Zbog homoseksualizma Riječanku roditelji strpali u ludnicu

12:20, 04. siječnja 2009.

ANU DRAGIČEVIĆ, 21-godišnjakinju iz Rijeke, roditelji su kao 16-godišnjakinju navodno zbog ovisnosti strpali u zloglasnu psihijatrijsku bolnicu u Lopači, ali, kako tvrdi sama Ana, na to su se odlučili kada su uvidjeli da njihovo dijete voli pripadnice istog spola. Djevojci je tako upropaštena mladost, nije stigla završiti školu, a "zaradila" je i probavne smetnje, noćne more te druge psihičke probleme, piše Jutarnji list.

Sa slučajem je odnedavno upoznato i Općinsko državno odvjetništvo i to nakon što je na čelo klinike u studenom prošle godine došao Radmir Rakun. Kako je otkrio cijeli niz nepravilnosti pri prijemu i liječenju pacijentice, novi je ravnatelj odmah po stupanju na dužnost pokrenuo internu istragu te je Anu otpustio iz bolnice, a ujedno je u cijeli slučaj uputio Državno odvjetništvo.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, za "proceduralne" pogreške odgovorna je liječnica Mirjana Vulin, koja je upravljala bolnicom punih 15 godina, a koja je dužnosti razriješena nakon što je inspekcija Ministarstva zdravstva obašla ustanovu.

Ovisnica koja nije imala apstinencijskih kriza

Premda je internirana na inzistiranje roditelja, koji su je prepoznali kao ovisnicu o heroinu, Ana za svojeg petogodišnjeg liječenja nije doživjela nijednu apstinencijsku krizu, što potvrđuje i njezin liječnički karton. Ujedno je zanimljivo da hrvatska psihijatrijska praksa otkriva kako se narkomani običavaju liječiti do maksimalno dvije godine, dok se Anu tretiralo čak dva i pol puta duže.

Navodnu ovisnicu Vulin nikad nije obrađivala kao narkomanku, nego joj je priredila nebrojeno "seksualnih" terapija, tijekom kojih je upirala s pitanjima tipa "koga bi izabrala za partnera, dečka ili curu". Kada bi se nakon silnih psiholoških pritisaka Ana odlučila "priznati" da preferira dečke, Vulin bi u njenom kartonu zabilježila pomak u liječenju. Natjerana je i da prizna da je ovisnica, često je vezivana pojasom, navlačena joj je luđačka košulja, davane su joj injekcije, pošteno je kljukana tabletama, a nerijetko je stavljana u izolaciju. Nakon proživljene petogodišnje torture, Ana osjeća strah, ima stalne noćne more, a na živčanoj bazi su joj se pojavile i neumoljive probavne smetnje.