POLITIČKI ekonomist i urednik portala ideje.hr Željko Ivanković, koji je u Vjesniku radio od 1982. do 1992. godine, gostovao je u N1 Studiju uživo gdje je govorio o nekadašnjem medijskom divu, njegovom golemom značaju, ali i tragičnoj propasti. Prisjetio se svojih početaka i strelovitog uspona u karijeri prije nego što je prešao u tjednik Danas, te je analizirao ključne trenutke koji su doveli do gašenja novinske kuće koja je oblikovala medijski prostor, piše N1.

Gigant Balkana

Ivanković je istaknuo veličinu i utjecaj Vjesnika u bivšoj državi. "Bila je to najveća izdavačka kuća na Balkanu, sigurno u Jugoslaviji. Oko 6.000 zaposlenih, deseci izdanja, najjača na tržištu", rekao je. Naglasio je kako Vjesnikov značaj nije bio samo kulturni, već i ekonomski te vanjskopolitički. Kao dokaz tržišne snage naveo je činjenicu da je Vjesnik "na 16. katu imala svoju agenciju za istraživanje javnog mnijenja."

Partijska kontrola i dašak slobode

Na opasku da se Vjesniku često oduzima vrijednost zbog kritika da je bio pod kontrolom Partije, Ivanković je odgovorio da je određena kontrola postojala, ali da su osamdesete bile vrijeme promjena. "Sigurno da je postojala određena partijska kontrola, ali osamdesete su bile vrijeme liberalizacije. Kako političke, tako i u jeziku", pojasnio je.

Dodao je kako su se brojna izdanja oslobađala partijskih fraza, a kao primjer naveo je tjednik Danas, koji je "nadmašio dotad nedodirljivi tjednik NIN, baš zbog odmaka od Partije."

Rat, privatizacija i slom

Devedesete su donijele presudne udarce - rat, raspad jugoslavenskog tržišta i privatizaciju. "Što se dogodilo? Kuća Vjesnik je raščerupana, kao što se često privatizacija svodi na to", kazao je Ivanković.

U tim okolnostima, uz dolazak digitalizacije i pojavu novih medija poput Slobodnog tjednika s golemom nakladom, Vjesnikov model je postao neodrživ. "U Vjesniku se inzistiralo na profesionalnosti i analitičnosti, što u novim okolnostima, nakon čerupanja, nije imalo smisla", smatra Ivanković.

Propuštena digitalna prilika

Prema njegovim riječima, Vjesnik u tom trenutku više nije bio dovoljno velik da se prilagodi digitalnoj transformaciji koja je već bila na pomolu. "Bio sam u Washingtonu u to vrijeme, gdje su već kreirali planove o tome da digitalna izdanja za pet do deset godina postanu profitabilna. Ali, Vjesnik nije bio dovoljno velik", prisjetio se.

Smatra da bi, da je opstao Vjesnikov "motor" od 6000 ljudi, hrvatsko novinarstvo danas izgledalo drugačije.

Na pitanje je li zanemarivanje Vjesnika bilo sustavno, rezultat nesposobnosti ili spleta okolnosti, Ivanković je kazao kako je na to teško dati jednoznačan odgovor. "Što je bilo sustavno, što rezultat nesposobnosti, a što je bilo spontano, teško mi je reći", rekao je, zaključivši kako vjeruje da se kvalitetna izdanja ipak moglo spasiti.

"Mislim da se kroz digitalnu transformaciju moglo sačuvati ugledna izdanja i da budu održiva. Uvijek sam se zalagao da se stvarima pristupa slojevito", poručio je Željko Ivanković.