U PRAŠNJAVOJ industrijskoj zoni grada Bila Cerkva jedna ukrajinska umirovljenica pretražuje tinjajuće ostatke svog skladišta u potrazi za zalihama krumpira. Dva dana ranije, to je mjesto pogođeno jednim od navodno najstrašnijih ruskih oružja - balističkim projektilom srednjeg dometa Orešnik. No, za oružje koje stoji više od 50 milijuna dolara i koje bi trebalo izazvati strah na Zapadu, šteta koju je prouzročilo bila je razočaravajuća. Iako je uništeno nekoliko skladišnih jedinica, veći dio lokacije ostao je netaknut, što potvrđuje sumnje da je ne-nuklearni Orešnik skupi promašaj, piše The Kyiv Independent.

"Zvučalo je kao duga, otegnuta grmljavina. A onda je odjeknulo šest uzastopnih eksplozija", rekla je za Kyiv Independent Nadija, stanovnica Bile Cerkve. Unatoč zvuku, hipersonički projektili samo su probili podzemne razine skladišta, ne ostavljajući za sobom krater. Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin u studenom 2024. objavio prvu borbenu uporabu ovog projektila u napadu na Dnjipro, opisao ga je kao oružje kojem se "nemoguće suprotstaviti". Međutim, treći napad, onaj na Bilu Cerkvu 24. svibnja, pokazao je da Rusiji nedostaje stručnost da ga pretvori u učinkovito konvencionalno oružje.

Što je Orešnik?

Stručnjaci se slažu da Orešnik, unatoč Putinovim tvrdnjama o potpuno novom oružju, zapravo predstavlja neznatno nadograđenu verziju starijeg sustava RS-26 Rubež. Projektil može nositi nuklearno oružje i teoretski do 36 podstreljiva, koja se na snimkama napada vide kao odvojeni svjetleći tragovi. Iako može postići brzine od oko 10 do 11 Macha, upravo ta brzina djelomično objašnjava zašto je u dosadašnja tri napada na Ukrajinu učinio tako malu štetu.

U sva tri slučaja, Orešnik je bio opremljen takozvanim lažnim streljivom - u suštini velikim komadima metala koji se oslanjaju na kinetičku energiju za nanošenje štete. Kako bi prouzročila značajniju štetu, Rusija bi morala opremiti Orešnik nuklearnom bojevom glavom za koju je dizajniran ili razviti konvencionalnu, za što stručnjaci tvrde da trenutno nije sposobna.

Prva poznata uporaba dogodila se 21. studenog 2024. u napadu na Dnjipro. Zatim je korišten u siječnju 2026. u napadu na zapadnu Ukrajinu, uključujući Lavov, a treći put 24. svibnja 2026. u masovnom noćnom napadu na Kijev i Kijevsku oblast. Ukrajina je u veljači 2026. objavila da je izvela napade na lansirno mjesto Kapustin Jar, oštetivši infrastrukturu povezanu s ruskim balističkim programom.

Zašto Orešnik čini tako malu štetu

Nuklearne bojeve glave zbog svoje razorne moći mogu se detonirati na visini od 300 metara do tri kilometra. Kad bi bojeva glava udarila o tlo brzinom kojom putuje balistički projektil srednjeg dometa, raspala bi se prije eksplozije. Isto vrijedi i za konvencionalnu bojnu glavu, koja se ne može detonirati visoko iznad tla jer njezin manji radijus eksplozije ne bi dosegnuo cilj.

"Dakle, morali biste je detonirati nekoliko metara iznad tla, a pri tim brzinama detonaciju biste morali tempirati u djeliću milisekunde - a to je nešto što Rusi jednostavno ne mogu", rekao je Fabian Hoffmann, doktorand na Sveučilištu u Oslu koji istražuje raketnu tehnologiju. "S vojnog stajališta, i dalje smatram da je njegova korisnost vrlo ograničena. Niska preciznost i, unatoč brzini, niska kinetička energija znače vrlo slabu ubojitost protiv pojedinačnih ciljeva", dodao je.

Rusija bi zapravo nanijela više štete u Biloj Cerkvi da je koristila konvencionalni balistički projektil poput Iskander-M, koji je znatno isplativiji. Stanovnica Nadija kaže da napad Orešnikom nije bio strašniji od drugih. "Let balističkog projektila traje duže i stvara jaču tutnjavu, tako da ne bih rekla da je Orešnik bio strašniji od bilo koje druge rakete", rekla je.

Čemu onda služi Orešnik?

Odgovor leži u propagandi, iako njegova učinkovitost kao sredstva zastrašivanja slabi sa svakim novim napadom. "Mislim da se i vrijednost tog signala znatno smanjila, a Rusija je toga svjesna. Prvi put je to bio velik događaj, drugi put manji, a sada je postalo gotovo rutina", rekao je Hoffman. Dodatni problem za Kremlj je navodni pad drugog projektila Orešnik, ispaljenog 24. svibnja, na ruske vojne položaje kod Avdiivke, kako navodi Institut za proučavanje rata.

Unatoč tome, čini se da Rusija ima dugoročne planove za ovaj sustav. Ruski i bjeloruski dužnosnici povezuju Orešnik sa širom retorikom eskalacije, a bjeloruski čelnik Aleksandar Lukašenko potvrdio je da se nastavljaju radovi na infrastrukturi za razmještaj sustava u Bjelorusiji do kraja 2025. godine.

Ruski vojni stručnjak Jevgenij Mihajlov istaknuo je da se lansiranja ne mogu sakriti od SAD-a jer Rusija mora obavijestiti Washington prije ispaljivanja kako bi izbjegla aktiviranje američkih sustava za nuklearno upozorenje. Prema njegovim riječima, Rusija namjerno "čuva" Orešnik za veće operacije, tvrdeći da je njegova uporaba protiv običnih ciljeva "nerazumna" s obzirom na cijenu. No, bez tehnološkog iskoraka u konvencionalnom streljivu - ili početka nuklearnog rata - čini se da će Putinova hvala Orešniku samo nastaviti slabjeti.