ODAVNO znamo što je najjadnije: Kad se saborski zastupnici u obrani svojih plaća pozivaju na dostojanstvo Sabora. Ali zaista je teško odlučiti se između ova dva jada: kad saborski zastupnici u obrani svojih privilegija pljuju novinare i kad novinari sve to pokorno slušaju.

Pođimo, dakle, od onoga u što nema sumnje. Saborski zastupnici vjerojatno su zadnji koji imaju pravo govoriti o dignitetu funkcije, zasluženim plaćama i privilegijama, teškom radu i požrtvovanju. A među njima, zadnji koji bi se trebali javljati za riječ upravo su oni koji su u ponedjeljak najglasnije branili svoje plaće, Luka Bebić i Vladimir Šeks. Slučajno dvije najutjecajnije figure Hrvatskog sabora.

Tko o čemu, Šeks o poštenju

"Mi smo stalno na stupu srama", žalio se Vladimir Šeks. "Skoro bez iznimke proglašava nas se parazitima, neradnicima i suvišnima". Čovjek koji je prije nekoliko dana lagao pred sudom, braneći svog starog prijatelja Branimira Glavaša od optužbi za ratni zločin, sada staje u obranu parlamentarnog života, cijelog političkog sustava, a usudio se - kao višegodišnja uzdanica Tuđmanova autoritarnog režima - upitati i "priziva li se kroz uništavanje dostojanstva Sabora autoritarni režim". Tko o čemu, Šeks o poštenju. A bogami i o demokraciji.

Da bi cijeli taj karneval bio još uvjerljiviji, predsjednik Sabora Luka Bebić okomio se na one koji mu iz žuljevitih ruku pokušavaju oteti teško zarađeni kruh: novinare i kolumniste.

"Možemo i mi reći da novinari ne rade osam sati, nego samo tri minute koliko im je potrebno da napišu tekst, a kolumnisti rade jednom tjedno", kaže poznati orator Luka Bebić, kojemu se od cijele zastupničke karijere pamti samo jedna izjava, i to ona "Sjedi, budalo", upućena kolegi zastupniku.

"Kolumnisti imaju veće plaće nego Šeks i Bebić"

I kao da Šeks i Bebić nisu bili dovoljni, priključio im se Damir Kajin, onaj koji je svojedobno pripit spavao u saborskoj klupi i, po svjedočenju Pere Kovačevića, "pričao sam sa sobom". On se također usudio naglasiti kako "kolumnisti imaju veće plaće nego Šeks i Bebić", a u vlastitu obranu mahao je kilometrima saborskih stenograma ispunjenih njegovim historijskim besjedama.

I eto dokle smo došli. Ljudi koji se grčevito guraju u Sabor, čak i potplaćuju predsjednike stranaka da ih stave na izbornu listu, oni koji nakon dvije godine saborskog staža dobivaju povlaštenu mirovinu, oni koji imaju besplatan prijevoz, ali svejedno uzimaju desetine tisuće kuna na putnim troškovima, dnevnicama i namještaju - i sve to na trošak poreznih obveznika - sada određuju koliko bi pojedini privatni vlasnik medija trebao plaćati svoje novinare i kolumniste.

I da stvar bude još bolja, pritom opet - lažu. Uspoređujući svoje plaće s plaćama zastupnika u drugim zemljama, prikazali su iznose manje od stvarnih. I to za dvije i više tisuća kuna. Da se poslužimo riječima Vladimira Šeksa, tako otprilike izgleda "uništavanje Sabora, destruiranje parlamentarnog života i cijelog političkog sustava".

Najgore je da su novinari na saborskoj galeriji sve to mirno saslušali

No dobro, na sve to odavno smo navikli. Da se dobar dio saborskih zastupnika u četiri godine ni jednom ne javi za riječ. I da pijani teturaju po saborskoj birtiji. I da su na godišnjem po tri mjeseca. I da se tuku, vrijeđaju, da ponižavaju žene, samohrane i surogatne majke, da huškaju protiv Srba i lažu o Domovinskom ratu.

Ali ovo je vjerojatno prvi puta da za sve to optužuju novinare. Ne samo da svoje plaće i privilegije uspoređuju s njihovima, već ih otvoreno vrijeđaju tvrdeći kako ništa ne rade, odnosno da to što rade - a to znači sjede po cijele dane u smrdljivom Saboru i izlažu se umotvorinama zastupnika - ništa ne vrijedi.

No, čak ni to nije najgore. Najgore je da su novinari na saborskoj galeriji sve to mirno saslušali. Napisali svoje izvještaje, ponegdje - ali ne svi - spomenuli da su saborske službe lagale o visini svojih plaća, uredno citirali Kajina, Šeksa i društvo, a onda se sutradan opet pojavili u Saboru, iščekujući novu baražnu vatru laži, prostakluka, uvreda i jednostavno ničega pametnog.

Zbog čega nisu bojkotirali Sabor?

Zbog čega nisu bojkotirali Sabor? Zašto se novinari nakon izrečenih uvreda jednostavno nisu pokupili svojim kućama, kad već svojim pisanjem nanose toliku štetu "dostojanstvu Sabora", a pritom njihov posao "od tri minute" ništa ne vrijedi? Zašto se uopće dovode u situaciju da ih već jutro nakon izrečenih uvreda Šeks i Kajin love za rukav u birtiji, prosipaju im priče o teškom životu zastupnika, nude intervjue i mole za dvije-tri rečenice u izvještaju?

Nije, dakle, toliki problem što su zastupnici nezahvalni, bezobrazni, bahati i sebični, već što novinari sve to trpe. Ali kad se malo bolje pogleda, nije ni to velika novost: Novinari su svoju moć i utjecaj u društvu najbolje demonstrirali onoga dana kad su išli na noge premijeru Sanaderu tražeći da ih zaštiti od batinaša i mafijaša. A kad ovaj to nije učinio, novinari se mirno razišli kućama. Isto ono što su trebali, a nisu učinili ovoga ponedjeljka u Hrvatskom saboru.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Siniša Sunara/Cropix, Arhiva (Index)