PROFESORICA kaznenog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu Zlata Đurđević dala je jučer intervju za N1, gdje je komentirala stupanje na dužnost glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića.

Ivan Turudić danas preuzima upravljanje državnim odvjetništvom. Kolike su mu ovlasti?

Glavni državni odvjetnik ima velike ovlasti. Ne samo institucionalne i hijerarhijske nego i operativne. On u pravilu ne vodi postupke, ali postoji ovlast svih viših državnih odvjetnika da daju upite o postupanju u konkretnim predmetima i naloge za poduzimanje konkretnih istražnih radnji. Postoji i mogućnost evokacije, znači preuzimanja određenog predmeta. Ključno je da se zna tko je odgovoran za donošenje pojedinih odluka.

Je li to bilo transparentno dosad i očekujete li da će sada biti transparentnije?

Dosad očito nije bilo transparentno. Čak se pred Odborom za pravosuđe događalo da se nije znalo ime osobe koja je nešto odredila, što je nedopustivo u državi vladavine prava.

Najpoznatiji slučaj u kojem je bilo razilaženja garniture državne odvjetnice koja je na odlasku i Turudića je slučaj Agrokor. Znamo da je Turudić kao sudac srušio jedan od ključnih dokaza na Visokom kaznenom sudu, a to je vještačenje u slučaju Agrokor. Može li jednostavno odustati od optužnice u slučaju Agrokor?

Ne. On se mora izuzeti u svim predmetima u kojima je ranije sudjelovao kao sudac.

On je i sam isticao da je pozicija glavnog državnog odvjetnika potpuno neovisna i da ne osjeća nikakvu obavezu prema onima koji su ga u saboru podržali. Ipak, mi smo kao javnost dužni promatrati to hoće li on nekome vraćati uslugu, budući da imamo jedan vrlo istaknut politički jak proces u postupanju DORH-a, a to je postupak za četvero ministara Plenkovićeve vlade. Može li on donositi odluke vezane uz postupak četvorice ministara?

Može, ali on je ispravno rekao da nije nikome ništa dužan. Uvijek u demokratskim državama čelnike pravosudnih tijela, a osobito državno odvjetništvo predlaže vlada. Ona stranka koja je na vlasti je odgovorna za rad državnog odvjetništva. Ne trebamo govoriti da je državno odvjetništvo neovisno. Ono je neovisno u vođenju konkretnih predmeta na način da se svaki državni odvjetnik mora držati zakona i dokaza koji su pribavljeni u spisu predmeta, ali za rad institucije je odgovorna vlada. To isto vrijedi i za sudove. Politika pričom o neovisnosti pravosuđa otklanja odgovornost za funkcioniranje ili nefunkcioniranje pravosuđa.

Je li u Hrvatskoj suodnos politike i državnog odvjetništva tako toksičan da bi trebalo mijenjati nešto sustavno u načinu izbora glavnog državnog odvjetnika?

Ne slažem se s prijedlozima koji idu na to da se glavnog državnog odvjetnika trebalo birati dvotrećinskom većinom. Opet će dolaziti do određenih kompromisa, a kod nas ti kompromisi nigdje ne vode. Ono što se mora uspostaviti je odgovornost vlade i politike za rad pravosudnih tijela. Za rad državnog odvjetništva odgovara vlada. Tako je u svim demokratskim državama.

Kod onih koji su se protivili Turudiću su jako puno utjecali njegovi stavovi vezani uz SMS poruke s Josipom Pleslić ex Rimac. Znamo da su ti SMS-ovi dio pojedinih spisa koji su već na sudovima. Može li glavni državni odvjetnik na bilo koji način utjecati da se te SMS poruke povuku i nestanu iz pojedinih postupaka ili spisa?

Može na određeni način, ako bi utjecao na te postupke, ali to je jako teško i on to ne smije pa iz tog aspekta sigurno neće. Postoje određeni zamjenici koji vode te postupke i ljudi koji su već unutar sustava. Teško je zamisliti da bi on na takav način mogao utjecati na te konkretne predmete, osobito zbog te povezanosti. Postoji sukob interesa.

Politički izbor je dobar jer je jedini način da se transparentno otkriju svi sukobi interesa, eventualni nepotizam i klijentelizam – sve ono što se treba otkriti kroz taj postupak se otkrije, samo je pitanje kakvog to efekta ima.

Kad je riječ o onome što čeka novog glavnog državnog odvjetnika – ključna stvar je izbor ravnatelja USKOK-a. Kakve su ovlasti glavnog državnog odvjetnika u tom postupku? Turudić je najavio da će za početak postaviti v.d. ravnatelja Glavnog državnog odvjetništva. Postoji li neki zakonski rok koliko na toj poziciji može biti v.d.?

Zakonski rok ne postoji, ali zakon predviđa da se četiri mjeseca prije nego što istekne mandat ravnatelju već mora provesti cijeli postupak. Zakon uopće ne predviđa da bi ravnatelj bio v.d. ravnatelj USKOK-a, već samo ravnatelj.

Koliko na rad jednog neovisnog tijela utječe to da je netko mjesecima ili više od toga v.d. i kako tumačite činjenicu da nije bilo zainteresiranih za obnašanje te dužnosti?

Negativan utjecaj koji je imala odluka vezana za ostavku Vanje Marušić je odvratila druge ljude da se jave na tu poziciju. Osoba koja je ravnatelj USKOK-a snosi ogromnu odgovornost, ali vidimo u međuvremenu da USKOK funkcionira i da se vode postupci i svako malo imamo neka uhićenja. Iz percepcije javnosti i iz razloga zakonitosti i ustavnosti je nužno da imamo osobe koje su postavljene u okviru zakona predviđene procedure.

Bitno je reći da u tom postupku sudjeluje i Ministar pravosuđa. Mišljenje za ravnatelja daje i ministar pravosuđa. Ovdje je takva ovlast propisana zakonom i to je u redu jer onda treba već jednom razotkriti to da vlada mora biti odgovorna za funkcioniranje državnog odvjetništva.

U svom zadnjem izvješću, Hrvoj-Šipek je upozorila koliko ništa nisu dobili od onog što su tražili u kadrovskom smislu i u smislu aparature. Tražili su više od 70 uređaja koji su im potrebni u radu, a dobili su pola od toga. Nemaju nikakve uvjete da konkretno i efikasno rade svoj posao.

"Možda će to razotkriti javnosti koliko je bitno da vlada i sabor podržavaju pravosudno tijelo i da im omoguće sve što je potrebno. Nemoguće je da u državi u kojoj postoji ovakav stupanj korupcije nedostaje tužitelja u USKOK-u i da je potkapacitiran.

Je li to glavna bitka Ivana Turudića?

Glavna bitka će biti, kao i dosad, postupanje u postupcima protiv političkih moćnika i protiv osoba koje imaju političku i ekonomsku vlast te društvenu moć. Da bi on to mogao raditi kako treba, on mora osigurati kadrove i on je spona između državnog odvjetništva i vlade. On je taj koji će se morati izboriti, iako mu položaj nije tako jak kao položaj predsjednika Vrhovnog suda.

Kakav je odnos Turudića prema EPPO-u? Je li moguće da već nakon prvog mandata političari odluče da im ne treba zajedničko europsko tužiteljstvo?

Mislim da će gospodin Turudić surađivati s europskim tužiteljstvom i da će to biti jako dobra suradnja. To su dva tijela koja imaju zajedničku nadležnost borbe protiv istih vrsta kaznenih djela. Za neke je nadležan europski tužitelj, ali one kojima se on ne želi baviti može prepustiti hrvatskom tužiteljstvu. Neće biti problema u toj suradnji i ne bi je smjelo biti, a osim toga jako je bitno reći da je Europska unija 2020. donijela Uredbu o općoj uvjetovanosti za zaštitu proračuna, kojom je uvjetovala dodjelu sredstava, preuzimanje pravnih obveza i daljnje isplate sredstava prema projektima i programima Europske unije, poštivanjem vladavine prava. A jedna od karakteristika kako se vladavina prava poštuje je suradnja s europskim tužiteljstvom.

Pitanje financiranja je strahovito važno. U Hrvatskoj je važno koliko će vlada surađivati i koliko će i u kojoj mjeri financirati rad EPPO-a. Tu dolazi u fokus novi ministar pravosuđa. Kako komentirate činjenicu da imamo odvjetnika na čelu Ministarstva pravosuđa?

To je u redu. Ljudi koji rade u pravosudnom sustavu bi trebali biti kompetentni.

Ministar Habijan je kao jedan od ključnih razloga koje vidi kao prepreku za ubrzavanje suđenja detektirao da je to struktura optužnica koje dolaze iz državnog odvjetništva, koje su masivne pa javnost ima dojam da predugo traju suđenja. Može li utjecati na strukturu optužnica i slažete li se da je to problem koji usporava rad pravosuđa?

Nije toliko pitanje optužnica, nego se radi o tome da se vode postupci protiv velikog broja okrivljenika. Sada se promijenila struktura kriminaliteta i nekad je to zaista nužno, ali bi se trebalo uzeti u obzir i to da se postupak mora završiti u nekom razumnom roku. Tu neodgovornost ne snosi samo državno odvjetništvo nego i sudovi. Sudovi su ti koji mogu razdvojiti postupke.

Pitanje je što je sve u optužnicama danas, što je sve u presudama i je li sastav presuda i optužnica kakav smo imali prije 50 godina odgovarao onome što imamo danas. Način na koji se danas piše presuda je potpuno zastario. O tome se ne razmišlja, možda novi ministar u tom smislu pokrene neke mjere.

U programu vlade se čini da je u fokusu, kada je riječ o pravosuđu, sređivanje infrastrukture sudova i digitalizacija. Je li to dobar put?

Apsolutno je dobar, ali taj put se provodi desetljećima. Viša politika nema nikakvog izgovora. Europsko javno tužiteljstvo ima digitalizirane cjelokupne kaznene postupke. Ne može se reći da se nema sredstava. Nikakvih izgovora za to nema, a osobito danas kada imamo svu tehnološku pomoć i mogućnost brzog vođenja postupka.

Možemo li reći zbogom doznavanju podataka o postupanjima visokopozicioniranih političara na temelju njihovih prijepiski?

Spis predmeta, već kad je u istrazi, osobito ako imate veći broj okrivljenika, dostupan je okrivljenicima i njihovim braniteljima. Ljudi koji sudjeluju u tome spisu daju određene iskaze. Postoji ta klauzula i mislim da o tome nema govora. Ono što glavni državni odvjetnik može, a zapravo i treba napraviti, je uvesti nekakav red unutar svoje kuće.

Glavni državni odvjetnik i bez provođenja lex AP-a u nekim kaznenim postupcima ima dovoljno posla u svojoj vlastitoj kući, u kojoj se mora znati kako teku informacije prema javnosti. I mora uspostaviti pravilo da se odgovara na pitanje novinara. Da se izvještava regularnim putevima javnost o postupcima, pa bili oni čak i tajni. I da se informira javnost. To je ono što se ne radi i zbog toga novinari nalaze druge načine da dođu do informacija koje su od interesa javnosti.