GENERAL Vladimir Zagorec na Županijskom sudu u Zagrebu iznosio je svoju obranu u slučaju suđenja za aferu "dragulji". Rekao je kako je on "mali miš" protiv kojega su se svi urotili, a proces je nazvao "Ali Baba i 40 hajduka", zato što je tako trebao prikazati nabavku oružja u doba embarga, koja po njemu nije bila kriminalna.

"Ja sam mali miš protiv kojeg se okrenula cijela država, na čelu s predsjednikom Mesićem i to ću debelo elaborirat'", rekao je Zagorec.

"Nazvao me Tuđmanovim sinom. Moja majka nije Tuđmana upoznala u svom životu. Vozač (Mladena) Čermaka, pomoćni geometar, ratni profiter, da nisam dana bio na terenu, a da sam odlikovan", nabrajao je Zagorec uvrede na njegov račun koje je Mesić izrekao. Na pitanje svog odvjetnika odgovorio je da Mesić nosi čin general-bojnika, te da kao neki drugi visoki časnici Hrvatske vojske, Ivan Jarnjak, Franjo Grgurić, nikada nije bio na terenu, no da to nije ni pisalo u opisu njegova radna mjesta.

"Kada je moj sin pušten, znate li što je Mesić rekao? Pitao je odakle mu novaca za otkupninu. Nije pitao je li to dijete mrtvo, živo", kazao je Zagorec te mu odgovorio da je zbog otmice podignuo kredit koji još uvijek otplaćuje u Hypo banci. 

"Možda mu nije uspio otplatiti dugove? Petrač mi je rekao da mu je platio prvu kampanju"

Ona je novac direktno prebacila policiji, koja je torbu ozvučila i postavila GPS uređaj za praćenje i unatoč tomu novac je nestao. Kredit je, igrom slučaja, kazao je Zagorec odobren na današnji dan prije pet godina. Zagorec smatra da je na njega hajka dignuta jer je Petraču trebao šutke dati novac.

"Postoje priče da je ista skupina prijetila Luki Rajiću i Željku Šelendiću, ali da su oni šutke platili", kaže Zagorec. Smatra da je njegova "greška" tu bila što je prijavio policiji, koja je, poput političara u sprezi s kriminalnim miljeom. Kada se u Beču sastao s Mesićevim savjetnikom Sašom Perkovićem upitao ga je zašto se predsjednik "podržava tu ekipu", a Perković je samo kazao "Pustite to, vratimo se na temu".

Tema, međutim, nisu bili dijamanti, nego je Mesić očekivao da će mu Zagorec potvrditi autentičnost računa na kojemu piše da premijer Ivo Sanader prebacuje dionice u vrijednosti 20 tisuća poluga zlata u inozemstvu te da će mu dati dokumentaciju koja je izuzeta od bivšeg ministra financija Joze Martinovića, a koja svjedoči o kriminalu devedesetih, tvrdi umirovljeni general.

"I svi su se mediji uhvatili Pandorine kutije o kojoj sam govorio Perkoviću. Mislio sam na reviziju privatizacije, koja je zaista Pandorina kutija, pogotovo ako se gleda na strane investitore", kazao je Zagorec. Nagađa o razlozima zašto je predsjednik stao na Petračevu stranu:

"Možda mu nije uspio otplatiti dugove? Petrač mi je rekao da mu je platio prvu kampanju. A i iz njegovog se pisma Pukaniću vidi da se čeka na neki dokument. Je li to revizija suđenja, žalba, oprost..."., nagovještajući eventualno pomilovanje Petrača.

"Onaj kojeg boli zub", "Fudbaler", "Kaktus"

Zagorec je iz toga svega izvukao zaključak da je, kao što Petrač opisuje u pismu, proces protiv njega podignut uz pomoć "Onoga kojeg boli zub", "Fudbalera", "Kaktusa" - odnosno Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, suca Ivana Turudića koji je trebao dozvoliti postavljanje pitanja o dijamantima na suđenju za otmicu Zagorčeva sina i predsjednika Mesića.

Prisjećajući se tog suđenja, podsjetio je da je Mesić rekao da Petrač nije kriv dok mu se ne dokaže, dok je njemu Mesić poručio da dođe u Hrvatsku i dokaže da nije kriv.

Zašto baš dijamanti (osim što bliješte)

"Zašto dijamanti? To sam se pitao. To nije smislio ni Hrvoje Petrač ni Snježana Šiprak, to je smislio netko tko se bavi pravom, puno perfidniji od njih i to kako bi se odvratila pozornost od suđenja Petraču", kazao je Zagorec, dodajući kasnije  - najvjerojatnije Petračev odvjetnik Anto Nobilo. Objašnjava.

"Sve drugo da se iskoristi iz vremena embarga bilo bi u zastari. Trebalo je naći premosnicu do 2000. godine (kada je otišao iz MORH-a), a da je učinjeno 1993. godine. Ali da su ti dijamanti postojali, zašto ih ne bi odnio prije?", pita Zagorec.

Otkrio i kako na deklaracijama dijamanata u kutijicama o kojima je pisao Nacional piše "kt", dok je međunarodna oznaka za karat "k". Osvrćući se na iskaz Ive Pukanića kazao je da je uvreda što je za zaštitarsku tvrtku "Klema" izjavio da su bili spremni ubiti bilo koga na Zagorčev mig.

Svjedoci optužbe

Zagorec je kazao da mu nije jasno kako je DORH mogao nasjesti "na foru" s dijamantima, tim više što nije smatrao relevantnim izjave dužnosnika iz tadašnjeg vremena koji su mogli po njemu vjerodostojno opisati kako se kupovalo oružje - nego su uzeli u obzir iskaze tri krajnje sumnjive osobe koje tvrde da su te dijamante vidjele - čovjeka koji mu je oteo sina i dvije tajnice: jedne koju je svojevremeno otpustio (Biljana Sučić, odnosno Terezija Barbarić) i druge, koja je od trenutka kada joj je odbio plaćati račune za lijekove postala njegova neprijateljica te svjedočila protiv njega i na suđenju Petraču i u procesu za dijamante.

"Skoro sam pao u nesvijest kada je rekla da se nije liječila nakon 2000. godine", kazao je Zagorec o Snježani Šiprag, njegovoj tajnici iz MORH-a. "Onda sam dijamante mogao pokazati i bilo kome na ulici", kaže umirovljeni general o troje svjedoka. Navodi da se Šiprag nalagala u svom svjedočenju postavljajući Zagorca iznad Tuđmana po pitanju nabavke oružja, a da je vrhunac bio kada je kazala da je ona imala ovlasti prizemljiti vojni avion.

"Pokraj svih vojnika i generala, ONA je prizemljivala avione?", pitao je Zagorec. Osim toga, bila je često bolesna i 1993. i 1994. je je imala po jednu operaciju, pa su njezine tvrdnje da je bila ključna u trgovini oružjem deplasirane, pošto se "nije moglo čekati da se vrati s bolovanja".

Svjedoci obrane

Zagorec je kazao da su, s druge strane, svjedoci koji su htjeli govoriti u njegovu korist - pritvoreni i pretreseni su im domovi. Kao primjer je naveo Romana Bindera koji je bio njegova veza preko koje je dogovorio sastanak sa Sašom Perkovićem, Dražen Jakopec, koji ga je naslijedio 2000. godine na mjestu pomoćnika ministra, a kulminacija se dogodila uhićenjem Suzanne Bunjevac koja je trebala svjedočiti u procesu izručenja u Austriji.

Novac nikome ne nedostaje, oštećeni se tako ne osjeća

"Gdje novac fali? Nigdje. Tko je osoba koja je donijela dijamante? Nitko", kazao je o Josefu Rothaichneru Zagorec za kojega optužba tvrdi da je Zagorcu dao polog u obliku dijamanata do isporuke sustava S 300.  Trgovac dijamantima i oružjem ni u svom iskazu u istrazi ni na sudu nije kazao da je pomoćniku ministra obrane donio dijamante za polog.

Zagorec je kazao da bi to bilo apsurdno, pošto je 1995. godine utvrđeno da je Hrvatska bila dužna za oružje koje joj je stizalo, a da se dug spominje i u "Brijunskim transkriptima", pa je pitao koji bi to trgovac oružjem ostavljao polog prezaduženom naručitelju. Ustvrdio je kako nije zloupotrebljavao svoj položaj i kako nije on odlučivao o kupnji oružja za vrijeme embarga već je o tome odlučivao državni vrh.

"Nisam ni hranu mogao kupiti, a kamo li oružje", naveo je Zagorec, dodajući kako je on mogao naručivati oružje, ali je novac prema nalogu Gojka Šuška išao iz Ministarstva financija. Zagorec je kao dokaz toga da nije imao ovlasti raspolaganja novcem spomenuo brijunske transkripte.

Trgovina oružjem odvijala se isključivo između Hrvatske i drugih država, a ne nekih uličnih švercera oružjem, naglasio je. Tome u prilog kazao je da je pozvan na svjedočenje bivšem argentinskom predsjedniku koji je optužen za kršenje embarga koje je Vijeće sigurnosti UN-a nametnulo Hrvatskoj, te zaključio kako je razumljivo da te države nikada neće priznati da su prodavale oružje.

Kazao je da je zbog kampanje Mesića i Nacionala stvoren dojam "da se Zagorcu može napraviti bilo što", pa se tako 3. veljače njegovom odvjetniku pristigla prijetnja da će se, ako uplati 3 milijuna eura, pojaviti osoba koja će ga osloboditi krivnje za dijamanta, no ako ne uplati da će svjedočiti u korist Državnog odvjetništva.

A.B.
Foto: Goran Mehkek/Cropix