IAKO, po svemu sudeći, odluka o isporuci PZO raketnog sustava Patriot još uvijek nije donesena, tj. još se čeka potpis predsjednika Bidena, ukrajinski sustav protuzračne obrane bit će značajno ojačan. S obzirom na to da su vijesti o mogućoj isporuci Patriota Ukrajini još uvijek neslužbene, puno je toga nepoznato. No vijest je potvrđena iz više izvora pa se može zaključiti da je istinita.

MIM-104 Patriot moćan je protuzračni raketni sustav sposoban za djelovanja protiv ciljeva na malim i srednjim visinama, no Ukrajincima je puno važnije što je sposoban obarati balističke projektile srednjeg dometa. Upravo onakve kakve koriste Rusi, ali i one koje bi Iran trebao isporučiti u bliskoj budućnosti.

Sve ovisi o projektilima koji budu isporučeni

Naravno, efikasnost ukrajinskih Patriota ponajviše će ovisiti o projektilima koji budu isporučeni s njim. S obzirom na potrebu obaranja dronova kamikaza, krstarećih projektila i balističkih projektila dometa manjeg od 1000 km, daleko najbolje rješenje bio bi projektil SkyCeptor. Na njihovu žalost, taj je projektil izvozna inačica projektila Stunner koji se koristi unutar PZO raketnog sustava David’s Sling.

Stunner je proizvod izraelske tvrtke Rafael pa, ako nova izraelska vlada dramatično ne promijeni stav prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, Stunner/SkyCeptor neće dobiti dozvolu za isporuku Kijevu. Druga opcija je američki projektil Patriot Advanced Capability 3, poznatiji kao PAC-3.

Ovaj je projektil razvijen kako bi obarao balističke projektile dometa do 1000 km. Da bi se ostvarila dostatna preciznost pogađanja (tzv. hit to kill), PAC-3 ima aktivni radarski sustav samonavođenja. Na jedan lanser smješten na prikolici stane čak 16 projektila PAC-3, a svaka bitnica ima do osam lansera.

Lanseri se mogu razmjestiti kilometrima daleko od radara i zapovjednog mjesta, tako da "pokriju" što veću površinu. S projektilom PAC-3 dometa 20 km jedna bitnica Patriota mogla bi od napada balističkih projektila zaštititi središte Kijeva ili grad veličine Odese. Razvijen je projektil PAC-3 MSE (Missile Segment Enhancement) dometa 35 km, što znači i znatno veće mogućnosti zaštite velikih gradova.

Isporuka Patriota Ukrajini je odlična vijest, ali ima i jedna loša

Najava isporuke Patriota Ukrajini odlična je vijest, naročito za stanovnike grada koji će braniti. Loša je vijest što će, po svemu sudeći, u Ukrajinu doći jedna, najviše dvije bitnice. Ukrajina je ogromna država s jako puno gradova. Povrh toga, Rusi napadaju energetsku infrastrukturu, prije svega elektrane, koje su smještene ili na rubovima gradova ili izvan njih.

Za efikasnu obranu zračnog prostora države veličine Ukrajine potrebne su stotine bitnica PZO raketnih sustava. Inače će ruski krstareći projektili i dronovi kamikaze i dalje pronalaziti rupe kroz koje će se provlačiti i uništavati ciljeve.

Najbolji primjer je Kijev. Njegova PZO obrana je daleko najjača, a čini je i njemački sustav IRIS-T SL. Usprkos tome, ruski krstareći projektili i dronovi kamikaze uspijevaju je probiti i pogađati vitalne ciljeve. Problem je što IRIS-T SL sustav, bez obzira na to koliko bio moderan, nije svemoguć.

Dometa 40 km po pravcu i 20 km po visini, ni on ne može obraniti grad veličine Kijeva. Iako je sustav IRIS-T SL vrlo mobilan te ga Ukrajinci na dnevnoj bazi mogu premještati, Rusi elektronskim izviđanjem vrlo brzo saznaju gdje se nalazi te mogu isplanirati trajektorije leta dronova kamikaza i krstarećih projektila oko njegove zone djelovanja.

Naravno, kad dođu preostale tri bitnice te se stvori potpuna zaštitna zona, napadi na Kijev krstarećim projektilima i dronovima kamikazama postat će znatno manje opasni.

Patrioti će zatvoriti važnu rupu u protuzračnoj obrani Ukrajine

Iako je IRIS-T SL odličan protiv ciljeva koji lete na malim i vrlo malim visinama, potpuno je nemoćan protiv balističkih projektila, pa bi tu rupu trebao zatvoriti američki PZO sustav Patriot. Ako dođe na vrijeme. Naime, kao i kod svih prijašnjih oružanih sustava, prije isporuke ukrajinske će posade morati proći obuku.

U ovom slučaju u američkoj bazi Grafenwoehr Training Area u Njemačkoj. Američki standardi traže da svaki operater Patriota prođe 10 tjedana osnovne obuke i 20 tjedana napredne. I to za Amerikance, kojima je engleski materinji jezik te su odrasli okruženi američkom tehnologijom.

Ukrajinci u pravilu vrlo slabo znaju engleski te su odrasli s ruskim tehnologijama. Isporuke svih PZO sustava bi se itekako mogle ubrzati kad bi uz zapadne sustave u Ukrajinu došli i instruktori te proveli obuku Ukrajinaca u hodu.

Problem obuke

Ukrajinci su, naravno, skloni ubrzanim procesima obuke i prečicama, no to se do sada nije pokazalo dobrim rješenjem. Najbolji primjer je ukrajinska upotreba samovoznih topničkih sustava Panzerhaubitze 2000 koji su više u kvaru nego što djeluju.

Njemački izvori navode da se kvarovi događaju zbog neobučenosti posada (Ukrajinci navodno stvaraju miješane posade od vojnika koji su prošli obuku u Njemačkoj i vojnika bez obuke), pokušaja da se postigne brzina paljbe veća od deklarirane te ostvarenja dometa veća od mogućih. Ukrajinci, naravno, zbog toga nisu odveć oduševljeni njemačkom haubicom, a Nijemci tvrde da su kvarovi posljedica nestručnog upravljanja posada.

Zapad je Ukrajini poslao dovoljno oružja da ne izgubi rat. I ništa više od toga

Takvi primjeri, a ima ih još puno, koriste se kao argumenti zbog kojih Ukrajini ne treba isporučiti složene zapadne sustave, prije svega tenkove i borbena oklopna vozila. Jer bi ih, tvrde protivnici isporuka, Ukrajinci koristili neispravno te bi se kvarili ili bi ih Rusi uništavali (ne daj Bože da koji zarobe ispravan). S druge strane, ovakvo "kapanje" oružanih sustava Ukrajince onemogućava da uspostave cjelovit sustav obrane i ostvare potpunu prevlast na bojištu.

Činjenica je da su zapadne države Ukrajini do sada isporučile točno onoliko oružja koliko je bilo potrebno da se osigura da ne izgubi rat. I ništa više od toga.