OTVARANJE prvog robotskog restorana u Hrvatskoj, a navodno i u svijetu, otvorilo je temu robotizacije i automatizacije. Uobičajeno kod tih tema, ljudi su pomislili da je to put prema zamjeni ljudskog rada robotskim.

Taj strah je sasvim neopravdan i nije novijeg datuma. Od prvih dana industrijske revolucije i uvođenja strojeva u ljudski rad, ljudi su smatrali da su im strojevi konkurencija koja im krade posao i smanjuje plaće.

Ustvari se temeljni razlozi nisu mijenjali od sredine 18. stoljeća do danas. Iste strahove zbog kojih se danas radnici protive robotizaciji i automatizaciji su imali radnici Velike Britanije 18. stoljeća, na samom početku industrijske revolucije.

Strah od robota je samo nastavak povijesnog straha od tehnologije

Cijelu ljudsku povijest, do Prve industrijske revolucije, ljudi su se rađali u istim uvjetima u kojima bi umrli. Napredak je bio minimalan i tijekom stoljeća praktički nezamjetan. Rađalo se, umiralo i živjelo u istim uvjetima. Zanimanja su se uglavnom nasljeđivala obiteljski, a gotovo svi su se ionako bavili poljoprivredom.

Naravno, i u povijesti je bilo perioda tehnoloških skokova, kao što je Velika agrarna revolucija koja je trajala od 11. do 13. stoljeća, ali su bili neznatni u odnosu na ono što je počelo Prvom industrijskom revolucijom.

Iako je takav svijet sporo napredovao, a životni uvjeti su se tek neznatno poboljšavali, on je bio siguran i predvidiv. Uvijek su postojale iznimke, ali netko kome su pradjed, djed i otac bili poljoprivrednici mogao je biti siguran da će biti poljoprivrednik.

To se počinje mijenjati sredinom 18. stoljeća u Engleskoj, dolaskom industrijske revolucije, odakle se širi na cijelu Europu, a kasnije u većinu svijeta.

Jasno, svako uvođenje "novog" dovodi do odumiranja "starog". U svakoj promjeni postoje pozitivne i negativne strane, pitanje je samo koje prevladavaju. Ali po pitanju uvođenja strojeva u ljudski rad, danas robota i automatizacije, rezultat je debelo pozitivan, tj. puno je više pozitivnih stvari nego negativnih. Dapače, glavne stvari kojih se ljudi pribojavaju, kao što je nezaposlenost i pad plaća, uopće nisu rezultat robotizacije i automatizacije.

Države s puno robota nemaju problem nezaposlenosti

Pogleda li se popis država koje imaju najviše robota po 10.000 radnika, primjetno je da se redom radi o nekima od najrazvijenijih država na svijetu, s najvećim blagostanjem i životnim standardom stanovništva. Ne samo da nemaju problem s nezaposlenosti, nego sasvim suprotno, većina ih ima problem s nedostatkom radnika i moraju uvoziti radnu snagu. 

To nam govori da napredak za sobom nosi robotizaciju, tj.da su robotizacija i gospodarski razvoj usko povezani. Što je razvijenija nacionalna ekonomija, to u prosjeku ima više robota na 10.000 stanovnika. Naravno, na razvoj utječe puno više od broja robota, ali broj robota je jedan od indikatora snažnog gospodarstva i visokih plaća.

Istodobno, u tim državama je uglavnom jako niska stopa nezaposlenosti. Izgleda da uvođenjem robota nezaposlenost ne raste. Postoje države u kojima je nezaposlenost relativno visoka, a istodobno su visoko robotizirane, ali su iznimne. Nema apsolutno nikakve povezanosti između većeg broja robota na 10.000 radnika i veće stope nezaposlenosti, koja ovisi o gospodarskim fundamentima i kretanjima samih gospodarstava.

Države s najviše robota su: Singapur (918 robota na 10.000 radnika), Južna Koreja (868), Japan (364) i Njemačka (346). Stope nezaposlenosti u tim državama se kreću od 2.40% u Japanu do 4% u Južnoj Koreji. SAD je s 228 robota na 10.000 radnika tek 8. najrobotiziranija ekonomija na svijetu, a stopa nezaposlenosti iznosi 3.67%.

Kina se ubrzano robotizira i istodobno održava relativno nisku nezaposlenost od oko 5%. Od 18 najrobotiziranijih država na svijetu, tek četiri imaju stopu nezaposlenosti iznad 6%, koja bi se mogla smatrati problematičnom. To su Španjolska (nezaposlenost 14.10%), Italija (9.95%), Francuska (8.41%) i Švedska (6.83%). Ni u jednoj od te četiri države izvor nezaposlenosti nije robotizacija, nego strukturni gospodarski i socijalni problemi.

Primjerice, u Italiji je nezaposlenost velika uglavnom na nerazvijenom jugu, dok se većina robota nalazi na visoko industrijaliziranom sjeveru zemlje. Da su roboti izvor nezaposlenosti, situacija bi bila obratna.

Borba protiv robota nema smisla, Hrvatskoj treba više robota

Veliki tehnološki šokovi, kao što su robotizacija i amortizacija, mogu izazvati nesklad na tržištu rada i privremeni problem nezaposlenosti. Prema trenutno dostupnim podacima, to se još uvijek ne događa, bilo zbog toga što robotizacija i automatizacija još nisu uzele maha ili zbog toga što se tržište rada danas puno brže prilagođava tehnološkim šokovima nego u prošlosti.

Posebno to vrijedi za Hrvatsku, koje s tek 19 robota na 10.000 radnika praktički i nema na karti svijeta po pitanju robotizacije. Hrvatska je jedva ušla u industrijsku fazu robotizacije i automatizacije, stoga je bilo kakva nezaposlenost u njoj sasvim nevezana s problemom istiskivanja ljudskog rada zbog robota i automatike.

Dapače, Hrvatska ima još dug put prije nego se uopće približi svjetskom prosjeku, a kamoli da bude predvodnik robotizacije kao susjedna Slovenija, koja ima gotovo 200 robota na 10.000 radnika i nižu nezaposlenost nego Hrvatska.

Plaće radnika su u dugom roku određene primarno produktivnošću rada. Ona u Hrvatskoj raste sporije nego u usporedivim državama sličnog ekonomskog razvoja. Time je neizbježno da Hrvatska zaostaje za njima, što se već događa. Plaće brže rastu u tim državama, prateći brži rast produktivnosti rada.

Nije produktivnost određena samo robotizacijom, uglavnom se radi o strukturi gospodarstva te kvaliteti državnih i gospodarskih institucija. Iz toga proizlazi da Hrvatska ne može riješiti strukturne probleme većom robotizacijom i automatizacijom, ali ti fenomeni nisu nikakva prijetnja radnicima. Upravo suprotno, potencijalno podiže produktivnost rada, a time potiče i rast plaća.

Kao što nekada nije bilo smisleno boriti se protiv uvođenja mehanizacije u poljoprivredu i strojeva u industriju, tako je danas besmisleno boriti se protiv robota. Oni koji to rade idu najviše na štetu sami sebi, radnicima u Hrvatskoj i budućem ekonomskom rastu.

Društva koja se odluče opirati znanstvenom i tehnološkom napretku su osuđena na zaostajanje. Kako se Hrvatska nalazi u jednom od najrazvijenijih dijelova svijeta, radi se i o preživljavanju. Jednostavno, ako Hrvatska bude odbijala napredak, ako se osudi na spor rast produktivnosti i stagnaciju plaća, ljudi će iseljavati u tehnološki naprednije, ekonomski dinamičnije i bogatije članice EU.

Borba protiv robota u Hrvatskoj je borba protiv njene opstojnosti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala