ZA PESIMIZAM koji se širi Hrvatskom premijer Andrej Plenković okrivio je medije, zaboravljajući da su on i njegove kolege odgovorni za stvaranje okvira za život, a okvir koji su stvorili ne dopada se dobrom dijelu građana pa bolji život pronalaze u inozemstvu.

"Odgovornost je na svim akterima, institutima, komentatorima, mogu slobodno reći i medijima, da s malo manje pesimizma kreiramo društvo jer nas on nikuda neće dovesti. Ja mislim da su okolnosti u brojnim granama puno bolje nego što se percipiraju, ali ako stvorite atmosferu, nije čudno da srednjoškolci izlaze s tonom besperspektivnosti", rekao je Plenković.

Plenković koji živi u svom “balonu” na relaciji vlada - sabor - Bruxelles valjda misli da građani opće s vlastitim životom preko medija, pa da slučajno ne pročitaju na portalima, u novinama ili ne vide na televiziji, ne bi znali u kakvim uvjetima žive i rade.

Nije teško biti pesimist kad ti skoro pola plaće uzme država

U Hrvatskoj zbilja nije teško postati pesimist. Dovoljno je da svatko pogleda svoju platnu listu i kada radnik s plaćom od, na primjer, 6000 kuna, koliko otprilike iznosi prosjek, vidi da državi mora dati još četiri tisuće, a zauzvrat dobije zdravstvo u kojem će ga danas na pregled naručiti 2021. godine, školstvo u kojem će mu dijete prije dobiti PTSP nego znanje, pravosuđe za koje je veći zločin popušiti joint nego ubiti čovjeka ili poreznike koji ganjaju prodavače na placu a okreću glavu od Agrokora - jasno mu je da je bolje da pobjegne što prije i što dalje od ove zemlje.

>Zašto ne želite plaćati porez na nekretnine?

>Hrvatska porezima ubija ekonomiju, uopće nije čudno da ljudi bježe u Irsku

Penzije primaju oni koji nisu radili, a oni koji jesu neće ih imati

Jedna od izvora pesimizma je mirovinski sustav. Netko tko danas radi u Hrvatskoj ne može računati da će za 20, 30 godina imati mirovinu od koje će moći živjeti, iako danas za tu istu mirovinu iz plaće izdvaja nemali iznos - za neto od 6000 kuna u mirovinske fondove - prvi i drugi stup ide ukupno 1700 kuna mjesečno. Posljednjih desetljeća politika je mirovinski sustav koristila za zbrinjavanje svojih glasača. Deseci tisuća ljudi nakačeni su na mirovinski sustav iako u njega nisu uplaćivali, ali je u nekom trenutku politika procijenila za "zaslužuju" mirovinu i tako oštetila radnike - sve one koji u mirovinske fondove uplaćuju. Iako takav model "zbrinjavanja" funkcionira još iz vremena Jugoslavije, intenzivirao se 90-ih godina kada je višak radnika slan u prijevremene mirovine, a nakon toga je krenula podjela braniteljskih mirovina, što je dodatno opteretilo sustav. Sorry premijeru, ali takav mirovinski sustav je duboko nepravedan i kod ljudi stvara pesimizam.

>Mirovinski sustav pred kolapsom: Čak 80 tisuća umirovljenika ima manje od 14 godina staža

Hrvatska zaostala u odnosu na usporedive zemlje
Administracija se iživljava nad onima koji rade

Pesimizam kod ljudi stvaraju i kontakti s državnom administracijom, pogotovo s njenim najtrulijim dijelom - Poreznom upravom. Index je u više navrata pisao o raznim slučajevima brutalnog iživljavanja nad malim tvrtkama koje su temelj ekonomije u svakoj zemlji, pa tako i u Hrvatskoj.  U svakoj normalnoj zemlji administracija služi kao servis građanima, no u Hrvatskoj je glavni kočničar razvoja. Dovoljno se sjetiti slučajeva malih poduzetnika, poput pekara i sličnih koji su dobivali desetke tisuća kuna kazni zbog minornih propusta - krive veličine slova na računu ii nekoliko desetaka kuna viša u blagajni. Nakon što nekome stigne tolika kazna za takav "prekršaj", stvarno mu ne trebaju mediji da padne u depresiju. Na listama konkurentnosti ispred nas su gotovo sve europske zemlje, čak i neke koje još uvijek nisu članice EU-a. Tko zna koliko poslova je izgubljeno i kolika je financijska šteta nastala zbog takve, loše administracije.

>Pekaru kazna od 60 tisuća kuna zbog krivog slova i 85 kuna viška u blagajni

Stanovništvo se smanjuje, broj zaposlenih u javnom sektoru raste

Pesimizmu doprinosi još jedan fenomen koji je prisutan valjda samo u Hrvatskoj, a to je da broj zaposlenih u javnom sektoru raste, dok istovremeno broj stanovnika rapidno pada. Prema najnovijim podacima Ministarstva uprave, u javnim i državnim službama krajem prošle godine bilo je zaposleno 233.028 ljudi da bi za tri mjeseca, do kraja ožujka, njihov broj porastao na 233.707, što znači da su dnevno u prosjeku povećavali broj zaposlenih za preko sedam osoba. Iako je jasno da zbog smanjenja stanovništva potrebe za zaposlenima padaju, javne i državne službe koriste se za masovno uhljebljivanje, što svakako ne podiže optimizam onih koji to financiraju.

Ako želite pozitivnu atmosferu, skinite nam se s grbače

Buđenju optimizma ne doprinosi ni porezni sustav. Osim što građani plaćaju jedan od najvećih poreza na dodanu vrijednost u Europi i što je ukinuta niža međustopa za ugostiteljske usluge, što imaju sve konkurentske turističke zemlje poput Italije ili Španjolske, imamo i vrlo visoko porezno opterećenje plaća, što nas dugoročno osuđuje na slabo plaćene poslove. Iako se politika kune u "mlade stručnjake", ako taj mladi stručnjak, nekakav inženjer želi raditi u Hrvatskoj i zaraditi malo veću plaću, recimo 20 tisuća kuna, državi će morati platiti još 20 tisuća. Poslodavci, naravno, radije daju novac onima koji za njih rade, nego državi, pa Hrvatsku zaobilaze u širokom luku. Otvorit će firmu u Irskoj ili Rumunjskoj, a gdje ima posla i love, tamo odlaze i ljudi.

>Hrvatska toliko zaostaje da smo na ovoj karti dobili svoju kategoriju

Hrvatska u posljednja tri desetljeća nije napravila gotovo ništa. Prema podacima Maddison Projecta, jedna smo od najlošijih zemalja prema rastu realnog BDP-a u razdoblju od 1989. do 2016. godine. On je iznosio manje od 7 posto. Usporedive zemlje istoka Europe poput Češke ili Slovačke u tom su razdoblju doživjele preporod. Neke njihove regije sada spadaju među najbogatije u Europi. 

Ukratko: Plenkoviću, ako želite pozitivnu atmosferu, skinite nam sebe i svoju golemu vojsku uhljeba s grbače. Tek kad to napravite, možete očekivati nekakve natruhe optimizma.