PLANOVI o naplati ruskog plina i nafte u rubljima se mijenjaju iz dana u dan, a osim između Zapada i Rusije izgleda da i unutar same Rusije postoje nejasnoće oko toga kada i kako provesti taj plan. Radi li se zaista o nečem jako bitnom za Rusiju po pitanju borbe protiv sankcija i održavanja tečaja nacionalne valute rublja ili je posrijedi nešto drugo?

Putinova direktiva ni Kremlju nije bila sasvim jasna

Sve je počelo Putinovom najavom 23. ožujka da će se od 1. travnja isporuke ruskog plina i nafte tzv. "neprijateljskim zemljama", kao što su države članice EU, naplaćivati u rubljima. "Odlučio sam provesti niz mjera prema prijenosu plaćanja za naše isporuke plina neprijateljskim zemljama u ruskim rubljima", rekao je tada Putin tijekom televizijskog sastanka vlade.

Nadodao je da će ruske kompanije ipak ispoštovati dosadašnje ugovore koji predviđaju plaćanje u eurima i dolarima. Odbijanje izvršavanja već potpisanih ugovora bi ipak bilo kršenje međunarodnog poslovnog prava. Euri čine 58 posto prihoda od izvoza Gazproma, najveće plinske kompanije u Rusiji, dolari 39 posto, a  britanska funta oko 3 posto, prema podacima same kompanije.

Putin zapovjedio da se Rusiji nafta i plin plaćaju u rubljima. Zašto?

U tom trenutku nije bilo baš najjasnije kako će se to tehnički provesti, posebno s obzirom na to da je Središnja banka Rusije pod teškim sankcijama Zapada, a Moskovska burza je zadnja tri tjedna prije Putinove izjave bila zatvorena.

Prilikom izjave o plaćanju izvoza nafte i plina u rubljima Putin je naložio Središnjoj banci da u sljedećih tjedan dana pronađe način na koji bi se tehnički to moglo provesti zahtijevajući da cijeli postupak mora biti transparentan i odvijati se na domaćem ruskom tržištu.

Plan je bio da kupac plina kupi rublje za eure i dolare na Moskovskoj burzi jer zbog sankcija Središnjoj banci Rusije to nije bilo moguće napraviti preko nje. Problem s tim je pak to što bi se tada trebale pronaći financijske institucije koje nisu već pod sankcijama, a najveće ruske banke jesu. To otvara prostor rješenju da se trgovina valutama nužno odvija preko neke treće strane, primjerice kineskih banaka.

Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck rekao je da su sve države G7 jedinstvene u stavu da "plaćanje u rubljima nije prihvatljivo". Mogućnost su odbili i njemački kancelar Olaf Scholz te talijanski premijer Mario Draghi, koji je nekada bio na čelu Europske središnje banke (ECB).

Putin popušta, Kremlj pomirljiv

Nakon toga su iz Kremlja dolazili pomirljiviji tonovi. Prestalo se zahtijevati plaćanje u rubljima točno od 1.4., taj se datum odredio samo kao početak postupnog prijelaza. Ta promjena stava je došla taman dva dana prije roka od kojega je trebalo početi plaćanje u rubljima.

"Kao što smo već spomenuli, plaćanja i dostava su dugotrajan proces... To ne znači da se sutrašnja isporuka treba platiti (u rubljima). S tehnološke točke gledišta, ovo je dugotrajniji proces", rekao je predsjednik ruskog parlamenta Dume Vjačeslav Volodin. Samo nekoliko dana prije te izjave je ne samo tražio da se nafta i plin plaćaju u rubljima nego i predlagao da se ista stvar proširi na ostale proizvode.

Nakon toga je uslijedio telefonski razgovor između njemačkog kancelara Olafa Scholza i predsjednika Rusije Vladimira Putina, a u njemačkim medijima su se pojavile informacije o tome kako je Putin obećao Scholzu da će neće zahtijevati plaćanje nafte i plina u rubljima.

U tom razgovoru je Putin predložio da posrednik u plaćanju bude Gazprombank, banka koje je najveći vlasnik upravo Gazprom, najveća kompanija za izvoz plina u Rusiji. Gazprombank bi od kompanija iz EU prihvatio plaćanje u eurima i dolarima pa ih mijenjao za rublje na financijskom tržištu Rusije i onda platio samom Gazpromu.

Scholz je tražio da Rusija dostavi prijedlog napismeno kako bi financijski i pravni stručnjaci mogli procijeniti izvedivost plana. Na kraju je dogovoreno da će se stručnjaci iz obje države sastati i dogovoriti oko budućih koraka.

SAD pustio krizne rezerve nafte da bi se stabilizirala cijena

Ubrzo nakon razgovora Scholza i Putina uslijedilo je priopćenje američkog predsjednika Bidena o puštanju 180 milijuna barela nafte iz strateških rezervi SAD-a, što ima za cilj kontroliranje cijene nafte u svijetu. Nakon ruske invazije na Ukrajinu i posljedično sankcija Zapada, cijena barela nafte je narasla iznad 100 dolara, u jednom trenutku prelazeći i 120 dolara.

Bidenov plan o puštanju milijun barela nafte dnevno tijekom 180 dana predstavlja otprilike 5 posto američke potražnje i 1 posto globalne potražnje. Milijun barela nafte je otprilike petina dnevnog izvoza Rusije. Oko 60 posto ruskog izvoza ide u EU, a 20 posto u Kinu. Nakon najave cijena sirovine nafte na svjetskim tržištima se stabilizirala, kratkotrajno i na manje od 100 dolara za barel.

1. travnja je Međunarodna energetska agencija priopćila da su sve od ukupno 31 države članice pristale na oslobađanje svojih kriznih rezervi nafte da bi se stabilizirao svjetski rast cijene nafte. Najavljeno je otpuštanje oko 60 milijuna barela nafte, što je tek trećina od količine koju je obećao SAD.

Otpuštanje kriznih rezervi može biti politika gašenja požara, ali dugoročno neće puno značiti. Osim ako se članice OPEC-a, najvećeg svjetskog udruženja država izvoznica nafte, ne dogovore o povećavanju proizvodnje, cijena će dugoročno rasti.

Rastom cijene postaje isplativo vaditi naftu iz dosad neisplativih izvora, a proizvodnja iz naftnih škriljaca postaje sve primamljivija. Ali potrebne su godine istraživanja, planiranja i građenja da bi se novi izvori stavili u funkciju, stoga to ne može biti rješenje za trenutno stanje.

Putin opet tražio plaćanje u rubljima, ali na kraju opet odustao

No, Putin je ipak izjavio da je potpisao uredbu prema kojoj strani kupci ruski plin moraju plaćati u rubljima s posebnih računa u posredničkoj banci ili će isporuka u protivnom biti obustavljena. Strani kupci s popisa "neprijateljskih država" doznačivat će prema uredbi na poseban račun u Gazprombanku ugovoreni iznos u stranoj valuti, banka će u njihovo ime kupovati rublje i prebacivati ih na drugi poseban račun radi plaćanja plina Gazpromu u rubljima.

Što će se dogoditi u petak ako EU odbije plaćati rusku naftu i plin u rubljima?

Svega par dana nakon prvotravanjskog roka, koji je Putin odredio još 23. ožujka kao početak plaćanja nafte i plina u rubljama, iz Kremlja dolaze još pomirljiviji tonovi. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je rekao da će kupci plina i dalje taj plin plaćati u eurima, prenosi ruska novinska agencija RIA.

"Istovremeno, finalno plaćanje će ići prodavaču Gazpromu u rubljima tako što će se ti euri pretvoriti u rublje. Ovo je još uvijek prototip sustava. Ali nemamo dvojbe da će u budućnosti biti primijenjen i na novu skupinu dobara i da će imati više prostora u našim trgovinskim relacijama", rekao je Peskov.

Peskov je još rekao kako "Rusija ne želi komplicirati živote svojim kupcima, pogotovo stoga što drži do svoje reputacije pouzdanog dobavljača".

Mehanizam plaćanja će funkcionirati tako da kupci iz EU plaćaju u eurima i dolarima na račune u Gazprombank, banka eure i dolare sama pretvara u rublje i zatim šalje samom Gazpromu, ruskom izvozniku plina.

U principu je i do sada funkcioniralo na taj način, samo što bi Gazprom sam mijenjao eure i dolare u rublje, a ne Gazprombank. Ali čemu sve to?

Plaćanje nafte i plina u rubljima bi poslalo snažnu političku poruku

Rusija je u prvim danima invazije na Ukrajinu uvela odluku da kompanije moraju 80 posto prihoda od izvoza pretvarati u rublje. To se posebno odnosi na izvoznike nafte I plina, kojima su gotovo svi prihodi u eurima I dolarima.

Time su ti euri i dolari pretvarani u rublje, što je bila zamjena za ulogu Središnje banke Rusije. U normalnim uvjetima bi ona prodavala inozemne rezerve eura i dolara da stabilizira tečaj nacionalne valute, ali to nije moguće zbog toga što je većina inozemnih rezervi Središnje banke blokirana. To je brzo stabiliziralo tečaj rublja.

Putin je blefirao oko rublja i isporuke plina. Sad je prvi popustio?

Uz to je nakon otvaranja Moskovske burze, koja je bila zatvorena tri tjedna, otežana prodaja rublja, uz zabranu kratkoročnog i špekulativnog trgovanja valutama. A kako je drastično smanjen uvoz, onda je potražnja za dolarima i eurima uvelike smanjena. Ukratko, dolari i euri ulaze u Rusiju, ali ih se manje traži zbog pada uvoza, a rubalj se teško prodaje zbog nametnutih ograničenja.

Državnim politikama se umjetno povećala potražnja za rubljima (80 posto izvoza se mora pretvoriti u rublje), potražnja za eurima i dolarima je pala zbog smanjivanja uvoza, a strancima je zabranjeno iz inozemstva podizati eure i dolare iz Rusije.

Blef koji se nije isplatio

To znači da tehnički nije bitno tko će mijenjati eure i dolare za rublje - strani kupci (što traži Putin), ruski izvoznici (što je sada slučaj zbog toga što moraju 80 posto prihoda pretvoriti u rublje) ili posredničke banke (što je najnoviji plan Rusije) - jer je svaka situacija pogodna za održavanje tečaja rublja. 

Ali problem koji bi se mogao pojaviti sada je stvaranje dvostrukog tečaja rublja, službenog i onog koji vrijedi na crnom tržištu. Slična situacija se dogodila u Iranu nakon sankcija Zapada, a danas postoje čak tri tečaja iranske nacionalne valute rial.

Zahtjevi za plaćanjem nafte i plina u rubljima su ustvari bili samo političke prirode, da bi se pokazala dominacija Rusije nad EU tj. ovisnost EU o Rusiji. Putin se nadao da će EU popustiti, čime bi se poslala snažna poruka o slabosti EU, a snazi Rusije. U principu je blefirao da bi zaradio političke/geopolitičke bodove. Zajednički stav cijele EU i G7 (osim Slovačke, prema najnovijim informacijama) je vjerojatno iznenadio i njega. Nije dobio ono što je želio politički, ali ekonomski se ništa ne mijenja niti bi se promijenilo.