BIVŠI predsjednički kandidat HDZ-a, znanstvenik Dragan Primorac, koji sada ozbiljno pretendira na mjesto šefa HOO-a, nedavno je izjavio da je njegov život poput čaše prozirne, pitke vode. Index je podsjetio na seriju polemičnih situacija koje ga prate godinama i koje bi tu vodu mogle ozbiljno zamutiti. Među njima se posebno ističe afera koja je imala značajnu financijsku težinu, jer je država za dug od oko 733 tisuće eura, što je ostao nakon odlaska Primorca i njegovih ljudi iz Ministarstva obrazovanja i znanosti, platila oko tri milijuna eura dugovanja s kamatama i sudskim troškovima.

Slučaj je trajao godinama, od 2008. Tek je u ožujku 2024. Ministarstvo znanosti i obrazovanja pravomoćno izgubilo spor protiv tvrtke Svetice-centar, vlasnika zgrade u Donjim Sveticama gdje se Ministarstvo danas nalazi, a kojoj nisu plaćeni troškovi uređenja, posebno luksuzni namještaj što su ga naručili Primorčevi ljudi. Dogovor za to uređenje bio je usmen, što je kasnije kulminiralo dugovanjem i sudskim maratonom.

Primorčev iskaz ocijenjen "nevjerodostojnim"

Primorac je 2016. na sudu tvrdio da je ministarstvo vlasnicima zgrade odmah reklo da ne može financirati građevinske radove i preinake na privatnom objektu. "Budući da nije bilo načina da se takve preinake financiraju, mi smo to odmah i rekli tužitelju, te se i podrazumijevalo da ako isti želi s nama sklopiti ugovor da nam preda prostor kakav je nama potreban da bi mogli u istom raditi. Nakon toga, po mom sjećanju, tužitelj je na to i pristao", izjavio je Primorac na suđenju.

Sud je, međutim, njegov iskaz ocijenio "nevjerodostojnim" i "u suprotnosti" s drugim dokazima. I dan danas Primorac negira svoju ulogu u tom slučaju, podsjećajući da sporno dugovanje Svetice-centru nisu htjeli platiti ni njegovi nasljednici.

Ministarstvo je tvrdilo da bi plaćanjem troška koji je usmeno dogovoren kršilo Zakon o javnoj nabavi. Potom je počelo tvrditi da radove i namještaj uopće nije naručilo.

Svjedoci proturječe jedan drugome

Tadašnji Primorčev pomoćnik za financije Stipe Mamić sudu je rekao da je još na sastanku 2008. upozorio da ministarstvo ne može ulagati toliki iznos u tuđi prostor jer se radilo o petogodišnjem najmu.

"Ja sam tom prilikom rekao ministru da se po zakonu ne može ulagati toliki iznos u tuđi prostor prema propisu za javne službe. Prema tim propisima moglo se ulagati veći iznos ako bi se radilo o najmu preko 10 godina, a u konkretnom slučaju radilo se o petogodišnjem najmu", rekao je Mamić.

Dodao je da "ministarstvo niti usmeno niti pismeno nije naručilo niti jedan od navedenih radova na adaptaciji i prilagodbi poslovnog prostora ministarstva".

No, Mirko Smoljić, posebni savjetnik ministra Primorca, svjedočio je da je s Mamićem i tajnicom ministarstva Stanislavom Rogić u ime ministra pregovarao sa Svetice-centrom o zakupu zgrade. Rekao je da je "dogovoreno da vlasnik objekta sukcesivno uređuje prostor, pa da će se to naknadno rješavati aneksima ugovora". Na pitanje je li usmeni dogovor, po njegovu mišljenju, bio zakonit, Smoljić je odgovorio "da je u ministarstvu bilo govora da se to može izvršiti u hitnim slučajevima kakav je ovaj".

Tajnica ministarstva Stanislava Rogić na mnoga pitanja nije željela odgovoriti. Uvjeravala je da se ne sjeća je li od izvođača naručivala radove na zgradi, ali je rekla: "Ako i jest, to je bilo na osnovu traženja samog ministra."

Važan je bio iskaz direktora Zagrebopreme Mirka Popovića, čija je tvrtka bila zadužena za obnovu starog i nabavu novog namještaja vrijednog više od milijun kuna. Rekao je da ga za posao nije odabrao Svetice-centar, nego izravno ministarstvo, odnosno tajnica Stanislava Rogić. Dodao je da je isključivo ministarstvo određivalo količinu i kvalitetu namještaja, a da mu je u prisutnosti Rogić rečeno da račune isporuči Svetice-centru.

"Primorac osobno davao odobrenje"

Vedran Šmitran, zaposlenik Svetice-centra i voditelj poslova oko zgrade, potvrdio je da je bio na više sastanaka na kojima je usmeno dogovoreno da će ministarstvo naknadno platiti adaptaciju i opremu. Rekao je da je na tim sastancima bio i Primorac te da je upravo on "osobno davao odobrenje" za financiranje radova i opreme. Šmitran je svjedočio i da je državni tajnik Mamić upozoravao na probleme tehničke provedbe plaćanja, ali da je Primorac na to odgovarao da je Mamićeva zadaća pronaći način da se računi plate.

Prema Šmitranu, prvotno dogovoreni iznos za adaptaciju probijen je zbog dodatnih zahtjeva samog Primorca. "Kad smo vidjeli da će se proračun probiti zbog naknadnih radova, odlučili smo da ćemo se konzultirati s ministrom kako bi dobili dozvolu da se radovi nastave, a što smo usmeno i dobili", rekao je Šmitran. Cijena radova porasla je za više od milijun kuna, pretežno zbog prenamjene podruma, prema njegovu iskazu, na osobni zahtjev ministra Primorca.

Direktor Svetice-centra Jerko Bošnjak svjedočio je da ga je tajnica Rogić uvjeravala da će se "sve riješiti" 2009. godine. No te godine Primorac je dao ostavku. "Nakon što je ministar podnio ostavku, krenuli su problemi i rečeno je da račun ne može biti plaćen jer nije prošao javnu nabavu, te su oni cijelo vrijeme govorili da traže mogućnost kako bi platili račun."

Sud: ministarstvo mora platiti

Sud je na kraju zaključio da Ministarstvo dug mora platiti. Vrijednost radova naknadno je procijenjena na 1,8 milijuna eura jer se nisu mogli prihvatiti iznosi iz 2008. koji ionako nisu bili potpisani. Budući da su uračunate i kamate i sudski troškovi, ukupan iznos premašio je tri milijuna eura.

"Budući da između stranaka nije sporno da Ministarstvo za adaptaciju poslovnog prostora nije provelo postupak javne nabave te da je znalo kako nema osigurana sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske, kao i da kvaliteti izvedenih radova nije prigovaralo, po stavu ovog suda sada je prema Zakonu o obveznim odnosima dužno privatnoj tvrtki nadoknaditi svu korist što ju je imalo na temelju takvog ništetnog pravnog posla. Ministarstvo je u ovom konkretnom slučaju postupilo protivno načelu savjesnosti i poštenja budući da je bilo svjesno da radove neće moći platiti, ali je svejedno dopustilo da oni budu do kraja obavljeni", navedeno je u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, koju je potvrdio Visoki trgovački sud RH. 

Za slučaj se svojevremeno interesirao i USKOK no nikada nije objavljeno što su zapravo utvrdili.