Dokad će žene u javnom zdravstvu morati trpjeti ginekologe poput Zmijanovića?
ŠIBENSKI ginekolog Ivan Zmijanović odlučio je u velikom intervjuu za katolički portal Bitno.net ispričati kako je došlo do toga da zbog priziva savjesti odbija obavljati pobačaje.
Njegovo objašnjenje otkriva da je zalutao u javno zdravstvo, ali i kako Katolička crkve i konzervativne udruge uspijevaju u praksi ograničiti ženama zakonom garantirano pravo na pobačaj.
Ginekolog koji sebe vidi kao "vojnika" i "odvjetnika"
Za početak, vrijedi obratiti pažnju na terminologiju koju u intervjuu koristi Zmijanović koji je, podsjećamo, liječnik. On sebe sam predstavlja kao “vojnika koji se bori za dječji život” i kao “odvjetnika djeteta”.
>> Šibenski ginekolog: Radio sam abortuse, a onda sreo Boga na koncertu Parnog valjka
Zmijanović se u slučaju pacijentice koja želi prekinuti trudnoću zapravo prestaje ponašati kao liječnik i kao ginekolog te medicinske motive stavlja u drugi plan. Kormilo preuzima vjernik, koji smatra da ga je Bog osobno učinio vojnikom u ratu za život nerođene djece.
To je jasno iz cijelog intervjua za Bitno.net i zapravo pokazuje da Zmijanovićeva vjera utječe na to da on zadovoljavajuće obavlja svoj posao u javnom zdravstvu. Kako sam priznaje i kako se hvali, on je već najmanje 50 žena odgovorio od pobačaja. Opisao je kako to izgleda.
Trudnici koja je odlučila pobaciti rekao da provodi smrtnu kaznu nad djetetom
“Razgovor sam započeo na uobičajen način. Pitao sam je koliko dugo je trudna, je li do sada rađala i na koji način, prirodnim putem ili carskim rezom. Naveo sam joj sve komplikacije koje mogu biti izazvane abortusom. Pitao sam je zbog čega želi prekinuti trudnoću. Odgovorila je kako već ima dvoje djece i nije spremna na treće.
Večer prije ovog razgovora sa suprugom je odlučila da će abortirati. 'Ok. Idemo malo popričati o toj odluci. Evo, ja ću biti odvjetnik vaše bebe.' Ženi se ovaj pristup nije svidio, rekla mi je da se osjeća kao da je na suđenju. 'Pa nekome se upravo sprema smrtna kazna', nastavio sam”, naširoko priča ginekolog Zmijanović.
“Bio sam uporan. Nisam htio odustati jer sam znao da predstavljam posljednju crtu obrane djeteta. Nalazim se na zadnjoj crti bojišnice. Ako ja izgubim, onda je dijete izgubilo. Govorio sam joj kako sam tijekom karijere susreo mnogo žena koje sebi nikako ne mogu oprostiti abortus. One samo žele vratiti vrijeme unatrag, kako bi mogle promijeniti svoju odluku”, kaže u intervjuu za Bitno.net.
Zmijanović zapravo priznaje da vrši psihološki teror nad ženama koje su odlučile pobaciti, da ih emocionalno ucjenjuje, da im govori da svom djetetu spremaju smrtnu kaznu itd.
Je li to uzorno i profesionalno ponašanje ginekologa prema pacijentici?
Je li to sućutno ponašanje liječnika prema pacijentici ili zelotsko nagovaranje grješnice? Možemo li takvo ponašanje ginekologa prema pacijentici u javnom zdravstvu smatrati pohvalnim i uzornim ili je posve neprihvatljivo?
Na ta pitanja zapravo je već odgovorio zakon koji ženama omogućuje prekid trudnoće, kao i odluka ustavnog suda da se pobačaj ne smije zabraniti. Ginekolog Zmijanović sam priznaje da punom parom radi protiv svega toga, i to u sustavu javnog zdravstva. On osobno ženama uskraćuje njihova zakonska prava.
Dapače, Zmijanović je u tekstu koji je 2019. napisao za Hrvatsku katoličku mrežu bio posve otvoren da je njegov zadatak smetati ženama koje su se odlučile na pobačaj.
Zmijanović smatra da on kao ginekolog treba biti "smetnja" pravu žene na pobačaj
“Sad njima (ženama koje su se odlučile pobaciti, op.a.) treba naša pomoć. Pomoć nas koji ih ne poznamo ili ih poznamo površno. Imamo priliku djelovati aktivno, ponuditi im pomoć. U početku će to biti protiv njihove volje jer oni su donijeli odluku i s tom odlukom su krenuli u izvršenje. Nas će gledati kao smetnju, kao one koji ometaju njihov, u srcu već doneseni plan. Zapravo mi to tada i jesmo. Mi smo smetnja. Jer oni to ne traže. Oni traže suprotno”, napisao je tada Zmijanović.
On je kao ginekolog u Općoj bolnici Šibenik po vlastitim riječima “smetnja” pravima žena, on je “Gospodinov vojnik” čiji je cilj spriječiti ostvarenje prava žene na medicinski prekid trudnoće u skladu sa zakonom.
Zmijanović priznaje i da je svoj način ponašanja prema pacijenticama promijenio pod utjecajem bolničkog kapelana, dakle iz vjerskih razloga, a ne iz profesionalnih ili na temelju neke stručne spoznaje.
Utjecaj bolničkog kapelana
“Često sam razgovarao s bolničkim kapelanom, fra Matom Topićem, svojim današnjim duhovnikom. Sjeo bih s njim na klupu u bolničkoj kapelici. Mogao sam preskočiti uvod jer svećenik je dobro znao što mi opterećuje savjest. Fra Mato me nikada nije osudio. Uvijek me je pozorno poslušao i dao mi savjet. On me je potaknuo na razgovor sa ženama. Savjetovao mi je da u svakoj prilici, baš u svakom razgovoru sa ženom, nastojim ukazati na opciju života”, kaže ovaj ginekolog u intervjuu.
Pa nastavlja: “Prvi takvi razgovori bili su nesigurni. Pitao sam žene: 'Je l’ ovo stvarno potrebno? Imate li drugu opciju? Jeste li dobro razmislili? Nakon ovoga nema povratka.' Bez obzira na to što sam bio neiskusan, Bog me je ipak počeo koristiti, jer su pojedine žene nakon razgovora sa mnom odustale od prekida trudnoće.”
Katolički aktivizam u javnom zdravstvu
Znakovito je i da su žene u perspektivi Zmijanovića više rekviziti u njegovoj priči preobraćenja nego samosvjesni subjekti. Ženama se uvijek mora objašnjavati da misle krivo i da se trebaju pokoriti onome što im, pozivajući se na autoritet boga, kaže neki muškarac.
“Prije dvije godine pričao sam sa ženom koja je čvrsto odlučila prekinuti trudnoću. Rekla mi je da, kao majka troje djece, napokon zaslužuje malo vremena za sebe. 'Želim uživati u životu', kazala je. Pokušao sam joj objasniti posljedice njezine odluke. Pričao sam joj o ženama koje se mjesecima, godinama, ponekad i do kraja života okrivljuju zbog ove odluke.
Naveo sam joj primjer jedne žene koju sam također upozorio što je čeka. Sreo sam je nakon godinu ili dvije. Priznala mi je da se osjeća mnogo gore nego što sam joj opisao”, pripovijeda Zmijanović.
“Koliko god sam se trudio, moja pacijentica tvrdoglavo je ponavljala da je donijela odluku. Bila je u nekakvom hipnotiziranom stanju u kojem me nije mogla čuti. U jednom trenutku mi je priznala kako se boji da bi se beba mogla roditi s malformacijama. Bezuspješno sam joj pokušao objasniti da abortus neće riješiti, nego eliminirati problem. 'Ne možemo nekome pomoći tako da ga ubijemo. Nepravedno je da ova beba nikada neće dobiti priliku', govorio sam. Žena je bila uporna. Nikako nije htjela promijeniti svoju odluku. Za nekoliko dana je prekinula trudnoću”, žali se ovaj katolički aktivist iz šibenske Opće bolnice.
Dokad će žene morati trpjeti takve ginekologe u javnim bolnicama?
Zapravo je riječ o liječniku koji misli da se u sustavu javnog zdravstva vodi svojevrsni rat, a on se javno deklarira kao protivnik važećih zakona i postojećih prava žena.
Ostavimo po strani priče o ukazanju Boga na koncertu Parnog valjka i vizije s Livanjskog polja, no treba li netko tko se ovako ponaša prema ženama raditi sa ženama? Je li to ono što želite od ginekologa za svoju sestru, prijateljicu itd.?
“Ljudi me pogrešno doživljavaju kao borca za nerođene bebe. Istina je, ustvari, drukčija. Ja vjerujem da se u bolnicama ne odvija borba za nerođene, nego za nas rođene. U tom trenutku u smrtnoj opasnosti nalaze se duše liječnika, koji izvode abortuse, ali i roditelja koji su pristali ubiti svoje dijete”, rekao je Zmijanović u intervjuu za Bitno.
Zmijanović nam nehotice izvrsno demonstrira da je ovako obrazložen priziv savjesti posve nespojiv s radom u javnom zdravstvu i da je on promašio profesiju. Utoliko treba ohrabriti i ostale ginekologe s prizivom savjesti da istupe u medijima i objasne zašto odbijaju vršiti pobačaje.
Katolička crkva kroz preuzimanje pozicije moći pobačaj čini nedostupnim ženama
Također, Katolička crkva tako neformalnim i nedemokratskim putevima sa širenjem kadra poput Zmijanovića u praksi zabranjuje pobačaj u Hrvatskoj.
Iz Zmijanovićevog intervjua je vidljivo da žene smatra drugotnima, što je i stav koji izražavaju poznati hrvatski katolički intelektualci i profesori. Stoga je logično da ni on ni organizacija koja ga je inspirirala da prestane raditi pobačaje nemaju velikih dvojbi u vezi sa štetom koju svojim ponašanjem nanose ženama i pravima žena u RH.
Ako ćemo prihvatiti Zmijanovićevo objašnjenje kao spojivo s radom u javnom zdravstvu, onda na studiju medicine možemo početi učiti buduće liječnike da se vino može pretvoriti u Kristovu krv.
Ministarstvo zdravstva treba poslati inspekciju
U svakom slučaju, zahvaljujući intervjuu koji je dao Zmijanović Ministarstvo zdravstva može komotno uputiti inspekciju u Opću bolnicu Šibenik da istraži na koji se način ondje ženama krše prava.
Ako Zmijanović dočekuje trudnice koje su odlučile pobaciti i onda im, kako sam priznaje, pokušava manipulacijama isprati mozak, to bi trebalo imati neke posljedice. Index je, naravno, o svemu htio razgovarati s ginekologom Ivanom Zmijanovićem, ali on je odbio odgovoriti na naše višekratne pozive.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati