Foto: Sandra Šimunović / Cropix

KAKAV je to predsjednički kandidat koji nema ništa za reći? Ili još gore, onda kad progovori poželimo da se nikad nije oglasio i da zauvijek zašuti? I uopće, kakva je to zemlja u kojoj ovakav kandidat po svemu sudeći ulazi u drugi krug predsjedničkih izbora?

Svatko onaj tko je gledao Milana Bandića u debati HTV-a zna o čemu se radi. Dosta smo se smijali Bandiću, Forrestu Gumpu predsjedničke kampanje. Dosta smo se rugali njegovu striptizu na Sljemenu, puzanju po snježnim spomenicima, rogobatnom engleskom jeziku te totalnoj, nezamislivoj i zato šokantnoj ignoranciji. Vrijeme je da se počnemo brinuti. Jer najveća opasnost predsjedničkih izbora lupa na vrata drugog kruga.

Toga je svjestan svatko onaj tko je promatrao Bandića u Hloverkinu studiju u utorak navečer. Svatko onaj tko je vidio njegove oči. Jeste ih vidjeli? Beživotne, umorne oči koje gledaju u prazno i ne govore ništa. Bandić nije ništa govorio i nitko ga nije ništa pitao. Nitko se - a naročito ne Hloverka - nije usudio žešće se okomiti na njega na troškovima kampanje, na korupciji, bezobrazluku, ignoranciji...

Bandić je platio da ne mora govoriti

On misli da je platio da ne mora govoriti. Potrošio je desetke milijuna kuna da spere i opere sve ono što ga čini najgorim izbornim kandidatom. Izbjegavao je sučeljavanja da ne bi morao odgovarati na pitanja. Onda je došao na završno sučeljavanje, uvalio se u fotelju i odspavao tri sata neviđene dosade. I svima pokazao kako se ponaša čovjek koji ulazi u drugi krug.

Svi koji bolje poznaju Bandića znaju da on gotovo nikad ne odgovara na pitanja. On drži monologe. Izdaje naredbe. Baca floskule. Bulji u prazno. Ne pokazuje emocije. Čak ni inteligenciju. Osim one primordijalne, iskonske koja mu omogućava da ostvari sve što želi u ovakvoj državi.

On je marioneta u tuđim rukama. U rukama onih koji ga financiraju i podržavaju na putu do Pantovčaka. Kad Vesna Pusić govori o tome da ljudi moraju izaći na izbore jer se u debati "vidi kakve nam sve opasnosti prijete ako ne izađu", onda je mislila u prvom redu na Milana Bandića.

Ivo Josipović je loš kandidat, ali je zadnja prepreka

Ovo zaista više nije smiješno. Bandić nije jedini isprazan, ni jedini korumpiran, ni jedini moralno i svejtonazorski suspektan. Ali on je sve to zajedno. Ivo Josipović je loš kandidat i neće biti dobar predsjednik. Ali kako sada stvari stoje, najkorisniju stvar koju mopže učiniti jest da se ispriječi između Bandića i Pantovčaka. On je zapravo posljednja prepreka. Nije baš neka, ali je zadnja.

Unatoč svoj samohvali o kaktusu, ne treba se previše nadati da će se Josipović znati boriti protiv Bandića i još važnije, onih u čije ime se kandidira. Nije to pokazao u kampanji, pa neće ni na Pantovčaku, ako se ikad na njega uspentra. Izbjegavao je sukob s Bandićem, govorio o korupciji kao da govori o globalnom zatopljenju - nečem općenitom i nedokučivom - i igrom sudbine (i silom prilika) nametnuo se kao jedina oporbena nada na razvalinama post-sanaderovske Hrvatske.

I takav kandidat predstavlja zadnju prepreku Bandićevoj pobjedi. I zagrebački gradonačelnik imao je očajnu kampanju. Žonglirao je sloganima, uveseljavao gafovima, gušio plakatima, nasmijavao kvaziinicijativama, šokirao spavanjem u debatama. I kao takav, svejedno je doteturao do drugog kruga. Ne ostavlja dojam čovjeka u zamahu, kandidata s momentumom, poletnog i nedodirljivog, onog koji krči put i nitko ga ne može zaustaviti. Ali unatoč tome, mogao bi se ugurati u drugi krug. A tamo je sve moguće.

Sve je moguće, pa i to da najgori pobjedi

Moguće je da Josipovićevi birači dignu ruke jer misle da su sve obavili u prvom krugu. Moguće je da odu na skijanje, da se mobiliziraju kandidati desnice, da Bandić napravi nešto izvanserijski. Da meteor pogodi Zemlju. Sve je moguće, pa i to da najgori kandidat pobijedi. Bandić, ne Josipović. A onda kreće lavina posljedica: od sramote i nelagode, do rušenja SDP-a i formalnog pokroviteljstva korupcije i organiziranog kriminala. Bandić je bio zagrebački kum, sad će postati hrvatski kum. Ili Kum.

Nije, dakle, ništa smiješno. Stvarno nije. I kad Bandić posrće na snijegu, skuplja glasove. Kad laže o troškovima kampanje, skuplja glasove. I kad šuti i kad baljezga, skuplja glasove. I stvarno, došlo je vrijeme da se zamislimo nad sudbinom. Da se mobiliziramo. Jer Bandić je pred vratima.  

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje