BI LI DRUGI mandat Donalda Trumpa doista ugrozio američku demokraciju? Utjecajni komentatori sugeriraju da je bivši američki predsjednik preslab, da previše očajnički želi biti popularan ili da nije dovoljno „pametan” za diktatora. Iako u američkoj povijesti nema pravog presedana, nedavna iskustva drugih zemalja sugeriraju da će politički pokret s autokratskim tendencijama drugi put postati nemilosrdniji i učinkovitiji - osobito nakon izbornog poraza.

Radikalizirajući učinak

Evo kako se to obično događa: novi vođa ili nova stranka dobiva nacionalnu moć, samo da bi nakon jednog mandata pretrpio gorak izborni poraz. Ovo iskustvo ima radikalizirajući učinak, a stranka ili vođa postaju odlučni da nikad više ne izgube. Kad stranka pobijedi drugi put, brzo kreće u uništavanje institucija i pravila koji bi mogli ugroziti njezino držanje na vlasti.

Dokaz A je Viktor Orbán, čija je stranka Fidesz dva puta vladala Mađarskom. Prvi put, između 1998. i 2002. godine, Orbán je općenito djelovao kao konvencionalni ekonomski konzervativac. Iako je pomalo zauzdao demokratske norme, nikada nije odlutao izvan europskog mainstreama. Ali nakon poraza 2002. godine, Fidesz je proveo osam godina u oporbi. Kada se Orbán 2010. vratio na vlast, bio je odlučan da nikada više ne bude poražen. Manipulacijom izbornih jedinica, promjenom biračkog prava i osvajanjem izbornog povjerenstva, sudova i državnih medija, praktički je onemogućio pobjedu oporbe.

Slično je bilo i u Poljskoj

Slična priča odigrala se u Poljskoj pod vladom Prava i pravde (PiS). Stranku su osnovala braća blizanci Jarosław i Lech Kaczyński, PiS je prvi put bio na vlasti između 2005. i 2007. godine, kada je u koaliciji bio usredotočen na ekonomsku nejednakost i tradicionalne katoličke vrijednosti. Ali nakon izbacivanja stranke iz vlade 2007. i Lechove smrti u zrakoplovnoj nesreći u Rusiji 2010. godine, Jarosław je počeo kritizirati stvarne i izmišljene neprijatelje. Kad je PiS 2015. godine osvojio parlamentarnu većinu, fokus je preusmjerio na demontiranje poljskih demokratskih institucija.

Između ostaloga, vlada PiS-a popunila je Ustavni sud istomišljenicima, prekrojila izbornu kartu i preuzela kontrolu nad povjerenstvom za medije i sudskim imenovanjima. Državni mediji postali su alat PiS-a, a oporbene stranke izgubile su svoje tradicionalne uloge u odborima u parlamentu i ostale bez platforme za kritiziranje vlade. Ali za razliku od Fidesza, napori PiS-a da promijeni izborno tijelo nisu bili dovoljni. PiS u listopadu 2023. izgubio na izborima nauštrb koalicije proeuropskih, prodemokratskih stranaka.

Primjer je i Indija

Konačno, imamo indijsku hindu-nacionalističku stranku Bharatiya Janata (BJP). Iako je nakratko okusila moć kao dio šire koalicijske vlade 1989. godine, prvi samostalni mandat na vlasti dogodio se između 1999. i 2004. Njen tadašnji vođa Atal Bihari Vajpayee usredotočio se na ekonomsku liberalizaciju i poboljšanje odnosa s Pakistanom i Kinom, a svaki napor da se „šafranizira” zemlju ostao je ograničen.

Poput Fidesza i PiS-a, BJP je na kraju izgubio vlast na poštenim izborima. No, Narendra Modi odveo je stranku 2014. do uvjerljive pobjede. Kao premijer savezne države Gujarat, imao je iskustva s brzim gospodarskim rastom i protumuslimanskim nemirima u kojima je poginulo do 2000 ljudi. Kad je postao savezni premijer, udvostručio je ekonomsku liberalizaciju, ali je također potkopao neovisnost medija, napadao kritičare BJP-a i zažmirio na nasilje hinduističkih društvenih pokreta protiv muslimana i njihovih drugih neprijatelja.

Zatim je 2019. Modi opozvao poseban ustavni status sporne regije Kašmir s većinskim muslimanskim stanovništvom i nametnuo izravnu vojnu vladavinu te progurao novi zakon o državljanstvu koji je lišio prava glasa neke muslimane - zbog čega je bilo teže poraziti BJP. Iako je BJP dramatično zaostao za svojim ambicijama na općim izborima ove godine, međunarodni promatrači Modijevu Indiju sada klasificiraju kao izbornu autokraciju, a ne potpunu demokraciju.

Karizmatični vođa

Zajednički element u ova tri slučaja je karizmatični vođa koji odbacuje ideju da se njegovim protivnicima može prepustiti moć. Poraz je babica antidemokratskog gnjeva. Kad autokratski pokret po drugi put preuzme kontrolu nad državnom mašinerijom, neiskustvo ga više ne sprječava da izravno napada institucije.

Paralele između ovih slučajeva i Trumpovog MAGA pokreta trebale bi biti očite. Poput transformiranih BJP-a, PiS-a i Fidesza, današnja Republikanska stranka predstavlja oštar odmak od vlastite nedavne prošlosti. Kao što su američke stranke često činile, doživjela je duboku metamorfozu. Sada se razlikuje od svoje inkarnacije iz Reaganove ere.

Postoje kontinuiteti između Trumpove retorike i republikanske južnjačke strategije iz 70-ih i 80-ih godina. Ali Trump je 2016. bio politički autsajder koji se prvo odvojio, a zatim jednostavno slomio stranački establišment. Republikanska nacionalna konvencija 2024. prikazala je personalističku stranku koja se bitno razlikuje od Republikanske stranke 2008. ili 2012.

Druga bi Trumpova administracija bila daleko učinkovitija u posjedovanju i održavanju moći

Kao i kod Fidesza, PiS-a i BJP-a, MAGA je bio novi pokret 2016. Očito nije znao kako učinkovito upravljati polugama vlasti te se kao posljedica toga suočio s otporom na svim frontama. No, kad bi mu se pružila još jedna prilika, imao bi dobro iskustvo. Osim Trumpa, savezničke institucije, poput Zaklade Heritage sa svojim nacrtom Projekta 2025, daleko su spremnije nego što su bile u siječnju 2017.

Štoviše, poput Fidesza, PiS-a i BJP-a, izborni poraz nije ublažio republikanski temperament. Republikanski birači nastavljaju nagrađivati kandidate koji dijele Trumpova antidemokratska uvjerenja i koji će mu se pridružiti u odbijanju priznavanja poraza na poštenim izborima. Respekt republikanaca prema Orbánu simbol je ovog trenda. Trumpov potpredsjednički kandidat J. D. Vance, desničarske figure poput Tuckera Carlsona i Stevea Bannona, te Konzervativna politička akcijska konferencija (koja je održana u Budimpešti 2022.) pozdravljaju Orbána kao avangardu pobunjeničkog globalnog neliberalizma.

Republikanska stranka već je daleko odmakla putem kojim su krenuli u Mađarskoj, Poljskoj i Indiji. Bez obzira na Trumpova osobna ograničenja, on sada vodi pokret s obiljem talenta i iskustva. S poukama iz tog iskustva i sličnih pokreta drugdje, druga bi Trumpova administracija bila daleko učinkovitija u posjedovanju i održavanju moći.

© Project Syndicate 2024.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala