POKUŠAVAJUĆI objasniti razloge i ciljeve ofenzivnih akcija ukrajinske vojske na ruskom teritoriju, zapadni promatrači svoje su analize uglavnom temeljili na nekoliko objektivnih i logički prihvatljivih pretpostavki, koje je u više navrata, iskreno ili ne, potvrdio i sam ukrajinski državni vrh. Prije svega plasiran je narativ o pokušaju rasterećivanja bojišnice na istoku Ukrajine, posebno u Donjecku.

Nakon napada na pograničnu rusku oblast Kursk, ukrajinski su se vojni planeri nadali da će Rusi u pokušaju obrane svog teritorija povući dio vojnih efektiva koji već dugo vrše snažan pritisak u pravcu Pokrovska. Riječ je o značajnom željezničkom i cestovnom čvoru cijele Donjecke oblasti. Njegovim padom u ruske ruke ugrozili bi se vitalni logistički kanali ukrajinske vojske i otvorili putevi za ugrožavanje drugih strateški važnih gradova, poput Časiv Jara. 

Razlog koji je Zelenski vjerojatno prešutio

Drugi narativ kojim su se objašnjavali razlozi napada na Kursku oblast bio je da se ofenzivnom akcijom želio podići moral nacije. Ogromni ljudski gubici i materijalna razaranja nakon Putinove brutalne invazije doveli su do apatije i pada želje za daljnjim otporom kod jednog broja uglavnom mlađih ljudi. To je uvjetovalo goleme probleme s popunom postrojbi na prvim linijama bojišnice. Upravo iz tog razloga je i bila potrebna spektakularna akcija, kakva je po svom karakteru nesumnjivo operacija upada u Kursku oblast, kojom bi se ruski predsjednik ponizio, a Ukrajinci uvjerili da Rusi nisu nepobjedivi.

Na koncu, pojavile su se i neke krajnje površne i iz mnogo razloga neodržive teze u kojima se špekuliralo kako bi, pod uvjetom da ukrajinska vojska zadrži osvojena ruska područja, u budućim pregovorima ona mogla poslužiti kao svojevrsna "moneta za potkusurivanje" u smislu eventualne razmjene teritorija.

Međutim, ono što zapadni promatrači, namjerno ili ne, nisu detektirali kao razlog upada u Kursku oblast, a predsjednik Zelenski po svoj prilici to je mudro prešutio, mogao bi biti stvarni motiv operacija ukrajinske vojske. Riječ je o pokušaju da se Zapadu pošalje nedvojbena poruka da su Putinove rubne linije napada na ruski teritorij, koje bi mogle značiti uporabu oružja za masovno uništenje WMD, zapravo jeftini blefovi.

Zašto bi Zelenski slao poruku Zapadu da Putin blefira?

Temeljna ideja koja se krije iza teze da je ukrajinska vojska upala u Kursku oblast da pokaže Zapadu kako su Putinove rubne linije za uporabu nuklearnog oružja najobičnije obmane, ispunjenje je dugo apostrofiranog zahtjeva predsjednika Zelenskog, prije svih američkoj administraciji, da se Ukrajini isporuči dalekometno oružje i dopuste udari po dubini ruskog teritorija. Opravdanje za ovu vrstu zahtjeva Zelenski je našao u činjenici da se prema Povelji UN-a, članak 51, koji definira pravo na samoobranu kao jedinu iznimku od zabrane jednostrane uporabe sile u rješavanju prijepora između subjekata međunarodnog prava, Ukrajina ima pravo braniti od ruske agresije. 

Sukladno činjenici da ruska vojska dominantan dio projektila i bespilotnih letjelica kojima napada vojnu i civilnu infrastrukturu u Ukrajini lansira sa svog teritorija, Zelenski smatra da reakciju na te napade u vidu uzvratnih ili preventivnih udara po ciljevima u dubini ruskog teritorija treba deklarirati kao vojno djelovanje obrambenog karaktera. Samim tim ono je u potpunom suglasju s pozitivnim međunarodnopravnim propisima, odnosno Poveljom UN-a. Međutim, američka administracija i dalje je jako oprezna i rezervirana prema zahtjevu ukrajinskog predsjednika. Postavlja se pitanje zbog čega. 

Vruća telefonska linija između dvije nuklearne velesile 

Nakon što je Rusija pokrenula invaziju punog opsega na susjednu državu, Sjedinjene Države učinile su sve da s ruskim vojnim vrhom ponovno uspostave skoro potpuno prekinute komunikacijske kanale. Razlog za ovu akciju bio je strah od pogrešne interpretacije poduzetih koraka druge strane, što bi vodilo širenju konflikta i neminovnoj nuklearnoj eskalaciji. 

Osim uopćenih i kratkih priopćenja dviju strana o kontaktima najviših vojnih dužnosnika, načelnika stožera i ministara obrane, preko takozvane vruće telefonske linije, gdje se potencirala odgovornost i potreba za deeskaliranjem konflikta, javnost nikad nije dobila dublji uvid ni detalje ovih razgovora. Drugim riječima, prema mom dubokom uvjerenju i uz uvažavanje drugih involviranih strana, uključujući i predsjednika Zelenskog, jedino američka administracija u ovom trenutku, na temelju više nego relevantnih input informacija koje su po svemu sudeći u najvećoj mjeri klasificirane i za najbliže saveznike, može pravilno procijeniti razinu nuklearne prijetnje Ruske Federacije.

A što ako je strah od eskalacije zaista neopravdan?

Popriličan broj promatrača, posebno u Baltičkim zemljama, Poljskoj, UK, ali i samom SAD-u, ipak vjeruje u ono što govori Zelenski - da Putin i njegovi suradnici blefiraju kad govore o uporabi nuklearnog oružja. Uzmemo li, hipotetički, ovaj pristup kao ispravan, a ponavljam da je američka administracija trenutno jedini relevantni sugovornik na tu temu, zanimljivo bi bilo odgovoriti na pitanje koliko bi dalekometni udari Ukrajine na ruski teritorij utjecali na daljnji tijek rata. 

Promatrači smatraju, gledajući iz strogo vojne perspektive, da ograničenja bilo koje vrste nikad nisu bila povoljna kad je u pitanju strana koju podupirete. Preciznije, opskrbljivanje Ukrajine dalekometnim projektilima i dopuštenje pokretanje napada duboko u teritorij pod kontrolom Rusije zasigurno bi poboljšali ukrajinsku borbenu moć. 

Modaliteti uporabe dalekometnog oružja

Postoji nekoliko načina na koje bi veća ukrajinska sposobnost dubokog udara mogla promijeniti tijek rata. Kijev bi mogao pogoditi udaljene logističke i zapovjedne ciljeve, ruske zračne ili pomorske baze, područja okupljanja kopnenih snaga, tvornice oružja ili prateću infrastrukturu, civilnu energetsku industriju ili centre ruske političke i vojne kontrole, poput Kremlja. 

Izravni napad ili prijetnja napadom na pobrojane ciljeve smanjili bi učinkovitost ruskih ofenziva, oslabili njezine obrambene sposobnosti, učinili vojnu akciju dugoročno manje održivom i povećali troškove rata za Putina i rusku elitu.

Tijek rata se ipak ne bi dramatično promijenio

Međutim, prema svim raspoloživim podacima, ukrajinski dalekometni udari zapadnim sustavima na ruski teritorij ne bi imali presudni učinak na tijek rata. Prije svega, takva teza temelji se na pokazanoj visokoj adaptivnosti ruske vojske koja je uspijevala u hodu otklanjati katastrofalne nedostatke s početka invazije. Također, količinu isporučenih sustava dramatično bi limitirala njihova previsoka cijena. 

U konačnici, da bi dalekometni udari imali značajniji učinak na tijek rata, ukrajinska bi ih vojska morala znati integrirati s kopnenim manevrima, koncentrirajući kopnene i zračne snage u razmjerima koje njezine formacije dosad objektivno nisu mogle dosegnuti. Prema tome, i u slučaju pozitivnog odgovora na zahtjev Zelenskog, koji američki najviši dužnosnici i dalje pomno evaluiraju, putanja sukoba se vjerojatno ne bi odlučujuće promijenila. Na američkoj administraciji je, dakle, da procijeni jesu li skromne vojne koristi od dalekometnih udara vrijedne rizika eskalacije, ako rizik uopće postoji. Nimalo lagan posao. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala