SMIONA jučerašnja zapljena sankcioniranog naftnog tankera Marinera, nedaleko od obale Islanda, koju su izveli američki specijalci, povećala je na četiri broj brodova koje je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa zaplijenila u sklopu provedbe naftnog embarga protiv Venezuele. Američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio rekao je novinarima da je zapljena dio napora za “stabilizaciju” Venezuele, piše Washington Post.

Ako se, međutim, pogleda malo pažljivije, ovoj priči daje se drukčiji ton. Cijeli slučaj ima prizvuk Hladnog rata, uz natruhu romana Toma Clancyja. U širem kontekstu, uspješna operacija upućuje na to da se Trumpov odnos prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu osjetno zahladio, ocjenjuje Washington Post u uredničkom komentaru.

Od Irana do Venezuele, pa pod ruskom zastavom

Tanker, ranije poznat pod imenom Bella 1, bio je registriran u Panami. Krajem studenoga isplovio je iz Irana i zaplovio prema Venezueli. Nekoliko dana nakon što je njegova posada odbila pokušaj američke Obalne straže da se ukrca na brod, Kremlj mu je u žurbi dopustio promjenu zastave u rusku, pritom se odričući svih uobičajenih procedura koje takav postupak inače zahtijeva.

Bella 1 potom je promijenila ime u Marinera i zaplovila prema Rusiji. Nakon što je službeno registriran kao ruski brod, američka Obalna straža obustavila je pokušaje ukrcaja. No Trumpova administracija nastavila je pratiti njegovo kretanje.

Ovog tjedna američki dužnosnici rekli su da je Moskva poslala podmornicu i druge mornaričke resurse kako bi se susreli s Marinerom i pružili mu pratnju. Kremlj je, prema navodima, zatražio od SAD-a da se povuče te poručio da situaciju prati “s zabrinutošću”. Trumpova administracija, na njezinu čast, ignorirala je Moskvu i brod je ipak zaplijenila.

“Nisam oduševljen Putinom”

Ovo nije prvi put u proteklih tjedan dana da je Trump otvoreno pokazao nezadovoljstvo Putinom. “Nisam oduševljen Putinom. Ubija previše ljudi”, rekao je Trump hladnim tonom na konferenciji za novinare nakon subotnje akcije hvatanja Nicolasa Madura.

Njegovo nezadovoljstvo dijelom proizlazi iz činjenice da mu je Putin izravno lagao. Nedugo nakon posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Mar-a-Lagu, Putin je Trumpu rekao da je Ukrajina izvela napad dronom na jednu od njegovih kuća. “Bio sam jako ljutit zbog toga”, rekao je Trump.

Tjedan dana kasnije, predsjednik je tu tvrdnju javno povukao, što je rijedak primjer da je priznao da je pogriješio. “Ne vjerujem da se taj napad dogodio”, rekao je Trump, “sada kada smo to uspjeli provjeriti”.

Pomaci oko Ukrajine, ali bez Putina

Od Trumpova summita sa Zelenskim 28. prosinca, koji je u tom trenutku djelovao prilično obećavajuće, ostvaren je i konkretniji napredak. Posebni izaslanik Steve Witkoff i Trumpov zet Jared Kushner ovog su se tjedna sastali s ukrajinskim i europskim čelnicima.

Dokument koji je proizašao iz tih razgovora pokazuje da bi SAD preuzeo vodeću ulogu u nadzoru primirja, dok bi Europa bila zadužena za raspoređivanje multinacionalnih kopnenih snaga koje bi odvraćale buduću rusku agresiju. Takozvana Koalicija voljnih također se obvezala financirati značajno naoružavanje Kijeva te je čak nagovijestila mogućnost unaprijed raspoređenog oružja radi brze dostupnosti u slučaju ponovnog izbijanja rata.

No zasad su to tek obećanja. Ništa od toga još nije potpisano ni provedeno. Iznad svega, Putin na to nije pristao i vjerojatno nikada neće. Trump je Putinu pokazao previše strpljenja i možda će to učiniti opet, ali jasno je da je spreman nametnuti stvarne troškove ruskom čelniku zbog njegove nepopustljivosti. Taj bi trenutak, zaključuje Washington Post, mogao ponovno doći vrlo brzo.