UKRAJINSKE dnevne novine na engleskom The Kyiv Independent objavile su nevjerojatne rezultate ankete koju su proveli Ilko Kucheriv Democratic Initiatives Foundation i Razumkov Center.

Anketa je objavljena 27. prosinca i po njoj čak 58% Ukrajinaca vjeruje da će Ukrajina uskoro pobijediti. Od toga 6% vjeruje u pobjedu u narednih nekoliko mjeseci, 21% vjeruje u pobjedu do ljeta 2024. (u skladu s najavama nove proljetne ofenzive predsjednika Zelenskog), dok 31% vjeruje u sigurnu pobjedu za jednu ili najviše dvije godine.

Tek 15% vjeruje u pobjedu unutar tri do pet godina. Samo 2.5% ispitanika reklo je da ne vjeruje u ukrajinsku pobjedu. Ukupno 88% anketiranih vjeruje u ukrajinsku pobjedu, a tek 5% sumnja u nju.

Ako se zanemari mogućnost da su anketirani odgovarali onako kako su mislili da trebaju, a ne onako kako stvarno vjeruju, jedino objašnjenje zašto tako velik postotak Ukrajinaca vjeruje u nešto neostvarivo je činjenica da se nalaze unutar informacijskog balona, koji su napravili Zelenskom odani mediji.

Kako vrlo malo Ukrajinaca govori strane jezike (ako se izuzme ruski koji Ukrajincima i nije strani jezik), njihovo se informiranje svodi na domaće medije, koji su velikim dijelom ili pod kontrolom vlasti ili usklađeni s vladinom politikom.

Koliko Ukrajinaca uopće zna u kakvom je financijskom stanju njihova država?

Stoga je sasvim opravdano postaviti pitanje koliko Ukrajinaca zna u kakvom je financijskom stanju njihova država. Prva zamjenica premijera i ministrica gospodarstva Julija Sviridenko za Financial Time izjavila je da Ukrajini iduće godine treba 37 milijardi dolara financijske pomoći. U suprotnom neće moći osigurati plaće za dva milijuna državnih službenika i mirovine za 10 milijuna umirovljenika.

Tome se moraju pridodati i troškovi najavljene mobilizacije 500 tisuća pričuvnika. Ukrajinski ministar financija Serhij Marčenko za Forbes je izjavio da su očekivani troškovi mobilizacije tako puno ljudi tek 13 milijuna dolara. Jedino moguće objašnjenje je da je ministar Marčenko mislio na dnevni trošak, što bi značilo dodatni godišnji trošak od skoro pet milijardi dolara.

Ne bi to bio nikakav problem kad bi američki Kongres odobrio novi paket pomoći od 61.4 milijarde dolara. Od toga je 46.1 milijarda namijenjena vojnoj pomoći, a 15.23 milijarde ekonomskoj pomoći. I kad bi se EU uspjela dogovoriti o paketu financijske pomoći vrijednom 50 milijardi eura, s prvom tranšom od 20 milijardi tijekom 2024. godine, uz samostalne donacije država saveznica, skupilo bi se i više od potrebnih 37 milijardi.

Međutim, šansa da Kongres izglasa pomoć Ukrajini vrlo je mala. Pa čak i kad bi republikanci popustili i pristali na nastavak pomoći, ona bi bila značajno manja. Problem je to što republikanci od Bidena (posredno i Zelenskog) traže detaljne izvještaje na što je potrošena dosadašnja pomoć, za koju tvrde da je vrijedna 111 milijardi dolara. Neovisni izvori navode 75.4 milijarde dolara do 31. listopada ove godine, što znači da je s najnovijim paketima pomoći ona narasla na otprilike 75.7 milijardi.

Samo za usporedbu, nedavno je Congressional Research Service (CRS), služba koja se bavi pribavljanjem i obradom podataka za potrebe Kongresa, objavila da su Sjedinjene Države Izraelu od 1948. godine do danas (75 godina) dale pomoć u iznosu 130 milijardi dolara.

Prema njihovim tvrdnjama, Izrael je tako postao država kojoj su Sjedinjene Države najviše pomagale. Sa 61.4 milijarde dolara pomoći koju predsjednik Biden traži od Kongresa, Ukrajina bi daleko premašila taj iznos, i to u tri godine. Stoga nije ni čudno što republikanci više ne žele slati pomoć Ukrajini bez jasnih planova kako će se ona iskoristiti i koliko će još trajati.

Čini se da je primirju skloniji Putin nego Zelenski

Nije stoga iznenađenje da zapadni mediji sve češće i sve otvorenije pozivaju Zelenskog da razmotri mogućnost mirovnih pregovora ili barem primirja. Tako je The New York Times 23. prosinca objavio veliku analizu u kojoj tvrdi da je Putin puno skloniji primirju nego Zelenski.

Prema njima, Putin već dulje diplomatskim kanalima šalje poruke kako je spreman za primirje na dosegnutim crtama bojišta. S obzirom na približavanje predsjedničkih izbora i potrebe održavanja slike odlučnog i čvrstog vođe, Putin za domaću javnost i dalje daje ratoborne izjave o tome da se planovi nisu promijenili, da i dalje planira osvojiti cijelu Ukrajinu te je denacificirati i deukrajinizirati.

Međutim, Putin je svjestan da je ruska vojska (kao i ukrajinska) na samom rubu izdrživog naprezanja. Osvajanje Marijinke i pokušaj opkoljavanja Avdijivke najviše je što ruska vojska može u ovom trenutku.

Da bi pobjednički okončao rat, Putin bi morao imati vojsku sposobnu da osvoji gradove Odesu i Lavov i tako odcijepiti Ukrajinu od svijeta, pa onda krenuti u krvavu i iscrpljujuću borbu okruživanja Kijeva. Ništa od toga nije ostvarivo pa je Putin spreman (za sada) zadovoljiti se osvojenim.

S druge strane, Zelenski i ne pomišlja na primirje. Umjesto toga najavljuje mobiliziranje dodatnih 500 tisuća vojnika. Samo je pitanje čime će ih opremiti s obzirom na to da donacije oružja i streljiva sa Zapada ubrzano kopne. No barem je prestao spominjati mogućnost nove velike proljetne ofenzive. A i ukrajinski predstavnici na sastanke sa zapadnim saveznicima više ne idu s nerealnim listama zahtjeva. Sada traže samo da im se dostavi ono što im je već obećano.