Vještak na suđenju Lovrić Merzel: Prenamjena autosalona bila je namještena
GRAĐEVINSKI vještak Davorin Štengl ocijenio je u petak na suđenju bivšoj sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel za primanje mita, pranje novca i niz malverzacija s javnim novcem da je prenamjena autosalona za zgradu sisačke Hitne pomoći bila namještena.
"Bilo je vidljivo da je to namješteno"
''Dobio sam naputak da je već bio napravljen idejni projekt za izgradnju Hitne pomoći u sklopu bolnice. To je bila odluka županije iz 2011. i bila je objavljena u službenom glasniku županije. Za to su bila i predviđena sredstva od 11 milijuna kuna, ali je ta odluka izmijenjena 2012. pa je odlučeno da se za zgradu Hitne kupi zgrada Autosalona Popec koji je malo prije te odluke oglasio prodaju. Bilo je vidljivo da su to povezane radnje i sve to sam opisao u svom nalazu'', rekao je Štengl na zagrebačkom Županijskom sudu.
Vještak je u svojem nalazu utvrdio i da bi izgradnja Zavoda za Hitnu medicinu bila racionalnija u krugu sisačke bolnice, za razliku od kupovine dislocirane zgrade autosalona.
Na pitanje branitelja bivše županice Čede Prodanovića tko mu je dao naputak za to i je li to bilo navedeno u nalogu za vještačenje, Štengl je odgovorio da je vještačenje napravio po svojoj savjesti.
''Stojim iza toga jer je bilo vidljivo da je to namješteno'', dodao je Štengl dok je Prodanović, upitavši ga je li on vještak ili tužitelj, zaključio kako je građevinski vještak svoje vještačenje dopunio dijelovima koji mu nisu bili naloženi.
Što joj Uskok stavlja teret?
Lovrić Merzel je, po Uskokovim sumnjama, suprotno odluci županije da se Zavod za Hitnu medicinu gradi na drugoj lokaciji poduzela sve kako bi osigurala da po znatno višoj cijeni kupi nekretninu od suoptuženog Bernarda Popeca.
Prostor na kojem je bio autosalon, po tvrdnjama tužiteljstva, osim što je bio preplaćen, nije bio adekvatan za potrebe zavoda pa je županija, nakon zaključivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine za 9.8 milijuna kuna, za dodatne radove na prenamjeni platila oko 1.4 milijuna kuna. Pritom je na ime razlike između plaćene i stvarne vrijednosti nekretnine Popecevoj tvrtki pribavljena korist od oko 4.1 milijun kuna, dok je županija oštećena za 5.6 milijuna kuna.
Bivšoj županici stavlja se na teret i da je od poduzetnika Željka Žužića krajem kolovoza 2011. uzela 100.000 eura mita kako bi mu, bez obzira na druge zainteresirane kupce, osigurala stjecanje poslovnih udjela u tvrtki Ceste Sisak, koje je prethodno Županijska skupština odlučila prodati. Primanje mita pokušala je potom prikriti kupnjom i uređenjem stana u Zadru upisanog na njezina suoptuženog nećaka Dalibora Rožankovića, koji je znao da je novac stečen korupcijom.
Optuženici odbacili Uskokove optužbe
Bivšu županicu Uskok tereti i zbog neosnovanog plaćanja savjetnika, odnosno da je od lipnja 2009. do travnja 2014. donijela više odluka o imenovanju članova Savjeta županice, za što im je isplaćivana mjesečna naknada od 5000 kuna neto, iako su oni za te poslove primali plaću, čime je županijski proračun oštećen za više od šest milijuna kuna.
Osim toga, Lovrić Merzel je s vijećnicima, prijateljima i rodbinski povezanim osobama zaključivala ugovore o djelu, iako je znala da se ugovoreni poslovi i usluge neće izvršavati jer Županija za njihovo obavljanje nije imala nikakve potrebe. Tim osobama je pribavljena korist od ukupno oko 360.000 kuna, dok je županija oštećena za oko 673.000 kuna.
Uskok sumnja i da je županija po nalogu bivše županice od 2005. do kraja 2013. u više navrata plaćala troškove jela i pića na raznim sastancima, privatnim ručkovima i proslavama rođendana te troškove nabave prehrambenih artikala za privatne potrebe, čime joj je pribavljena korist od oko 60.000 kuna, dok je županija oštećena za 326.000 kuna.
Terete ju i da je od 2005. do 2013. službenim karticama plaćala privatne troškove hrane, pića i goriva, čime je županiju oštetila za 165.000 kuna.
Optužnica protiv Lovrić Merzel potvrđena je još krajem 2015., no početak suđenja odgađan je nekoliko puta jer je tadašnji sudac Ivan Turudić odbijao prihvatiti nagodbu Uskoka sa suokrivljenim poduzetnikom Željkom Žužićem, koji je još 2016. priznao da je bivšoj županici dao 100.000 eura mita.
Nakon što se sudac Turudić povukao iz postupka suđenje je u rujnu 2018. formalno krenulo ispočetka pred novim sudskim vijećem kojim predsjeda Vjeran Blažeković, a optuženi su još jednom odbacili Uskokove optužbe za korupciju.
Uskokovom optužnicom su uz Lovrić Merzel, Popeca, Rožankovića i Žužića, obuhvaćeni predsjednik nadzornog odbora Cesta Sisak Silvijo Kobešćak i bivši čelnik Hrvatskih šuma Zvonko Rožić, koji se poput Žužića također nagodio s tužiteljstvom.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati