DRŽAVI na naplatu stiže nova odšteta za zarobljenika mučenog u logoru u Kerestincu na početku Domovinskog rata. Đ. J. bio je uhićen u studenom 1991. jer se, tvrdili su tužitelji, nakon osamostaljenja Hrvatske priključio JNA i na Baniji vrbovao srpsko stanovništvo da organizira referendum za priključenje Petrinje SAO Krajini, a rješenje o provođenju istrage teretilo ga je za sudjelovanje u oružanoj pobuni protiv Hrvatske, piše N1.

Tužbu podnio 2004. godine. "Gazili su po meni, tukli me"

Nakon što je neko vrijeme proveo u pritvoru u Sisku te u logoru u Gajevoj ulici u centru Zagreba, Đ. J. završio je u tzv. Konačištu u Kerestincu. Tamo je fizički i psihički zlostavljan. Tužbu zbog toga podnio je još u ožujku 2004. godine. Nepravomoćna presuda Općinskog suda u Sisku stiže tek sada. Prema njoj, Republika Hrvatska Đ. J.-u mora platiti ukupno 20.650 eura odštete. Tijekom procesa bivši zarobljenik opisao je kako je maltretiran s ostalima koji su bili pritvoreni u Kerestincu.

"Tukli su me ljudi u uniformama s amblemima iz kojih se moglo zaključiti da su pripadnici ili Hrvatske vojske ili Hrvatske policije. Udarali su me po cijelom tijelu, gazili su po meni, tukli me drvenim palicama i rukavicama sa zakovicama, cipelama s okovima. Nisam se mogao dići od bolova u plućima. Bio sam pretučen najmanje 20 puta", opisivao je tijekom procesa.

"Morao sam gledati i mučenja ostalih, nikad nisam dobio liječničku pomoć"

Prisjetio se i kako su im prije ručka držali predavanja u kojima su ponižavani, a puštene su im i neke ustaške pjesme. “Mi smo ih morali pjevati. Ja sam samo mumljao nešto kako bih izbjegao batinanje. Morao sam gledati i mučenja ostalih”, izjavio je ponavljajući kako mu je sve to teško padalo. Premlaćivanje je trajalo i po pet-šest sati. “Tražio sam liječničku pomoć, no nikada ju nisam dobio. U Kerestincu nas je 30-ak bilo u sobi od 50 kvadrata. Tamo sam proveo dva tjedna, a onda su me vratili u pritvor u Sisak.

"Bojao sam se ići na liječenje u Zagreb"

Nakon što je pušten, Đ. J. potražio je liječničku pomoć u Medicinskom centru u Sisku. "Bojao sam se ići na liječenje u Zagreb da me kao Srbina tamo ne ubiju. Sve to ostavilo je posljedice na meni. Nisam mogao spavati. Bojao sam se za sebe i obitelj. Zbog toga sam zapadao i u depresivna stanja. Nisam bio sposoban ni raditi", ispričao je Đ. J., koji je kasnije odselio u Austriju i tamo 1999. godine ostvario pravo na invalidsku mirovinu.

Osim odštete, od Hrvatske je tražio i izgubljenu zaradu od 312 tisuća eura, ali sud taj njegov zahtjev nije prihvatio. Predstavnici Republike Hrvatske tvrdili su na sudu kako mu ne bi trebalo isplatiti ništa jer nije bio neosnovano lišen slobode. Naime, protiv njega je postupak završen odlukom o oprostu, a to, prema njihovom stavu, nije isto kao oslobađajuća presuda.

Zapovjednici već kažnjeni

Nakon što je čuo iskaze vještaka koji su opisali kakve je posljedice maltretiranja pretrpio Đ. J., sud je zaključio da ima pravo na odštetu. Stjepan Klarić, ratni zapovjednik Konačišta ratnih zarobljenika koje se najprije nalazilo u Zagrebu, a zatim u Kerestincu, s nekoliko suboraca, pravomoćno je osuđen zbog ratnog zločina nad zarobljenicima u Kerestincu. Klarić je dobio osam godina zatvora, dok su ostali kažnjeni s godinom i pol do pet godina.