DA JE AMERIKA serija, trenutačno bi bila u svojoj najporemećenijoj sezoni. Onoj u kojoj su svi dobri scenaristi ili dali otkaz ili su u štrajku, a radnje epizoda smišljaju se na licu mjesta i sve djeluje kompletno suludo i kaotično. U tom kaosu ponekad je moguće, a ponekad nemoguće predvidjeti baš svaku ludost koja će se dogoditi, ali priču koju je MAGA izgradila oko smrti režimskog propagandista Charlieja Kirka djelovala je kao logičan sljedeći korak.

Sotonski late night monolozi

Detektirati licemjerje Trumpa i njegovih uvlakača nije čak ni izazov. I daleko od toga da isto to ne postoji i među liberalima koji također selektivno primjenjuju pravila, ovisno o tome je li Charlie o kojem raspravljaju Hebdo ili Kirk.

Međutim, ovdje ne pričamo o tome jer nakon što je postalo kristalno jasno da je luđak koji je upucao Kirka uništio narativ činjenicom da ga obje strane mogu koristiti kao alat, postalo je jasno da je rasprava ponovno odvučena na teren na kojem sve tamošnje rasprave dolaze uginuti - temu kontrole oružja.

I upravo je to licemjerje na koje je voditelj Jimmy Kimmel ukazao u svom monologu prozvavši pripadnike MAGA-e koji "očajnički pokušavaju prikazati klinca koji je ubio Charlieja Kirka kao nekoga tko nije jedan od njih i čine sve moguće da iz toga izvuku političke bodove".

Realno, vrlo benigan komentar iz kojeg će svatko s pola mozga izvući tek mlaku kritiku cirkusa nastalog oko Kirkove smrti, a ne "govor mržnje". Ipak, ABC ga je upravo zbog ovoga, ne samo suspendirao već i stvorio situaciju u kojoj bi voditelj bio prisiljen pregristi slojeve ponosa želi li se vratiti i zadržati svoj posao.

Pod krinkom tobožnje zabrinutosti za smirivanje tenzija u ovim osjetljivim trenucima, ABC je cenzurirao voditelja i uvjetovao povratak serijom isprika, donacijama Kirkovim udrugama i ostalim ekvivalentima javnog posipanja pepelom. I ponovno, ovo pravedničko preseravanje mreže bilo bi barem donekle jasno da je Kimmel izgovorio nešto zaista ružno, šokantno ili nešto što bi izazvalo zgražanje ili podjele javnosti.

Drugim riječima, nešto u stilu onoga što je za života aktivno izgovarao Kirk.

"Ovi teški trenuci", dio 2341.

Ali nije. Ovo je jedna od onih uobičajenih monoloških gnjaveža na koje ne biste ni reagirali jer spadaju u kategoriju isfuranih i dozlaboga zamornih antitrumpovskih tirada koje su gledanje monologa više-manje svih late night showova učinili neizdrživim iskustvom.

Stoga, sve ovo više djeluje kao poslovni potez korporacije prozirno zamaskiran u patetični vapaj za jedinstvom u "ovim teškim trenucima".

A "ovi trenuci" su česti i često znaju biti još masovniji sa žrtvama koje su još mlađe. Unatoč svemu što će se nadrobiti u narednim danima i mjesecima, Kirk je još samo jedna žrtva američke opsesije oružjem koja će već sutra izazvati tko zna koju po redu pucnjavu u školi dok oni politiziraju cijelu priču i to je, da si ne lažemo, opsesija koju je Kirk aktivno opravdavao i za koju se i sam borio.

Sprječavanje masovnih ubojstava djece nešto je oko čega bi se u idealnoj situaciji svi trebali složiti, ali u stanju sveopćeg ludila, i to je očito nemoguće.

Prava kultura otkazivanja

Još jedna vrlo očita stvar je i krajnje licemjerje kompletne ekipe koja se do malo prije zgražala nad ljevičarskim "woke" ograničavanjem slobode govora i "kulturom otkazivanja" da bi već danas slavili bjelodano očitu cenzuru voditelja koji je izrekao "nešto nezamislivo".

Međutim, ovo nije "gašenje" stand-up komičara koji su tako jadni i "kenselirani" zaradili još pedesetak milijuna dolara, ovo je situacija u kojoj predsjednik slavi zabrane dok potpredsjednik javno poziva ljude da prokazuju sve one koji su napisali nešto loše o Kirku.

I budite bez brige, znate da domaći "prepisivači" sve ovo pažljivo gledaju i zapisuju.

Bilo kako bilo, hvatati Trumpa (i njegove pajace) u nedosljednostima pomalo podsjeća na hvatanje Caponea zbog utaje poreza jer na površini je sve naoko stihijski i tragikomično glupo, ali u većoj slici radi se o stvaranju savršenih temelja za nešto daleko mračnije i manje zabavno. TV mreže trebale bi pružati otpor, ali to definitivno ne čine jer se direktori, u sjeni korporativnih spajanja, uvlače u Trumpovu guzicu.

I možda nam sve ovo izgleda kao još jedan narančasti cirkus, liberalna melodrama i sljedeća u nizu bizarnih epizoda u najluđoj sezoni "Amerike", ali ovako u stvarnom svijetu izgleda old school "kultura otkazivanja" u režiji ljudi koji velesilu korak po korak vode u totalitarizam. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.