Foto: Index/FaH

ČITAM kako se ljudi žale da se mladi ne dižu starijima u tramvaju. Sjede, gledaju nešto na mobitelu, slušaju muziku, igraju igre, ali se, eto, ne dižu starijoj generaciji. A zašto bi se dizali? Zašto bi se dizali generaciji koja danas ima 70, 75 ili 80 i stvorila je ovu siromašnu i zaduženu državu?

Pristojnost? Poštovanje? Za koga? Pristojnost prema starijima je odraz onoga što su nekada ti stariji napravili za nove generacije – pa kada je dida iskopao komad kamenjara i kada je žuljevitim rukama od mjesta gdje su živjeli samo poskoci stvorio polje i suhozid i posadio masline te rukama nosio vodu dok su mladice pustile korijen – takav je naravno zaslužio svo poštovanje novih generacija.

No, uzmimo većinu, većinu onih koji su danas prošli 70 ili 75, pa i 80 godina. Bio sam promatrač nekad davno na izborima, 90-tih godina. Upravo ta ekipa koja je danas prešla 70 i više dolazila je ushićeno na izbore i još s vrata neki pitali kako i gdje zaokružiti „Za Franju!“ „Za HDZ!“

Upravo u to vrijeme se odlučivalo u pretvorbi i privatizaciji – oporbene stranke (HSLS, HNS i drugi, SDP je bio vrlo slab tada) su nudile sustav vaučera, koji bi dionice dao radnicima. Bio bi to nastavak Markovićeve „autonomne pretvorbe“ koja je mnoge radnike firmi koje su prošle taj model, kao što je TDR, učinila milijunašima. No, ta starija generacija uredno je izlazila na izbore – i zaokruživala stranku koja je osmislila i donijela svima dobro poznati model privatizacije - lopovski model.

I molim vas - ne miješajte to s ratom i velikosrpskom agresijom. Model privatizacije nije posljedica rata, a i masovno zaduživanje države je počelo tek nakon rata.

Gdje su bili kad su se gasile firme?

A onda su počela gašenja firmi. Nisu novi direktori radili to bez veze, prvo su iz raznih razloga gledali kako se riješiti onih „pogrešnih krvnih zrnaca“, pa nekadašnjih članova partija, pa onda su se rješavali i svih drugih kako bi prodali zemljišta – većina, već sada u srednjim pedesetima je šutke gledala, pognute glave.

U Splitu su se događali čak i sramni odlasci kod šefova, gdje su radnici pričali jedni protiv drugih: „Dajte njemu otkaz, njegova familija ima, nemojte meni…“. Uz širok osmjeh – pretvorbeni direktor bi tako postupio. I ovome drukeru dao otkaz dva mjeseca kasnije. Jedan po jedan. Grupica po grupica. Da se ne pobune. I nisu. Na kraju nije ostao nitko.

A onda su krenule prijevremene mirovine – doslovno desetine tisuća ljudi su gurale kakvu-takvu invalidnost kako bi se izvukli iz kaotičnog sustava rada i dobili kakvu rentu. Daj ovaj, onaj papir, bilo što, bilo kakvu mirovinu! A naravno – broj onih koji uplaćuju u fondove je sve manji. Cijeli gradovi ljudi koji su trebali privređivati još 10-15-20 godina otišli su u prijevremene mirovine, što je naravno imalo posljedicu – mirovine su sve manje.

Vratite mladima njihov novac, pa će vas poštovati

Nakon što je uredno izglasana lopovska privatizacija (ne, nije je nitko nametnuo, ti ljudi i model su uredno izglasani na izborima!), nakon što je hrpa radnika otišla u mirovine – naravno da je krenulo bjesomučno zaduživanje. Javni dug po stanovniku je 65.725 kuna, a po zaposlenome 177.803 kune. Odakle inače za mirovine i druge troškove države? I da, nova generacija, ta koja sjedi i gleda u mobitel nije napravila taj državni dug.

Napravile su ga starije generacije, koje i dalje svaki put glasaju za one koji su spremni još više zadužiti ovu zemlju. Pa pogledajte samo lokalne izbore – gomila umirovljenika godina gleda kako će zaokružiti načelnike i gradonačelnike koji im „daju“ nekakve božićnice od 100, 200 kuna… Pa pred kamerama uzdižu i hvale hohštaplera koji je uzeo proračunski novac i onda dijeli kao baja! I još glasaju za takvog, jer eto ima „osjećaja za starije“. Mogu mislit za kakve takvi imaju osjećaja, osim za same sebe.

Svaka generacija ima dužnost zemlju ostaviti sačuvanu i poboljšanu narednim generacijama – a generacija koja je sada u poznijim godinama ostavila je svojom voljom i svojim glasovima, jer u demokraciji živimo od 1990. godine, opljačkanu i zaduženu Hrvatsku. Davali su glasove svakome, a ponajviše onima koji su nudili neko blagostanje novim zaduživanjem, zaduživanjem koje će plaćati upravo ovi klinci od 16, 18, 20 godina.

Ti klinci stoga nemaju nikakvo dužnosti, ni moralnu, a ni pravnu, dizati se bilo kome u javnom prijevozu ili drugdje, jer, čast izuzecima, Hrvatska koju imamo je upravo ona Hrvatska kakvu su starije generacije htjele. Glasale su te starije generacije za lopovsku privatizaciju, nisu punili ulice kad su se firme gasile, svojim bježanjem u mirovinu su upravo doveli do mirovina koje jesu takve kakve jesu.

Glasali su za siromašnu zemlju

U pitanju su ljudi kojima su se doslovno ispunili svi životni snovi, za koje su zdušno radili i glasali već evo preko četvrt stoljeća. Glasali su svojom voljom za siromašnu zemlju i radili sve na tome da prosječne mirovine budu mizerne.

A pristojnost, pitati ćete me? Pristojno bi bilo da svakom klincu koji sjedi u tramvaju date njegovih 65.725 kuna za koje ste ga zadužili, pa će vam se rado ustati. Nema većeg licemjerja nego zadužiti buduću generaciju i tražiti da te poštuju. Nije vlast zaduživala. Narod je zaduživao birajući vlast koja je dijelila novce. I zato, ako starije generacije žele sjediti u prijevoznim sredstvima, neka uzmu taksi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.