VELIKI projekt izgradnje podatkovnog centra Pantheon u Topuskom, zbog goleme potrošnje električne energije koju predviđa, postavlja se kao ključni test za hrvatsku državu, njezinu elektroenergetsku mrežu i sposobnost da iz velike privatne investicije izvuče javnu korist. Ako se najave investitora ostvare, Pantheon bi mogao gurnuti Hrvatsku u novu industrijsku ligu, no ako se energetska računica pokaže neodrživom, ostat će samo još jedna propuštena prilika, piše Novi list.

Potrošnja od jednog gigavata

U energetici je jedan gigavat snage politička, industrijska i sigurnosna činjenica. Riječ je o potrošnji koja se u nekim trenucima može mjeriti s otprilike trećinom ukupnog opterećenja hrvatskog elektroenergetskog sustava. Zbog toga je najava podatkovnog centra Pantheon, projekta čija se vrijednost prema nekim objavama procjenjuje na više od 50 milijardi eura, vijest koja nadilazi tehnologiju i zadire u energetiku, gospodarstvo i politiku.

Podatkovni centri nove generacije troše goleme količine električne energije i zahtijevaju savršenu pouzdanost napajanja, zbog čega je najavljena priključna snaga od 1 GW odmah otvorila pitanje može li hrvatska prijenosna mreža takav projekt uopće podnijeti.

Infrastruktura kao javno dobro

Mario Gudelj, voditelj projekta Pantheon AI i bivši predsjednik Uprave HOPS-a, a danas direktor energetskih projekata u tvrtki investitora Jake Andabaka, kaže da treba razdvojiti današnje stanje mreže od onoga nakon izgradnje najavljene infrastrukture.

"U postojećem stanju, bez značajnih zahvata, projekt takve snage ne može se jednostavno priključiti na mrežu. Jedan gigavat nije običan industrijski priključak. To je sustavni događaj.

Ali ako projekt uključuje novu 400-kilovoltnu infrastrukturu, nove dalekovode, novu trafostanicu i ozbiljan baterijski sustav, tada se više ne govori samo o opterećenju mreže, nego i o mogućem jačanju mreže", kaže Gudelj.

Investitor, naime, ne planira samo povući gigavat struje iz postojeće mreže. Najavljuje se ulaganje od 400 do 500 milijuna eura u gradnju vlastite solarne elektrane snage 500 MW, velikog baterijskog sustava, najjače trafostanice u Hrvatskoj i oko 280 kilometara novih dalekovoda. Nakon realizacije, ta bi infrastruktura trebala ostati kao javno dobro i trajno ojačanje hrvatskog prijenosnog sustava.

Prilika za obnovljive izvore

Ovakav pristup mijenja cijelu sliku. Dok se kritičari pitaju hoće li Hrvatska zbog jednog podatkovnog centra riskirati stabilnost opskrbe, zagovornici projekta tvrde da bi se upravo zbog Pantheona mogla izgraditi infrastruktura nužna za priključivanje obnovljivih izvora energije.

Trenutačno u Hrvatskoj postoji niz razvijenih projekata solara i vjetroelektrana koji ne mogu raditi punim kapacitetom zbog nedovoljne prijenosne mreže. Procjenjuje se da oko 5 GW novih obnovljivih izvora čeka na jačanje mreže. "Najskuplja mreža je ona koja se ne izgradi na vrijeme. Ako imate obnovljive izvore, ali nemate prijenosni kapacitet, imate papirnatu energetsku tranziciju", ističe Gudelj.

Stroga tehnička procedura

Ipak, procedura priključenja daleko je od jednostavne. HOPS ne može izdati zeleno svjetlo samo zato što je projekt velik ili investicijski zvučan. Investitor mora tehnički dokazati izvedivost, za što je već predao elaborat optimalnog tehničkog rješenja. Potrebno je provesti i analize tokova snaga, stabilnosti sustava, sigurnosnih kriterija i utjecaja na postojeće korisnike.

Drugim riječima, investitor mora dokazati da njegov projekt neće srušiti sustav ili prebaciti trošak na javne korisnike. "U takvom postupku nema preskakanja stepenica. Možete imati najbolju financijsku konstrukciju, ali elektroenergetski sustav zanima fizika. Snaga, napon, frekvencija, zaštita, stabilnost. To su kategorije koje ne reagiraju na PR", naglašava Gudelj.

Struja neće biti kupljena od HEP-a

Jedno od ključnih pitanja jest hoće li Pantheon utjecati na cijenu struje za građane. Strah je razumljiv, jer bi se pojavom tako velikog potrošača mogao stvoriti pritisak na cijene. Međutim, najavljeni model je drukčiji.

Gudelj tvrdi da investitor već sada, tri godine prije planiranog završetka, sklapa ugovore s proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora. Struju, što je najvažnije, ne bi kupovao od HEP-a u klasičnom smislu, već bi se oslanjao na dugoročne ugovore, vlastitu proizvodnju i baterijske sustave.

To ne znači da će podatkovni centar biti energetski otok. Kako objašnjava Gudelj, engleski izraz "behind the meter" (iza brojila) ne znači "behind the system" (izvan sustava). Iako će optimizirati potrošnju, centar mora ostati dio elektroenergetskog sustava, a pitanje je hoće li stvarati probleme ili pomagati u njihovom rješavanju.

Test za hrvatsku administraciju

Pantheon je svojevrsni stres-test za Hrvatsku, koja dosad nije imala privatni projekt koji istodobno zahtijeva digitalnu infrastrukturu, gigavatnu potrošnju i gradnju nove 400 kV mreže. Ako institucije budu spore, a dozvole budu lutale po uredima, projekt bi mogao propasti i pokazati da država nije sposobna za najveće investicije.

S druge strane, ako se proces vodi profesionalno i transparentno, Pantheon može postati model u kojem privatni kapital gradi infrastrukturu koja dugoročno jača javnu mrežu i otvara prostor za nove proizvođače energije.

Stoga, kažu investitori, projekt ne treba promatrati navijački, niti ga unaprijed otpisati. Pravo je pitanje može li Hrvatska ugovoriti i nadzirati projekt tako da javni interes bude zaštićen. "Ne treba se bojati veličine projekta. Treba se bojati loše pripreme.

Ako se sve napravi kako struka nalaže, ovakav projekt može ubrzati modernizaciju mreže. Ako se bude išlo prečacima, rizici su veliki. Energetski sustav ne trpi improvizaciju", zaključuje Gudelj. U Topuskom se, dakle, neće graditi samo podatkovni centar, već će se pokazati može li Hrvatska izdržati vlastitu ambiciju.