POSLJEDNJIH tjedan dana nekoliko slabijih potresa osjetilo se u Zagrebu. Najjači od njih bio je u prošli petak magnitude 2.7 po Richteru. U narednih nekoliko dana uslijedila su tri manja potresa, od kojih su u četvrtak oko 22 sata bila dva magnitude 0.8 i 0.9 po Richteru.

Iako je riječ o mikropotresima koji se uglavnom ne osjete i ne uzrokuju nikakvu štetu, a dnevno ih u svijetu bude oko osam tisuća, deseci Zagrepčana, većinom s područja Dubrave, javili su da su osjetili slabe vibracije i čuli zvuk sličan grmljavini.

>> Deseci Zagrepčana sinoć prijavili potres. Seizmolog Kuk: Bila su dva slabija

Europski mediteranski seizmološki centar (EMSC) objavio je tada kako nema seizmoloških podataka koji potvrđuju da se potres dogodio, a ni Seizmološka služba Hrvatske nije se oglasila. 

Nakon što je Index kontaktirao seizmologa Krešimira Kuka, potvrđeno nam je da su se potresi doista dogodili, a u međuvremenu je i EMSC objavio podatke o njima. Prvi potres magnitude 0.8 po Richteru dogodio se u 22:07, a epicentar mu je bio 7 kilometara sjeveroistočno od Zagreba na dubini od 8 kilometara. 

Drugi potres, onaj nešto snažniji s magnitudom 0.9 po Richteru, zabilježen je u 22:14. Epicentar je u tom slučaju bio 8 kilometara sjeveroistočno od Zagreba na dubini od 6 kilometara. 

Iako je riječ o iznimno slabim potresima, mnogi ljudi javljali su da osjete podrhtavanja. Stoga smo razgovarali sa psihologinjama koje su nam objasnile da su ljudi s područja Zagreba i Petrinje 2020. godine doživjeli traumu i veće količine stresa, od kojih su neki imali i napadaje panike te potražili psihološku pomoć, pa ni ne čudi što se ljudi, pogotovo nakon serije podrhtavanja, boje da bi ponovno moglo doći do jačeg potresa. 

Valja spomenuti i da je više od 10 potresa magnitude između dva i četiri po Richteru samo jučer uzdrmalo Crnu Goru, dok je jedan bio magnitude 5.7 po Richteru, što su osjetili i mnogi građani na južnoj obali Hrvatske. 

Psihologinja: Potresi u Zagrebu i Petrinji prouzročili su tjeskobu i stres kod ljudi, a svemu je dodatno pridonijela pandemija 

Tanja Jurin s Odsjeka za Psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kazala nam je da ljudi sigurno imaju različite oblike reagiranja te da su snažni potresi u Zagrebu i Petrinji znatno utjecali na tamošnje stanovnike, a da je pojačanom osjećaju tjeskobe i općenito povećanom stresu doprinijela i tadašnja epidemiološka situacija.

"Ne možemo generalizirati, ali možemo reći da su za velik broj ljudi potresi koji su se dogodili 2020. godine bili izuzetni ugrožavajuća iskustva, jer je potres elementarna nepogoda gdje je priroda na neki način pokazala svoju silinu i ljudi su se s razlogom osjećali ugroženo. 

Životi su bili u opasnosti, a pri tome smo imali dodatan izvor stresa zbog pandemije koronavirusa. Naime, ulazili smo u potpuno neizvjesnu, nikada do tada iskušanu situaciju. Tjedan dana prije potresa u Zagrebu smo se zatvorili u kuće gdje smo jedino imali osjećaj sigurnosti, a onda nas je potres istjerao van.

To je jedna vrlo teška i stresna situacija do tolike mjere da je kod nekih ljudi ona bila traumatskog karaktera i ljudi su trebali određeno vrijeme prilagodbe na sve to. Reakcija je morala biti s visokom razinom stresa i tjeskobe, a može se javiti i posttraumatski stresni poremećaj. Ljudi su bili uplašeni za svoje živote i u iščekivanju nove ugroze, što je stvaralo opću napetost. 

Kada imamo jasnu ugrozu ispred sebe, mi ju pojačano opažamo. Osim stvarnog osjećaja potresa i visoke razine senzibilnosti na najmanju razinu trešnje pod nogama, imamo zabilježene slučajeve gdje su ljudi osjećali fantomske potrese, dakle iako nije bilo podrhtavanja tla, pojedini su ljudi govorili da su osjetili potres.

S takvom situacijom je naš sustav postao vrlo senzibilan na to da osluškuje potencijalan izvor opasnosti jer tijelo na to želi biti pripremljeno iako u suštini nemamo puno opcija za reakciju i ne možemo se potencijalno spasiti od toga. Unatoč tome, naš um bi volio kontrolirati tu situaciju i mi jesmo na oprezu. Tako da se osjetljivost na izvor opasnosti logično povećala", kazala nam je. 

"Nije istina da nas ojača sve što nas ne ubije. Uglavnom nas načne"

Jurin ističe da brojni ljudi zaista imaju ideju da im je potres donio razinu ugroze na koju sada stalno moraju biti usmjereni i to je logika funkcioniranja uma. Kaže i da ne mora nužno značiti ona izreka da nas ojača sve što nas ne ubije.

"Kada kažemo da nas ono što nas ne ubije ojača, to baš i nije istina, jer ono što smo prošli nas je na neki način načelo. To je ono što se zapravo događa i naravno da je taj dio problematičan. S druge strane, postoji protok vremena kada se naše reakcije na takve događaje smanjuju.

Nakon drugog i jačeg potresa koji se dogodio u Petrinji, a snažno se osjetio i u Zagrebu, možemo reći da se protokom vremena, kada smo ustanovili da smo dobro i da smo uspjeli to prevladati, nastavilo živjeti. Pojedinci su se, kao što kažu i seizmolozi, naučili živjeti s potresima na ovom području i brojni ljudi sada znaju da to mogu prevladati i preživjeti", kazala nam je. 

"Ljudima je potrebno reći da je u redu da su još uvijek senzibilni i na najmanju trešnju pod nogama"  

"Naš um proizvodi svakakve različite mogućnosti ne bismo li se mi uspjeli zaštititi i preživjeti. To je u ljudskoj prirodi. Međutim, mnogi ljudi sada imaju vrlo snažan dokaz da se ono što je prošlo da prevladati i preživjeti. To se zove posttraumatski rast. Dakle, nije da smo jači od sudbine ili od prirode, ali smo svjesni da smo to prošli i naučili živjeti s potresima. 

Ne možemo reći da svi ljudi jednako reagiraju i mi ne možemo izbrisati i zaboraviti to iskustvo, ali pitanje je naših daljnjih reakcija kako se nositi s time kada nam sjećanje na to iskustvo izazove emocije uznemirenosti i kako ćemo ponovno reagirati kada dođe do potresa. To su stvari koje sigurno obilježavaju ljude, ali ljudima je potrebno reći da je sasvim u redu da imaju puno veću senzibilnost na bilo kakvu trešnju nakon proživljenih potresa", kazala nam je doc. dr. sc. Tanja Jurin. 

Ovo su neke od tehnika koje možete primijeniti kako biste se lakše nosili s opasnim situacijama i stresom

Psihologinja i mentalna trenerica Sandra Đurijanček kazala je za Index da, s obzirom na intenzitet i relativno kratak period između dva veća potresa, nije neobično očekivati emotivne reakcije, pa čak i nakon dužeg vremena. Kazala nam je i da intenzitet i trajanje posljedica za pojedinca prvenstveno ovise o njihovim osobnim iskustvima, doživljaju situacije, ali i strategijama za suočavanje s istim koji neki više ili manje posjeduju.

Kako nam je kazala Đurijanček, postoji nekoliko tehnika koje mogu unaprijediti vlastito upravljanje emocijama tijekom percipiranih izazovnih ili stvarnih životno opasnih situacija.

"Kako su naše misli, osjećaji, ponašanje i fiziologija međusobno povezani, dobro će doći odrediti što se uopće događa, odnosno steći bolji uvid u vlastito stanje. Kako biste uspješnije upravljali mislima, treba odrediti postoje li određene pogreške u razmišljanju, poput katastrofiziranja ili skakanja na zaključak te je potrebno pronaći alternativne, ‘korisnije’ misli.

Tu će pomoći i tehnike mindfulness meditacije koje mogu unaprijediti usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak gdje se smanjuje vjerojatnost osjećaja tjeskobe i vraća dojam kontrole umjesto čistog usmjeravanja na negativne misli i ponderiranje istih.

Ako pričamo o promjeni ponašanja, dobro je imati koji alat više kada pričamo o situacijama suočavanja s potresom. Drugim riječima, potrebno je informirati se o konkretnim koracima i poželjnim ponašanjima kada dođe do njega. Na taj način je također moguće djelomično vratiti dojam kontrole", kazala nam je.

Za smanjivanje razine pobuđenosti živčanog sustava, primjerice fiziološke reakcije poput visoke frekvencije srca, ubrzanog disanja, povećane mišićne napetosti i slično, psihologinja kaže da će dobro doći redovno uvježbane tehnike relaksacije poput abdominalnog disanja ili skeniranja tijela.

"Drugim riječima, smanjivanjem pobuđenosti povećavamo vjerojatnost donošenja adekvatnijih odluka. Razgovori s bližnjima, točnije dijeljenje o svojim stanjima, također može pomoći. Ako se radi o prečestim negativnim reakcijama na okidače, u ovom slučaju blagim potresima, koje su česte ili čak narušavaju svakodnevno funkcioniranje pojedinca poput izbjegavanja određenih radnji kao što je vožnja liftom ili izbjegavanje određenih lokacija zbog straha od potencijalnog potresa, u svakom slučaju sugeriramo obraćanje stručnjaku koji može pružiti adekvatnu podršku", kazala nam je Sandra Đurijanček.