira – BBC je odlučio da na Euroviziju idu Shadowsi, koji su onda svakog tjedna u emisiji It's Lulu (koju je vodila negdašnja eurovizijska pobjednica) predstavljali po jednu pjesmu.

U rekordno niskom odazivu publika je od šest ponuđenih numera odabrala skladbu Let Me Be the One, čiji je autor bio Paul Curtis (koji je inače uspio čak četiri svoje pjesme poslati na Euroviziju).

Pjevanja se uhvatio ritam gitarist Bruce Welch, a Hank Marvin i posebno bubnjar Brian Bennett dokazali su da su Shadowsi bili instrumentalni sastav po vlastitom izboru, a ne zbog nekakvog nedostatka pjevačkog umijeća.

Pobjedu su odnijeli Nizozemci s pjesmom Ding-a-Dong, Shadowsi su Britaniji donijeli (po deveti put) drugo mjesto, premda su, po mom skromnom mišljenju, oni trebali biti prvi.

Sva Hankova djeca

Rani rock'n'roll je dao cijelu galeriju odličnih gitarista i lijepih solaža, ali nigdje solo gitarist nije imao toliko istaknuto mjesto u bendu kao Hank Marvin (rođen kao Brian Robson Rankin). On je bio vjerojatno prvi koji je puno pozornosti posvetio zvuku svoje gitare (ispočetka je to bio Fender, a kasnije malo poznata sjajna marka Burns).

Čisti zvuk kojemu su dodani reverb i vibrato zaludio je ondašnje klince – i praktički nema niti jednog relevantnog britanskog gitarista koji nije počeo skidanjem pjesama Shadowsa. Jasno to prepoznajete već na pjesmi ranih Beatlesa Cry for a Shadow, snimljenoj u Hamburgu 1961. 

Desetljećima kasnije, kad su klinci koji su stasali uz Hank Marvina već i sami postali zvijezde i legende, našli su se zajedno na tribute albumu u čijem nadnaslovu piše "Najbolji instrumentali svih vremena koje sviraju najbolji gitaristi svih vremena".

Popis je fascinantan, tu su Ritchie Blackmore, Peter Green, Tony Iommi, Mark Knopfler, Peter Frampton, Andy Summers, sve sama Hankova glazbena djeca. Meni se najviše dopala obrada pjesme Briana Maya, FBI, prvenstveno zato što se dobro sjećam koliki mi je bio gušt to skidati.

I pretpostavljam da je ovo priznanje rock legendama, The Shadowsima, značilo puno više od mišljenja bilo kog eurovizijskog žirija.