Zagreb je dobio novu pizzeriju, a tijesto im je gotovo savršeno i nevjerojatno lagano
Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.
Nakon povratka iz Danske čekao me je odlazak u Zagreb na dugo iščekivani koncert Tilla Lindemanna u zagrebačkoj Areni. A po dobrom starom običaju, svaki odlazak na koncert upotpunim i posjetom nekoj dobroj pizzeriji. Ovaj put nisam imao nimalo nedoumica i dvojbi budući da se otvorila nova pizzerija koja je odmah u startu privukla veliku pažnju.
Naravno, radi se o pizzeriji 14 koja se nalazi na zagrebačkoj Knežiji na adresi Kalinovica 2. A kako nam život obično donosi neke zanimljive slučajnosti, zadnja pizzerija koju smo posjetili u Kopenhagenu bila je ujedno i prva pizzerija u kojoj sam naišao na koncept kojim se naručuju i poslužuju tri degustacijske pizze umjesto jedne klasične. I baš takav koncept na svojim stranicama ističe i zagrebačka 14-ica. No, bitno je istaknuti kako 14-ica tri degustacijske pizze ima kao opciju, a ne kao pravilo i jedinu mogućnost.
Do pizzerije smo stigli u kasnim poslijepodnevnim satima i odmah smo, bez zagrebačkih očekivanih i uobičajenih problema, pronašli mjesto za parkiranje na obližnjem velikom parkingu. Imali smo i rezervaciju budući da je 14-ica i to naknadno omogućila svojim gostima što je onima koji poput nas dolaze iz drugih gradova itekako bitno.
Po prvi sam put napravio veliku grešku budući da smo prilikom obilaska adventskog sajma odveli klince u novootvoreni i popularni Spud Bud. Tako sam po principu „da se ne baci“ pojeo sve što je svima ostalo u posudama i u 14-icu došao poprilično natrpan pečenim krumpirom.
Taktika je bila pojesti samo pola pizze, a ostatak ponijeti sa sobom. No, pokazalo se da ipak neću biti prisiljen koristiti takvu taktiku budući da sam bez problema smazao cijelu pizzu. Kad bih sa samo tri riječi morao opisati tijesto napisao bih da je tijesto lagano, lagano i lagano.
Vrhunske moderne napoletane
Iako je restoran bio pun na stol su nam za samo nekoliko minuta stigle vrhunske moderne napoletane. Nadjevi su sočni i složeni od visoko kvalitetnih sastojaka, a već spomenuto tijesto je lagano, prozračno i mekano. Kako ne bi baš sve bilo toliko savršeno uočio sam jedan mali, lako otklonjivi, nedostatak.
Budući da 14-ica pravi tijesto koje mora dugo fermentirati, a sadrži veći postotak vode, ono što se u žargonu pizza majstora naziva hidratacijom, prilikom pečenja treba dobro ispeći i isušiti rubove. Naši su rubovi bili mrvicu prevlažni i nedovoljno isušeni.
Ovakve se pizze u pravilu prvo stavljaju dublje u peć, a zatim ih se premjesti bliže ustima peći gdje se drže malo duže vrijeme kako bi se rubovi do kraja ispekli i isušili. S takvim se pizzama pizza majstor mora malo poigrati tijekom pečenja, a budući da je u 14-ici bila velika gužva i velik broj gostiju očito su pizze izvađene desetak sekundi prerano ili su se nalazile u pogrešnom dijelu peći. No, to ne umanjuje činjenicu kako 14-ica pravi vrhunske napoletane.
U ponudi je petnaestak pizza koje u svojim nazivima imaju brojeve. Mi smo naručili drugu, šestu i sedmu. Druga se zove Fourteen i klasična je Margherita, šesta je Catorce, a radi se o pizzi s povrćem dok se sedma zove Vierzehn, a u biti je vrlo slična Slavonskoj. Vierzehn u nadjevu ima pikantnu kobasicu, 'nduju, karamelizirani luk i male crvene i žute papričice.
Pizze su lagane, mekane i prozračne kakve moderne napoletane i trebaju biti
Ja nisam naručio svoju omiljenu s mortadelom koja se u 14-ici zove Fjorten. Izabrao sam Catorce, nešto lakšu pizzu s povrćem kojoj u nadjevu dominiraju brokula, karfiol, poriluk, matovilac i polusušene žute rajčice. Bez obzira na loše iskustvo s pečenim krumpirom iz Spud Buda pojeo sam cijelu pizzu bez problema, a kasnije se nisam osjećao teško i natrpano. Pizze su lagane, mekane i prozračne kakve moderne napoletane i trebaju biti.
Cijene se kreću od 8,50 eura koliko košta Quattordici (klasična Marinara) pa do 19 eura koliko je Četrnajstica special, pizza s iberskim pršutom koji je jedan od najpoznatijih i najkvalitetnijih u svijetu. Nazivi su, iskreno govoreći, pomalo zbunjujući budući da sam broj u nazivu pizze ne prati i redni broj u jelovniku, ali očito su vlasnicima svi ti brojevi imali neko određeno značenje i motiv.
Sve u svemu, 14-ica je još jedna novootvorena zagrebačka pizzerija koje će definitivno obogatiti zagrebačku, ali i hrvatsku pizza scenu. Vrlo kvalitetne napoletanske pizze adekvatno prate skladno uređen interijer, ugodna atmosfera i vrlo ljubazni i srdačni konobari. Kad smo već kod brojeva, 14-ici od mene ide čista desetka. Nadam se da neće poput mnogih hrvatskih vrhunskih pizzerija učiniti klasičnu grešku, opustiti se s vremenom i izgubiti trenutnu kvalitetu.
