GORIVO je jedan od najvećih izdataka kućanstava jer praktički sva kućanstva imaju jedan automobil (mnogi i više) koji svakodnevno koriste, pa je razumljivo da kretanje cijena goriva privlači najviše pozornosti, možda i više nego hrane.

Oni s dužim sjećanjem i dužim vozačkim "stažem" dobro pamte koliko je cijena litre goriva, eurosupera ili dizela, ovisno o tome kakav automobil voze, bila prije jednu godinu, dvije ili više.

Malo bolje upućeni prate i kretanje cijena sirove nafte jer rast i pad cijena barela sirove nafte prethodi rastu ili smanjenju cijene litre goriva. To sigurno vrijedi u kratkom i srednjem roku (uglavnom, ne uvijek), ali u dugom roku je situacija kompliciranija.

Nafta jeftinija, a gorivo skuplje

Ako se usporedi cijene litre eurosupera 95 na benzinskim stanicama danas, 2008. i 1995. s cijenama barela sirove nafte, lako je zaključiti kako u dugom roku zakonitost da cijene na benzinskim stanicama prate cijene sirove nafte jednostavno nije istinita.

Primjerice, 1995. se prosječna cijena litre eurosupera 95 na benzinskim stanicama u Hrvatskoj kretala oko 3.57 kn po litri, a cijena barela sirove nafte je bila oko 19 dolara (čak i koji dolar manje većinu godine).

U lipnju 2008. cijena barela sirove nafte doseže povijesno najveću cijenu od 139 dolara po barelu, pa je cijena eurosupera 95 na benzinskim stanicama u Hrvatskoj bila blizu 10 kuna po litri.

Najnovije cijene, koje vrijede od 12. ožujka, cijenu litre eurosupera stavljaju na 1.61 euro. Prema tečaju kojim se vršila konverzija iz kune u euro, to je ekvivalent 12.13 kuna. Radi se o cijenama kakve bi bile bez mjera vlade kojima se suzbijaju cijene goriva. Istodobno je cijena barela sirove nafte 82 dolara po barelu.

Zaključno, litra eurosupera 95 je za 2.38 kn, tj. 24 posto veća danas nego u lipnju 2008. iako je cijena barela sirove nafte manja za 57 dolara. Velika je to neusklađenost.

Tečajevi dolara, eura i kune su odgovorni za dio rasta cijene

Jedan od krivaca za to je promjena tečaja između tri valute: dolara, eura i kune. Tečaj kune po kojem je mijenjana za eure je slabiji nego što je bio 2008. jer je u prosjeku te godine 1 euro vrijedio 7.30 kn. Po tom tečaju bi danas cijena litre eurosupera 95 u kunama bila 11.75 kn.

Glavni problem je velika promjena tečaja eura u odnosu na američki dolar, po kojem se i trguje sirovom naftom u većini svijeta. 2008. je jedan dolar vrijedio između 0.60 i 0.80 eura, a danas je tečaj 1 dolar za 0.90 eura.

To znači da u hipotetskoj situaciji da se ništa nije promijenilo danas, tj. da je cijena barela nafte ostala ista, bilo bi potrebno više eura za platiti barel sirove nafte samo zbog promjene tečaja, tj. slabljenja tečaja eura u odnosu na dolar.

Cijena sirove nafte je samo dio cijene goriva

Drugi je razlog to što cijena litre goriva nije isključivo određena cijenom sirove nafte. Ona ima najveći utjecaj na cijenu, ali postoje i drugi troškovi u procesu od vađenja sirove nafte do prodaje goriva na benzinskim stanicama.

Gorivo se dobiva preradom iz sirove nafte, koja je sirovina, ali se sirova nafta ne koristi samo za to. Rafinira se u proizvode poput plastike, voskova, asfalta, ulja za podmazivanje, pesticide i drugu robu široke potrošnje.

Prema informacijama sa stranice Uprave za energetske informacije SAD-a, tek 50 posto konačne cijene litre goriva je zadano cijenom sirove nafte. Četvrtina konačne cijene je zadana troškovima prerade, desetina troškovima distribucije i marketinga, a malo manje od šestine porezima.

Stoga je razumljivo da, osim troškova sirove nafte, i ostali navedeni troškovi mogu imati velik utjecaj na cijenu litre goriva. Ipak, u SAD-u kretanje cijene goriva jako dobro prati kretanje cijene sirove nafte.

Trošarine, PDV i naknada za zalihe su rasli

Osim već spomenutog tečaja, koji nužno sam po sebi dovodi do velikih neusklađenosti između cijene sirove nafte u dolarima i cijene goriva u kunama, Hrvatska ima daleko veće poreze. U periodu između 2008. i 2024. su upravo porezi snažno rasli.

Dok u SAD-u tek malo manje od šestine konačne cijene goriva ovisi o porezima, u Hrvatskoj između 45 i 50 posto konačne cijene koju plaćaju vozači na benzinskim postajama otpada na PDV i trošarine.

Od 2008. je povećana i naknada za obavezne zalihe nafte i naftnih derivata, više puta mijenjan i iznos trošarina, a porastao je i PDV s 22 posto na 25 posto. Danas je trošarina za bezolovni motorni benzin 456 eura ili 3434 kune na 1000 litara, a 2010. je bila 2950 kn na 1000 litara.

2009. su tek uvedene trošarine na energente i električnu energiju, čime su se zamijenile dotadašnje trošarine na naftu i naftne derivate. U tom procesu se povećao i iznos trošarina.

139 dolara po barelu je bio nagli skok cijene 2008., cijena sirove nafte nije bila toliko visoka cijelu godinu

Konačno, informacija o rekordnoj cijeni sirove nafte od 139 dolara po barelu je zavaravajuća jer se radi o oštrom vrhu koji je kratko trajao. Točnije, početkom 2008. je cijena iznosila oko 90 dolara, zatim postepeno raste na 139 dolara do lipnja, a onda naglo pala na manje od 50 dolara do kraja godine.

Zadnja tri mjeseca 2008. je zapravo cijena bila manja nego trenutno. A to je važno za znati zbog toga što se cijena ne prebacuje automatski s tržišta sirove nafte na tržište benzinskih stanica, nekad prođe više tjedana da se cjenovni signal prebaci.

Zbog toga kratkoročni šokovi cijena sirove nafte ne moraju značiti da se rast cijene "prelio" na cijenu goriva. Drastičan primjer, ali 2020. je cijena sirove nafte na tržištu kratkotrajno bila negativna (prvi put u povijesti), no nije bilo drastičnog smanjivanja cijena goriva, posebno se nije dogodilo da su benzinske stanice plaćale vozačima da kupe gorivo.

Splet više okolnosti, ali ne može se odbaciti da kompanije zbog manjka konkurencije lakše manipuliraju cijenama

Tečajne razlike između dolara, eura i kune, rast poreza (PDV, trošarine, naknade), činjenica da je nafta samo sirovina iz koje se gorivo dobiva preradom i kratkoročne fluktuacije cijena mogu objasniti velik dio misterija o dugoročnoj neusklađenosti između cijene sirove nafte i cijene goriva.

U SAD-u, koji nema promjene tečajeva (jer se naftom trguje u dolarima) i nije radikalno povećavao poreze, kretanje cijene sirove nafte i cijene goriva dosta je usklađeno.

Naravno, ne može se isključiti ni činjenica da je razina tržišnog natjecanja u SAD-u daleko veća nego u Hrvatskoj, što samo po sebi djeluje stabilizirajuće za cijene. Trgovcima gorivom u Hrvatskoj je daleko lakše "uskladiti" cijene jednih s drugima jer ih je manje, a to može djelovati prema većem rastu u dugom roku.