AMERIČKI predsjednik Donald Trump predstavio je pojednostavljenu sliku američke operacije u Venezueli: ući, uzeti naftu i započeti izvoz. Međutim, iskustvo velikih naftnih kompanija u Iraku nakon invazije pokazuje da će stvarnost vjerojatno biti znatno složenija. Godine 2003. Sjedinjene Države su napale Irak i svrgnule Sadama Huseina.

Više od dva desetljeća kasnije, američke specijalne snage uhitile su bivšeg venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura u Caracasu, još jednog autokrata koji je kontrolirao milijarde barela sirove nafte. Unatoč toj izravnoj paraleli, Venezuela je u mnogočemu drugačiji slučaj: nema rata ni američkih trupa na terenu, a društveni i politički sustavi potpuno su različiti. Ipak, posljedice invazije na Irak nude vrijedne lekcije naftnim kompanijama koje razmatraju ulazak u Venezuelu, piše CNN.

Obnova naftne industrije

Prema mišljenju analitičara, vjerojatno će proći godine prije nego što se velike naftne kompanije odluče na značajnija ulaganja u Venezuelu, prvenstveno zbog nepredvidivih i potencijalno nestabilnih sigurnosnih izazova s kojima bi se morale nositi.

Za te tvrtke, "to će zaista biti vrlo, vrlo teška planina za uspon", rekao je Bill Farren-Price, viši istraživač na Oxford Institute for Energy Studies. "Napori za obnovu naftnih industrija, čak i u velikim proizvođačima poput Iraka i Venezuele, traju godinama."

Nekoliko dana nakon što su Sjedinjene Države i saveznici napali Irak, tadašnji zamjenik ministra obrane Paul Wolfowitz izjavio je pred kongresnim odborom da bi goleme naftne rezerve zemlje mogle pokriti troškove njezine obnove. To se nije ostvarilo.

Ekonomske koristi

"Bushova administracija je definitivno mislila da će same SAD, Irak i naftna industrija vidjeti ekonomske koristi (od iračke nafte) mnogo brže nego što se to ostvarilo", rekao je za CNN Mohamad Bazzi, direktor Centra za bliskoistočne studije na Sveučilištu New York.

Iračka naftna industrija bila je nacionalizirana i zatvorena za zapadne naftne kompanije od 1970-ih. Ubrzo nakon invazije, SAD je raspustio iračke oružane snage i proveo čistku tisuća članova Huseinove vladajuće stranke Baath iz državne službe. Time su vladini resori, uključujući ministarstvo nafte, stavljeni pod privremenu američku kontrolu.

Privremena iračka vlada preuzela je vlast sljedeće godine, no analitičari ističu da su dužnosnici tek oko 2009. godine počeli nuditi ugovore stranim naftnim kompanijama. Čak i tada, vrsta ugovora koje je vlada nudila bila je neprivlačna, smatra Raad Alkadiri, izvršni partner u tvrtki 3TEN32 Associates, koja se bavi savjetovanjem o političkom riziku.

Strane kompanije

Alkadiri je radio kao savjetnik britanskim diplomatima u Iraku od 2003. do 2007. godine. Objasnio je da su ugovori u suštini pozivali strane tvrtke u Irak kao izvođače radova, umjesto da im omoguće vlasnički udio u naftnim rezervama. Tek je nedavno iračka vlada počela nuditi privlačnije uvjete, dodao je.

"Neka od obećanja i ambicija koje su prolazile kroz umove naftnih kompanija prije invazije… vrlo su se brzo raspršile kada su Iračani nekako uveli vlastiti sustav", rekao je Alkadiri za CNN. Oprez stranih naftnih kompanija nije bio uzrokovan samo ekonomskim razlozima. Sigurnosna situacija u Iraku brzo se pogoršala nakon invazije, uglavnom zbog stvorenog vakuuma moći.

"Tako da je godinama nakon američke invazije bilo pljačke nafte, bilo je napada i sabotaža postojeće naftne infrastrukture, i naravno, razvijala se pobuna, a zatim i građanski rat u samom Iraku", rekao je Bazzi.

Lekcije za Venezuelu

Prerano je reći kako će se sigurnosna situacija razvijati u Venezueli. Međutim, za razliku od Iraka nakon invazije, Trumpova administracija zadržala je na vlasti ostatke Madurovog režima, ističe Carlos Solar, viši istraživač za latinoameričku sigurnost pri Royal United Services Institute.

Prema Solaru, u Venezueli postoje naoružane skupine koje bi mogle stvoriti "kaotičan sigurnosni scenarij" koji bi bio "daleko manje kontroliran nego pregovarati s Delcy Rodríguez", vršiteljicom dužnosti predsjednice zemlje i Madurovom bivšom potpredsjednicom.

Venezuela je "visoko militarizirana zemlja", rekao je, s četiri glavne oružane skupine: venezuelanskom vojskom, organiziranim kriminalnim bandama, kolumbijskim gerilskim skupinama i 'colectivosima' - paravojnim skupinama odanima Maduru koje provode vlast u mnogim četvrtima.

Ozbiljno stanje

Umjesto raspoređivanja američkih trupa, Trumpova administracija planira koristiti privatne vojne izvođače za zaštitu naftnih i energetskih postrojenja u Venezueli, potvrdila su za CNN dva izvora upoznata s planovima. Tijekom rata u Iraku, SAD je potrošio milijarde na privatne sigurnosne, logističke i rekonstrukcijske tvrtke, iako je njihovo djelovanje bilo praćeno kontroverzama.

"Sigurnosna slika je zaista ozbiljna", rekla je Amy Myers Jaffe, direktorica Laboratorija za energiju, klimatsku pravdu i održivost na Sveučilištu New York. Trenutno, kako kaže, postoji previše neizvjesnosti da bi velike naftne kompanije mogle opravdati ulaganje golemih svota novca za značajno ponovno pokretanje operacija u Venezueli.

"Hoće li sadašnja vlada… ostati na vlasti? Hoće li biti izbora? Hoće li ti izbori biti osporavani?", upitala je. "Slažu li se svi da bi ova ili ona naftna kompanija trebala nastaviti, ili dodati, ili ući s novim operacijama?" "Lekcija iz Iraka je da se ne radi o tome koliko nafte ima - radi se o tome što će se dogoditi na terenu", dodala je.