VJEROJATNO poučen agendom bivše njemačke kancelarke Angele Merkel prema autokratskom režimu u Kini poznatom kao "wandel durch handel" (promjena kroz trgovinu), predsjednik Srbije je pred svoje poslušnike iz diplomatsko-obavještajno-crkveno-poslovnih krugova postavio zadaću od primarnog značaja: uvjeriti ključne zapadne lidere da je njegova politika evoluirala od radikalnog nacionalizma i šovinizma iz 90-ih (izjava osuđenog ratnog zločinca Šešelja 2014. TV FACE-u iz Sarajeva: "Nikada nisam izjavio da ću za jednog Srbina ubiti 100 muslimana. Vučić jest.") do umjerenih svjetonazora, pogleda i rezona.

Mora se priznati da su Vučićevi lobisti odradili odličan posao predstavljajući ga kao lidera kojeg u prvom redu zanimaju ekonomija, trgovina i financije. Perspektivnog političara kojeg treba percipirati kao figuru stabilnosti u regiji s potencijalom buduće suradnje po zapadnim standardima. 

U čemu je problem?   

Na ovaj način Vučić i njegov SNS nezasluženo su od EU i SAD-a dobili epitet lidera i partije umjerene, centrističke opcije kao brane ekstremno desnih i lijevih ideologija. Ako se pođe od činjenice da je gotovo cijela srpska radikalna desnica bila na Vučićevom "platnom spisku", čime su njegovi "naprednjaci" i formalno gurnuti prema centru, onda postaje jasno koliko je predsjednik Srbije uložio truda u manipuliranju unutarnjom političkom scenom isključivo za vanjske potrebe. Također, ovim su se manevrima oslabile liberalne i demokratske snage u zemlji, koje su ostale bez razumijevanja i potpore Zapada.

Postavlja se pitanje zbog čega je prethodno spomenuto uopće bitno? Radi se o unutarnjim pitanjima suverene države i politici predsjednika koji pokušava "osuvremeniti" politički sustav, ojačati gospodarstvo i financije ili povećati trgovinsku razmjenu s inozemstvom, zar ne? A ne o politici, primjerice, "velikog vođe" koji nikada nije odustao od svojih ideja iz 90-ih. Ideologije "krvi i tla". Uzgred, uzimajući u obzir evoluciju međunarodnih odnosa nakon njenog odlaska s dužnosti, moram primijetiti da je agenda gospođe Merkel "wandel durch handel" doživjela fijasko i po pitanju Kine.         

Faktor nestabilnosti u regiji 

Zapadu je, dakle, godinama prodavana magla. Unatoč činjenici da je Vučić zaista snabdijevao Ukrajinu streljivom, vukao Putina za nos kada su u pitanju bili njegovi pokušaji organiziranja globalnog juga, odobravao usvajanje raznih rezolucija kojima je potvrđivao da se u Ukrajini ne dešava nikakva "specijalna vojna operacija", već agresija punog opsega suprotna normama Povelje UN-a ili davao zeleno svjetlo strateškim partnerstvima za rudarenje litija, činjenica je da ni za korak nije odstupio od destabiliziranja regije u korist realiziranja velikosrpske ideje, zvala se ona Velika Srbija, Srpski svet ili nešto treće. 

Dokazi za prethodnu tvrdnju su neoborivi i mnogobrojni. Kreću se od bezrezervne potpore predsjedniku bh. entiteta Republike Srpske, Miloradu Dodiku, koji je na sve načine i u kontinuitetu pokušavao dezavuirati suverenitet BiH, od osporavanja državnih institucija i prijetnji izvlačenjem entiteta sa srpskom većinom iz zajedničke države te proglašenjem njegove neovisnosti do upada paravojne formacije bliske Srpskoj listi i Vučiću u mjesto Banjska na sjeveru Kosova, prilikom koje su stradali albanski policajac i trojica pripadnika paravojske, a regija dovedena na rub sukoba. 

Jedinstven slučaj Crne Gore

Moguće da se, trenutno, najpodmuklija igra predsjednika Srbije, kada se to tiče destabiliziranja regije, igra u odnosu na Crnu Goru, i to iz razloga što je nakon dugog niza godina zemlja, ipak, uspjela odblokirati proces pristupnih pregovora s EU. Pristupanje Crne Gore bloku definitivno bi razbilo Vučićeve ambicije u vezi agende Srpski svet te potkopalo njegov utjecaj u regiji. 

Također, bio bi doveden u pitanje i narativ, sveprisutan u medijima pod Vučićevom kontrolom, o "propaloj" ili "kriminaliziranoj" državi s "izmišljenom crnogorskom nacijom", kojoj treba tutor sa strane. Opasnost po Vučićevu autokraciju bi ležala i u činjenici da bi građani Srbije svoju korumpiranu i nesposobnu vlast u tom slučaju mogli percipirati na još gori način. Zato je za Vučića koliko taktički toliko i strateški od izuzetnog značaja držati Crnu Goru što dalje od EU.

Alati koji se koriste za novu blokadu pregovora  

U tom kontekstu treba promatrati i razne poteze heterogene crnogorske vlasti u kojoj Vučić ima svoje eksponente: od usvajanja potpuno besmislene rezolucije o Jasenovcu kojom se željela narušiti dobrosusjedska suradnja u regiji kao temeljni postulat pristupnih pregovora s EU do promoviranja agende dvojnog državljanstva. 

Naime, riječ je o namjeri da Crnogorci u dijaspori dobiju pravo na (crnogorsko) dvojno državljanstvo, što potencijalno može značiti i dobivanje aktivnog biračkog prava u Crnoj Gori te jednu vrstu izbornog inženjeringa, kakav je viđen u prosincu 2023. godine na izborima u Srbiji, kada je veliki broj glasača iz Republike Srpske koji nemaju prebivalište u Srbiji praktički "doveden" na birališta kako bi se promijenila izborna volja građana. 

Moguća reakcija Zapada

Ima li EU u ovom kritičnom trenutku snagu i jedinstvo reagirati na kontinuitet Vučićeve politike destabiliziranja regije? Kakve će stavove zauzeti nova američka administracija? Što u spomenutom kontekstu može poduzeti UK koji je na neki način, možda, i glavni čimbenik osiguranja međunarodno priznate državne strukture Zapadnog Balkana? Odgovor na prethodna pitanja mogao bi se naći u dva dijametralno suprotstavljena pristupa: reakcijama "mjere mrkve" i "mjere štapa".  

Pristalice reakcije "mjere mrkve" smatraju da treba nastaviti s ekonomskom i financijskom potporom Srbiji te unaprjeđenjem trgovinske razmjene. Procjena je da bi potpora mogla uvjetovati smanjenje evidentnog nezadovoljstva građana dinamikom politike proširenja EU. 

"Mjere štapa" te ubrzavanje pregovora s Crnom Gorom  

Pod "mjerama mrkve" spominju se i program eliminiranja energetske ovisnosti srpske privrede o Rusiji te financijska i stručna potpora u kreiranju regionalne gospodarske suradnje - neke vrste jedinstvenog tržišta - koju je gurao Berlinski proces pod pokroviteljstvom Bruxellesa. Napredak u pregovorima balkanskih zemalja o članstvu u EU također bi imao koristan učinak. Pridruženje Crne Gore bloku u skorije vrijeme poslalo bi snažan, pozitivan signal Srbiji. Po mom sudu, posljednji stav je krajnje problematičan imajući u vidu dosadašnju politiku Vučića prema Crnoj Gori. 

S druge strane, pristalice reakcije "mjere štapa" smatraju da se Vučićev režim treba kazniti drastičnim smanjenjem svih oblika potpore, gospodarske, financijske ili sužavanjem trgovinske razmjene, te povećanjem vojne prisutnosti na Kosovu i u BiH, o čemu se u svibnju prošle godine već raspravljalo u britanskom parlamentu (prijedlog zastupnika Donjeg doma za slanje britanskog bataljuna u distrikt Brčko). Jedino studente i đake diljem Srbije nitko ništa nije pitao. Kakav neoprostiv previd.  

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala