OBJEDINJENI hitni bolnički prijem u splitskoj bolnici jedan je od najopterećenijih prijema u Hrvatskoj, a otvoren je prošle godine u srpnju. Do sada su obradili oko 57000 pacijenata, a ta brojka raste od 400 do 600 bolesnika po danu. Osim u ljetnim mjesecima, velike gužve najčešće se stvaraju ponedjeljkom i petkom.

Tko prvi dolazi na red?

Provjerili smo što se događa iza vrata čekaonice splitskog bolničkog prijema, gdje uigrani tim liječnika i medicinskih sestara spašava tuđe živote. Dočekale su nas gužve na hodnicima i brzi hod djelatnika kojima je utrka s vremenom dio svakodnevice. U središtu svega uvijek je pacijent, govori nam pročelnik OHBP-a dr. Josip Krnić. Objasnio je zašto netko mora duže čekati.

Galerija

"Prva skupina su oni koji zahtijevaju oživljavanje i oni dolaze pod sirenom Hitne medicinske pomoći. Nakon toga su oni koji moraju biti obrađeni unutar deset minuta ako se radi o osobi bez svijesti. Zatim preuzimamo pacijente sa sumnjom na infarkt ili moždani insult i oni moraju biti obrađeni unutar pola sata. Dvije posljednje kategorije su nehitni pacijenti s različitim tegobama poput bolova u trbuhu, uganuća zglobova ili bolova u grlu. I čak 67% pacijenata spada u ove dvije skupine", govori dr. Krnić.

Koliko će pacijenti čekati, ovisi o hitnoći njihovog stanja. U prosjeku je to sat i 20 minuta, dok sama obrada traje nešto duže od 2 i pol sata. Iako ponekad pacijenti nemaju strpljenja i razumijevanja, na dan kad smo mo bili tamo mnogi su imali samo riječi hvale.

"Tu sam zbog problema s očima i stvarno nisam dugo čekala. Ali osim čekanja, još bitnije je kakvog ćete doktora dobiti. Svi su jako ljubazni i stručni. Nemam im što zamjeriti, sve pohvale", kratko nam je kazala jedna Splićanka.

Čak 29 stanja može uzrokovati bol u trbuhu

OHBP podijeljen je na internistički i kirurški prijem, a glavna medicinska sestra kirurških djelatnosti Ana Radan već 30 godina radi na hitnom prijemu. Ni jedan dan nije isti iako se njene obaveze ne mijenjaju. Na veliki broj pacijenata se naviknula, ali prometne nesreće su dio posla s kojim se teško nosi.

"U ružnom sjećanju ostanu prometne nesreće i mladi ljudi, njihove obitelji. To je dosta potresno. Najteže nam je onaj najgori mogući ishod priopćiti obitelji. Prije smo to morali obavljati na hodnicima, a sada kada imamo sve uređeno, možemo roditelje pomaknuti u drugu prostoriju i posvetiti im se, uputiti im tople riječi", priča nam Radan.

Uzroci dolaska su različiti. Od prometnih nesreća, infarkta, moždanog do posjekotina, uganuća i bolova u trbuhu. Neovisno o vrsti bolesti ili sumnji, pacijentima se jednako posvete. Kod obrade pacijenta s bolovima u trbuhu, iako na prvi pogled izgleda jednostavno, dr. Krnić objašnjava kako 29 stanja može uzrokovati tu bol.

"Već pri prvom kontaktu i u razgovoru s pacijentom možemo suziti izbor. Zatim se pacijenta pregledava opipom i već tada možemo pretpostaviti zbog čega je došlo do bolova. Za detaljno utvrđivanje često koristimo RTG i CT uređaje. Uz to, svakom pacijentu radimo laboratorijske pretrage. Nakon svih pretraga, skupi se konzilij liječnika koji odluče o daljnjim postupcima", objašnjava dr. Krnić.

Jedna od novosti je i zračna pošta, koja djelatnicima olakšava prijenos uzoraka krvi ili urina koji se šalju u laboratorij. Prije su, priča nam, medicinske sestre osobno nosile uzorke, a sada zbog nove metode imaju više vremena za pacijente, što skraćuje i vrijeme čekanja.

Sestra Milka: Stalno nas prozivaju 

Čekanja na hitnom prijemu često znaju biti okidači za verbalne napade i agresivna ponašanja. U tom slučaju su medicinske sestre najčešće kolateralne žrtve. Kad pacijenti izgube strpljenje, one su im prvi kontakt pri dolasku, pa često proživljavaju svakakve scene. No, na sreću, kažu, nisu se susrele s fizičkim nasrtajima.

"Stalno smo u situaciji da nas netko proziva radimo li dobro svoj posao i zašto oni moraju čekati. Sestra je odgovorna i nikada neće napraviti ništa što bi moglo naštetiti pacijentu. Uz nas su tu i liječnici koji sve provjeravaju i teško će se dogodit propust. Može se desiti da pogriješimo, ali to neće nikada biti zbog nemara", priča nam glavna sestra OHBP-a Milka Barbarić, koja ima više od 40 godina radnog iskustva.

Dinamičan i stresan posao na hitnom prijemu ne stvara joj problem. Ipak, priznaje kako je malo razmišljala treba li prihvatiti poziciju glavne sestre. Danas ne žali jer je to ono što je ispunjava i donosi joj lijepe trenutke koje će pamtiti cijeli život.

"Desilo mi se da me je u gradu zaustavio muškarac koji je bio pacijent na kirurškoj intenzivnoj njezi. Od toga je prošlo više od 20 godina. Zaprimili smo ga i kad smo u jednom momentu vidjeli da mu više ne možemo pomoći i da se stvari neće dobro odviti, ja sam mu rekla što bih ja učinila na njegovom mjestu i gdje bi još potražila pomoć. I sresti ga danas na cesti nakon toliko godina, još uz to da me prepoznao, osjećaj se ne može opisati. Zbog takvih situacija nam ništa nije teško", ističe sestra Milka.

Specijalistica: Dosta je dinamično i stresno

Na internističkom prijemu dočekala nas je glavna sestra Ana Šoljan, koja je ujutro napravila primopredaju smjene i ostalim kolegama podijelila zadatke. Danas je na njenom dijelu prijema nešto više starijih osoba.

"Promjenjivo je vrijeme, hladno-vruće. Dolaze nam sa sumnjom na infarkt, najčešće se žale na bolove u prsima. Imamo i gastrointestinalnih tegoba. Kada medicinska trijažna sestra odredi stupanj hitnoće i na što se sumnja, mi preuzimamo pacijente kako bismo ih pregledali. Iako vama sad ova smjena izgleda kaotično, nama je ovo normalan dan bez prevelike gužve", priča nam sestra Ana, koja je oduvijek željela raditi na hitnom prijemu upravo zbog adrenalina.

Ispred prijema pacijenti strpljivo čekaju. Tek nekoliko njih nervozno šeta pokraj ulaza iščekujući vijesti o svojim bližnjima. Vozila Hitne pomoći se izmjenjuju.

Ovog puta bez sirene pa je za specijalisticu Hitne medicine Ivanu Feri Certić smjena malo mirnija. No, tu je druga i treća trijažna skupina koju ona preuzima. Svi koji su vitalno ugroženi, centar su njenog dana. Prati ih od prvog ulaznog pregleda, preko osnovne dijagnostike, do odluke o hospitalizaciji.

"Pacijente koje vodim najčešće budu hospitalizirani jer se radi o onima kojima su ugroženi vitalni znakovi. Tu su najčešće prve dvije trijažne skupine, a ponekad i treća ako su nestabilni. Bude dosta dinamično i stresno, ali navikli smo se. S jedne strane imate pacijente i njihovu rodbinu, a s druge strane je sustav. Stalno se nešto burno događa", objasnila nam je u hodu specijalistica Ivana dok je pacijente držala na oku.

Uprava splitskog KBC-a šest godina je ulagala u ovaj projekt. Iako su kasnili za drugim bolnicama, ravnatelj Julije Meštrović smatra kako su dobili vrhunski objekt s najsuvremenijom opremom. Kao najbitniji faktor istaknuo je zdravstvene djelatnike i njihov timski rad.

"Mi imamo najbolje liječnike i medicinske sestre. Ponosan sam na njihov rad i malo im zahvaljujemo, a oni zapravo nose najveći teret. U ovom sustavu svi daju sve najbolje i, što je isto važno, rade timski. Svaki pojedinac mora biti vrhunski obrazovan, poznavati vještine i biti spreman na timski rad. Mi to sve imamo", zaključio je ravnatelj Meštrović.