VIRUS koji mnogi ljudi nose cijeli život, uglavnom ne znajući da su zaraženi, mogao bi otežavati oporavak nakon srčanog udara, pokazalo je istraživanje riječkih znanstvenika koje je nedavno objavljeno u časopisu Circulation Research.

Tim je otkrio da virus poznat kao citomegalovirus ostavlja dugotrajan trag na imunološkim stanicama srca. U pokusima na miševima infekcija njime pojačala je upalu nakon infarkta i otežala cijeljenje srca. Kod ljudi je također pronađena povezanost snažnijeg odgovora na virus sa slabijim oporavkom.

Bez simptoma, ali s virusom za cijeli život

Citomegalovirus, skraćeno CMV, pripada porodici herpesvirusa. Prenosi se tjelesnim tekućinama, primjerice slinom, mokraćom, krvlju i sjemenom. Većina inače zdravih ljudi zaraženih citomegalovirusom nema simptome, no virus nakon zaraze ostaje u tijelu doživotno. Takvo prikriveno stanje naziva se latentnom infekcijom.

Američki Centers for Disease Control and Prevention navodi da se više od polovice odraslih zarazi do 40. godine života. CMV je osobito važan u trudnoći, kada se može prenijeti na plod, te kod ljudi s oslabljenim imunitetom.

Što se događa kada srce doživi ozljedu?

Riječki tim, u suradnji s njemačkim znanstvenicima, u novom je istraživanju pokušao utvrditi ostavlja li dugotrajno držanje virusa pod nadzorom posljedice koje se pokažu tek kada srce doživi ozljedu.

Pri srčanom udaru dio srčanog mišića ostaje bez dovoljne opskrbe krvlju i kisikom. Brzo ponovno uspostavljanje protoka krvi spašava tkivo, ali nakon toga slijedi dugotrajan proces cijeljenja. U uklanjanju oštećenog tkiva i obnovi sudjeluju i imunološke stanice. No, problem nastaje kada upalni odgovor postane pretjeran ili kada predugo traje.

Sličan infarkt, različit oporavak

Razumjeti taj proces iznimno je važno. Prema procjeni World Health Organization, ishemijska bolest srca, odnosno bolest povezana sa smanjenom opskrbom srčanog mišića krvlju, samo je u 2021. odnijela oko devet milijuna života. 

"Znamo dobro otvoriti začepljenu žilu. Ono što puno slabije razumijemo jest zašto se dva bolesnika s naizgled jednakim infarktom oporave tako različito", kaže dr. sc. Marko Šustić, jedan od autora istraživanja s Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Obrambene stanice pamte virus

Znanstvenici su u novom istraživanju najprije usporedili miševe prethodno zaražene mišjim citomegalovirusom s nezaraženim životinjama. Nakon eksperimentalno izazvanog infarkta pratili su rad srca i analizirali imunološke stanice u srčanom tkivu.

Posebno su se usredotočili na memorijske CD8 T-stanice. To su obrambene stanice koje pamte uzročnike infekcija i mogu brzo reagirati pri novom susretu s njima. Dio tih stanica zadržava se u tkivima, poput lokalne straže.

Jača upala i slabiji rad srca

U srcima prethodno zaraženih miševa tim je otkrio dugotrajne promjene u sastavu imunoloških stanica i aktivnosti gena. Nakon infarkta te su životinje imale snažniju upalu, više CD8 T-stanica u srčanom tkivu i lošiju srčanu funkciju od nezaraženih životinja. Rad srca bio je praćen ultrazvukom i magnetskom rezonancijom.

Drugim riječima, infekcija koju je organizam već stavio pod nadzor promijenila je uvjete u kojima se srce suočava s ozljedom.

Utjecaj virusa pronađen i u ljudskom srcu

Sljedeći korak bio je provjeriti postoje li odgovarajući tragovi kod ljudi. Autori su analizirali imunološke pokazatelje i podatke o oporavku srčane funkcije nakon infarkta. U ljudskom srčanom tkivu pronašli su T-stanice koje prepoznaju dijelove citomegalovirusa i sudjeluju u obrani organizma od njega.

"Provjerili smo vrijedi li isto i u ljudi. Kod bolesnika koji su doživjeli srčani udar našli smo da je jači imunološki odgovor na ovaj virus bio povezan sa slabijim oporavkom srca", objasnio je Šustić.

Raniji tragovi dobili su moguće objašnjenje

Veza CMV-a i bolesti srca istražuje se desetljećima.

U jednom istraživanju iz 2025. na 354 bolesnika koji su pretrpjeli srčani udar i prošli zahvat otvaranja začepljene koronarne arterije, prethodna infekcija CMV-om bila je povezana sa slabijom funkcijom lijeve klijetke tijekom prvog tjedna i tri mjeseca nakon infarkta. Taj nalaz pokazao je povezanost s lošijom srčanom funkcijom nakon infarkta, ali sam po sebi nije dokazao da virus usporava oporavak.

Novo istraživanje otišlo je korak dalje jer je u kontroliranim pokusima na miševima ispitalo kako prethodna infekcija utječe na upalu i cijeljenje ozlijeđenog srca. Drugim riječima, ono pomaže objasniti mogući biološki mehanizam postojećih opažanja.

Umjesto natjecanja, udružili snage s njemačkim kolegama

Istraživanje je osmišljeno i započeto u Rijeci, na temeljima dugogodišnjeg rada Centra za proteomiku na citomegalovirusu. No, Šustić kaže da je tijekom rada riječki tim otkrio da i znanstvenici u Würzburgu proučavaju gotovo isto pitanje.

"U znanosti se takva situacija najčešće pretvori u utrku za prvenstvo objave. Mi smo odlučili suprotno, udružiti snage. Riječka ekspertiza u virusnoj imunologiji i würzburška u imunologiji srca dale su rad kakav nijedna skupina sama ne bi napravila. I suradnja se nastavlja", kaže riječki znanstvenik.

Otkriće zasad ne znači nove testove ni liječenje

Šustić ističe da njihovo otkriće "nije razlog za zabrinutost niti za testiranje na citomegalovirus". "Nema testa koji biste danas trebali tražiti, niti liječenja koje bi iz ovoga slijedilo. Ovo je otkriće o mehanizmu, korak prema tome da jednog dana bolje predvidimo tko će se slabije oporaviti i zašto", tumači.

Tek bi buduća istraživanja trebala pokazati mogu li se ta saznanja pretvoriti u pouzdano predviđanje oporavka ili ciljano liječenje.

Prema Šustićevoj najavi, istraživanje se uz potporu Hrvatske zaklade za znanost proširuje na bolesnike na Klinici za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Rijeka. Drugim riječima, sljedeći korak ponovno vodi od laboratorija prema bolničkom krevetu.