JEDNA je trudnica svoju muku podijelila s medijima. Ona, muka, otkrivena je upravo na Indexu pod naslovom koji sve govori: "Beba mi ima golemi tumor, umrijet će ili živjeti kao biljka. Ne daju mi da pobacim".

Mozak djeteta koje nosi zahvatio je agresivni tumor, toliko velik da, kako je pedantno zapisao naš Nenad Jarić Dauenhauer, već sada, u 26. tjednu trudnoće, ima promjer veći od pet centimetara tako da je deformirao glavicu djeteta i pritišće mu mali mozak. Otkriven je krajem travnja, nakon što je majka devet dana čekala nalaz premda se problemi u trudnoći smatraju hitnima. 

No hitnost i vrijeme u hrvatskom su zdravstvu i pravosuđu krajnje relativni pojmovi.

Liječnici su redom odbijali nesretnu ženu

Žena, a njezinom voljom znamo da se zove Mirela Čavajda i ima 39 godina, odlučuje pobaciti. Nesuđena majka zna da bi teško bolesno dijete, onoliko koliko bi živjelo, bilo prepušteno njoj i njezinoj obitelji. Uostalom, bezobrazno je nagađati o njezinim motivima: odlučila je pobaciti teško bolestan fetus koji nosi i...

I zbog onoga što je uslijedilo priča je, kao što znamo, postala javna. Nesuđeni su roditelji po zagrebačkim bolnicama tražili tko bi obavio pobačaj. I odbijali se o granitni zid takozvanog priziva savjesti. Išli su na Sveti Duh, u Petrovu, na Merkur i u Vinogradsku. Uzalud.

Istina, doktorica na Svetom Duhu napisala je u zadnjoj rečenici nalaza da su "prognoze za majku i za dijete vrlo nepovoljne". Istina je i da su im liječnici usmeno govorili da "dijete može umrijeti prije poroda ili za vrijeme poroda te da su mu šanse za normalan život, ako preživi porod, nikakve". Odnosno, da će imati teška mentalna oštećenja i živjet će "kao biljka".

Istina je i da su im liječnici, opet usmeno, preporučili odlazak u Sloveniju jer joj "nijedno etičko povjerenstvo u Zagrebu" neće odobriti pobačaj.

No to je protuzakonito. U još uvijek važećem - ili naizgled važećem - Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, propisu koji je po imenu, datumu donošenja i sadržaju relikt nekog davno svršenog vremena, lijepo stoji mogućnost prekida trudnoće i nakon desetoga tjedna na zahtjev žene "kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama".

U Hrvatskoj se sa zakonima može što se hoće

Zakonodavac kao da je te davne 1978. vidio slučaj Mirele Čavajde, opisao ga i propisao, ali uzalud, jer se u Hrvatskoj barem sa zakonima može što se hoće. Samo treba znati mjeru.

Ginekolozi vjerojatno ne smiju nekažnjeno kršiti prometne propise ili trgovati drogom, ali im se može pretpostaviti svoje kršćanstvom oblikovane savjesti odredbama Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Plod braka Republike Hrvatske s Katoličkom crkvom nefunkcionalna je država s teškim tjelesnim i duševnim manama, potpuno bešćutna za ljudsku bol i strah, ali još strašnije, nezainteresirana za vlastite zakone.

I tu stiže ministar zdravstva Vili Beroš. Nakon što je tuga Mirele Čavajde postala javna činjenica i nakon što su o njoj ponešto rekli svi koji su se osjetili pozvanima nešto reći, ministar je danas sazvao konferenciju za novinare. On se osjetio pozvan obavijestiti javnost da se sastalo stručno povjerenstvo i zaključilo da Čavajda ima roditi te da će se njezino dijete, s agresivnim tumorom, liječiti.

"U zakonu jasno piše da je moguć prekid trudnoće. U slučaju iznad 22 tjedna trudnoće se provodi inducirani jatrogeni porođaj. Bio sam u kontaktu s 30-40 ginekologa. Većina misli da bi dijete pri porodu preživjelo. U ovom trenutku, osim što znamo da postoji tvorba u glavi djeteta, ne znamo radi li se o malignom ili dobroćudnom tumoru, ne znamo je li riječ o nekom krvarenju koje izgleda kao tumor", govorio je ministar lopovske vlasti novinarima o tuđoj intimi.

Beroš ni po čemu nije dorastao ministarskoj funkciji

Znate zašto je govorio? Zato što je HDZ-ovac postavljen voljom drugog bezveznjaka u fotelju kojoj ni po čemu nije dorastao.

Ozbiljan ministar i liječnik, kao prvo, o tuđoj drami ne bi govorio medijima bez dopuštenja osobe o kojoj govori. On bi pokretao inspekcije, inzistirao na zakonima i podzakonskim aktima, nalagao provjere, ali ne bi, kao dokona baba poganoga jezika, javno nagađao što će biti, hoće li biti i zašto će biti.

Osim toga, zakon koji smo citirali ne spominje ulogu ministra ni njegova ministarstva. Spominju se komisije, bolnice, jedinice za ginekologiju i porodiljstvo, ima u njemu komisije prvog i drugog stupnja, ali nema ministarstva. 

Nema veze, Beroša nije briga. On je i dalje pričao o stručnom povjerenstvu pa otkrio "njihov stručan stav da bi trebalo pokušati liječiti dijete. Svi liječnici koji su položili Hipokratovu zakletvu moraju razmišljati na takav način ako postoje opcije za liječenje. Naravno, nitko ne garantira uspjeh liječenja."

Ministar ne bi remetio svoju komociju hranjenjem nemoćnog bića

No zakon je hladan prema piljarskom nagađanju o djetetovim šansama da preživi. On vrlo jasno dopušta pobačaj u slučaju kad medicina utvrdi da se dijete može roditi "s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama". One, teške mane, uostalom, Beroša se i ne tiču jer mu ne bi bile na brizi.

Svoju HDZ-ovsku komociju ne bi remetio hranjenjem, okretanjem i mijenjanjem pelena biću koje već sada, u majčinoj utrobi, uspoređuju s biljkom. Njemu je bitno pokazati ideološku nadobudnost, a to se, u ovom vremenu, radi agresivnim propagiranjem crkvenih dogmi. Beroš se danas dokazao, suze ostaju nekom drugom.

Konačno, Čavajda je zahtjev za prekid trudnoće uputila prvostupanjskoj komisiji. I ona ga je odbila. Žena će se, prema zakonskoj proceduri, žaliti drugostupanjskoj komisiji. Današnja Beroševa konferencija može se gledati i kao oblik utjecanja na odluku. Hoće li komisija zaista ići protiv volje istaknutog člana vladajuće partije?

Sluškinjinu priču svi smo čitali ili gledali. Svijet u kojem su žene svedene na nivo rasplodnih junica može nam se ponekad činiti daljim od Mjeseca. To će nam se dogoditi ne gledamo li pažljivo oko sebe. Ne uočimo li nedoraslog ministra kako sa svojim talibanima otežava tuđu nesreću.

Vili Beroš je lik iz Sluškinjine priče.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala