GLAZBENIK koji će predstavljati Sloveniju na Eurosongu u Baselu, Klemen Slakonja, TV karijeru započeo je 2007. godine serijom glazbenih imitacija slovenskih pjevača u TV emisiji Hri-bar.

Tijekom godina vodio je brojne TV emisije, uključujući četiri izdanja EMA-e (Slovenski izbor za pjesmu Eurovizije). Neki od najznačajnijih vrhunaca uključuju pjesmu One Man Band Aid iz 2012. godine, u kojoj je molio Europu da glasa za Sloveniju, kao i njegove posebne imitacije kojima 2020. obilježio 25 godina slovenskih nastupa na Euroviziji. 

Nakon devet godina stalnog glumačkog angažmana u Ljubljanskom dramskom kazalištu, zakoračio je u samostalnu karijeru i počeo pisati autorsku glazbu o svjetski poznatim ličnostima, koje je dodatno oplemenio pratećim video zapisima koji su na YouTubeu skupili milijune pregleda diljem svijeta. Posebno se ističe njegova parodija Putin, Putout koja se bliži brojci od 60 milijuna pregleda. 

Posljednjih godina fokus je prebacio na stvaranje autorskih pjesama, a mi smo s Klemenom popričali vezano za njegovu pjesmu How Much Time Do We Have Left s kojom će predstaviti svoju zemlju na ovogodišnjem Eurosongu. 

Kako si reagirao kad si saznao da ćeš predstavljati Sloveniju na Eurosongu? 

Nakon svih priprema i uloženog vremena i energije, pao mi je uteg sa srca.

Što za tebe predstavlja Eurosong i zašto ti je bitan?

S Eurovizijom sam se prvi put susreo 1990. godine kada je u Zagrebu pobijedila pjesma Insieme. Bila je to ljubav na prvo slušanje. Imao sam nastup snimljen na VHS kasetu i sestra i ja smo od jutra do mraka pjevali na polomljenom talijanskom.

Kako je slovenska javnost reagirala na tvoju pjesmu?

S obzirom na to da sam u prošlosti napravio dosta zabavnog sadržaja, malo me brinulo kako će ljudi reagirati na pjesmu ozbiljne tematike. Ali većinom je primljeno vrlo dobro. Zato i danas mogu odgovarati na ovakva pitanja (smijeh).

O čemu govori tvoja pjesma i koliko ti je bilo bitno prenijeti poruku?

Pjesma govori o jednom teškom životnom periodu kada je mojoj životnoj partnerici Mojci dijagnosticirana neizlječiva bolest. No, ipak ju je pobijedila. Pjesma tako nosi frekvenciju nade, snagu pozitivnih misli i zahvalnost za ljude oko nas koje volimo.

Misliš li da je poruka presudna na Eurosongu?

Trenutačno primjećujem da bi se ljudi radije zabavljali nego slušali pjesmu teškog, stvarnog sadržaja. Eurovizija je postala bijeg od svakodnevnih problema i razumijem da se možda ljudi ne žele suočiti s nečim od čega svjesno bježe. Ipak vjerujem da ima i onih koji će znati preskočiti činjenicu da pjesma nema neki ludi beat pa niti neki neviđeni zvuk. Da ona jednostavno jest i da kao takva nosi snažnu poruku. 

Do sada sam četiri puta vodio Emu, slovensku verziju Dore, a na mojim zabavnim nastupima uvijek je bilo nagovještaja da bih trebao ići na Euroviziju. Nikada nisam mislio da ću se prijaviti na natjecanje s baladom. Pjesma How Much Time Do We Have Left nije ni napisana za Euroviziju.

Napisana je iz srca. Ali kad sam vidio kako je dirnula prve ljude koji su je slušali, njihove naježene reakcije i suze, pomislio sam da bih možda mogao pokušati dotaknuti Europu na drugačiji način. Iskrenom pričom nade. Tko želi, primit će ovu poruku, ali tko ne želi, jednostavno neće. Važnije od toga da se preispitujem i mučim mislima je to da pjesma na neki način dotakne ljude kojima je to potrebno.

Tko je sve radio na tvom scenskom nastupu i postoji li priča iza njega?

Ideja za okretanje naopako rodila se tijekom probe s poznatim koreografom Edwardom Clugom. Kao što se čovjeku kad čuje takvu vijest svijet okrene naglavačke, tako je on predložio plesačima da me okrenu naglavačke, a da ja nastavim pjevati kao da se ništa nije dogodilo. Ispostavilo se da bi uz praksu to čak moglo biti moguće. Poslije je redatelj Nejc Levstik postavio cjelokupni vizualni koncept. Zajedno s Filipom Kržišnikom i Blažom Slaničem (Stuntman.si) sve smo nadogradili konopima i lebdenjem u prostoru.

Koja ti je omiljena pjesma s Eurosonga svih vremena? 

Uf, teško je izabrati. Pogotovo nakon što smo moj tim i ja počeli raditi spot u kojem sam imitirao sve eurovizijske pobjednike ovog tisućljeća. Pozivam vas da pogledate video na mom YouTube kanalu. Ali nekako sam najviše uživao kad sam kao Loreen izvodio pjesmu Euphoria. Sudeći po ovome, ovo bi mi mogla biti najdraža eurovizijska pjesma.

Koja je po tebi najpodcjenjenija pjesma u povijesti tog natjecanja?

Sestre - Samo ljubezen. Vjerojatno najpopularnija slovenska eurovizijska pjesma danas u Sloveniji, koja bi zaslužila puno više od 13. mjesta.

Kako komentiraš dosadašnje rezultate Slovenije na Eurosongu? Tko je bio vaš najbolji kandidat?

Ostajem sa Sestrama. Prije mnogo godina snimili smo spot za emisiju Ema u kojem sam imitirao sve dotadašnje slovenske predstavnike. S druge strane, Nuša Derenda s pjesmom Energy i Darja Švajger s Prisluhni mi i dalje su slovenske rekorderke s konačnim sedmim mjestom. 

Misliš li da Slovenija može pobijediti?

Sve je moguće. Mislim da Hrvatska i Slovenija spadamo u istu skupinu zemalja koje nas ne shvaćaju previše ozbiljno, no Baby Lasagna je prošle godine dokazao da se može. Šteta što je malo falilo. Ne znam mogu li to napraviti s dijametralno suprotnom pjesmom Rim tim tagi dim, ali kako sam već rekao, iznad svega bih volio da poruka moje pjesme dopre do što većeg broja ljudi.

Kako bi opisao slovenski glazbeni stil u odnosu na ostale zemlje?

Jako je teško opisati slovenski stil, jer smo mi Slovenci poslali puno toga, od folk rocka do pjesama gotovo bez teksta, pa i hrvatsku pjevačicu (smijeh). Miješano na žaru.

Koja ti je omiljena pjesma ovogodišnjeg takmičenja, osim tvoje?  

Ima ih nekoliko i mijenjaju se na dnevnoj bazi. Danas bih, recimo, rekao Albanija. Ili Grčka. Ili Njemačka. Ili Hrvatska. Čini mi da se to mijenja svake sekunde.

Kako biraš koga ćeš imitirati? 

Čisto po inspiraciji.

Kakve su reakcije? Ima li i negativnih?

U većini slučajeva vrlo su pozitivni. Kažu da danas ne bih bio živ da se Putinu nije svidjela moja imitacija.

Stvarno sam uživao u imitaciji Olivera Dragojevića.

I u njegovoj reakciji.

Počivaj u miru legendo.

Kako balansiraš između ozbiljne muzike i satire?

Trenutačno se fokusiram samo na "ozbiljnu" glazbu. Na to su me vjerojatno dovela životna iskustva. No možda će me inspiracija vratiti na stare puteve humora.

Kako publika izvan Slovenije reagira na tvoj humor?

Imam osjećaj da je jako dobro.

Planiraš li album poslije Eurosonga? Što će biti tvoj sljedeći projekt nakon Eurosonga?  

Tako je, imam spreman svoj prvi pop album, životne tematike, bez maski, koji stiže brzo nakon Eurovizije.

Kako bi ocijenio konkurenciju ove godine?

Mislim da je vrlo raznolik i kvalitetan izbor.

Postoji li neka zemlja koju posebno pratiš na Eurosongu?

Švedska svake godine postavlja nove granice svojim Melodifestivalen. Zato ga rado pratim.

Kakve su reakcije PRAVIH fanova Eurosonga?

Različite. No, i sam se smatram pravim obožavateljem Eurosonga, što sam, mislim, i dokazao videom imitacije pobjednika Eurosonga. I mogu reći da ovakve pjesme kod mene kotiraju jako visoko.

Koji je najbolji negativni komentar koji se pročitao o pjesmi?

Što ja znam, ima ih puno (smijeh). Neki ljudi se žale da je pjesma dosadna, ali nisu je voljni niti poslušati. Osobno smatram da produkcija pjesme treba pratiti njezin sadržaj. I zato mislim da se to ne može nadograditi nekim ludim ritmovima i zvukovima syntha, samo zato što je Eurovizija. Kao što rekoh, moja pjesma nosi frekvenciju nade, ljubavi i zahvalnosti. To je što je. Sirovo, autentično.

Kako se nosiš s kritikama?  

Trudim se da ih uopće ne čitam.

Što slušaš privatno?  

Ovo je također vrlo različito. Moje playliste uključuju Stromae, Coldplay, Harry Styles, Red Hot Chili Peppers...

I za kraj, što planiraš ako pobijediš? Kakvo će biti slavlje?

Oh! Poljubio bih pehar i otrčao počasni krug po dvorani. I onda po Baselu (smijeh).