NEPOSREDNO pored autoceste A1, kojom se svakog ljeta stotine tisuća turista voze prema Dalmaciji, već šesnaest godina stoji hotel koji nikada nije primio ni jednog gosta. Iako se Velebitska kraljica, kako se hotel naziva, nalazi na iznimno atraktivnoj lokaciji odmorišta Marune u blizini tunela Sv. Rok, danas je neupotrebljiva građevina išarana grafitima, razbijenih prozora i devastiranog okoliša.

Zašto na vratima Dalmacije, umjesto reprezentativnog objekta uz jednu od najvažnijih državnih prometnica, stoji ruglo koje je simbol propalog tajkunskog projekta, neuspješne suradnje države i krupnih poduzetnika te sporosti sudskog sustava u rješavanju problema? Index je istražio kako je došlo do tog paradoksa. No osvrnimo se prvo na to o kolikom je ruglu zapravo riječ. 

U ideji hotel Velebitska kraljica, u stvarnosti scenografija horora

Ako ste ruinu, koja se danas samo uz jako puno mašte može nazvati Velebitskom kraljicom, dok ste se iz Dalmacije vozili prema unutrašnjosti primijetili po silnim grafitima koji su obavili zidove nekadašnjeg hotela, vjerujte nam, niste vidjeli ništa. Da biste doživjeli o kakvoj se propasti i nebrizi radi, potrebno je stati na odmorištu i prošetati oko hotela koji to nije. A ako ste posebno avanturistički raspoloženi, i zakoračiti unutra.

Kad kažemo da ovo nije hotel, to možete shvatiti i krajnje doslovno. Naime, čak je i slovo "L" u velikom natpisu "HOTEL" na pročelju otpalo. S desne strane su razbijeni i napukli prozori. Po strukturi oštećenja na nekim prozorima čini se da je na njima često odsjedalo kamenje. Kad već u hotelu nisu odsjedali gosti. 

U "hotelsku" zgradu se može nesmetano ući, što se vidi po tome što su i unutrašnji zidovi išarani grafitima. Prostorom u kojem su vjerojatno trebali sjediti gosti restorana dominira ogromna rupa u zidu. Sa stropa vise stolci. Razbacani su i po podu. Vrata iz jedne u drugu unutrašnju prostoriju položena su na tlu. Sve je puno šute i smeća. Na podu odbačen leži i karton s (nekadašnjom) ponudom sladoleda. 

Turisti gledaju u čudu

Na svojevrsnoj terasi pod hotelom, s koje puca prekrasan pogled na more, stoje ruinirani tapecirani stolci. Okrenuti su prema moru, kao da znaju koja im je trebala biti namjena, no nitko na njima ne sjedi, nitko ovdje ne uživa u pogledu. Barem ne iz hotela i njegove neposredne okolice. 

Naime, turisti, u što smo se i sami uvjerili, čak i stanu na odmorištu Marune, vjerojatno oni koji zaključe da se s ovog mjesta pruža pogled koji oduzima dah. No uglavnom se zadržavaju podalje od hotela, na dijelu na kojem su kamene klupe i koji kao da nema veze s otužnom građevinom.

Mnogi od njih, i u to smo se uvjerili, začuđeno promatraju ono što je trebalo biti hotel. Neki dođu do njegovih zidova pa se čude još malo više. Neki ruglo uslikaju, pa i ono nađe svoje mjesto među uspomenama iz Hrvatske. 

Ruglo kao simbol propalog tajkunskog projekta

Osim turista, nad postojećim stanjem zgražaju se i u turističkoj zajednici: "Svakako je velika šteta da bilo koji objekt stoji nedovršen i napušten, a osobito oni koji su na nekoj atraktivnoj lokaciji kao što je to slučaj s tzv. hotelom Velebitska kraljica. Ovaj objekt zasigurno ima puno potencijala i nadamo se da će u što skorijem roku biti u funkciji i tako obogatiti turističku ponudu Zadarske županije", napomenuli su za Index iz Turističke zajednice Zadarske županije.

Stručnjaci koji prolaze uz odmorište Marune - iako nisu imali veze s izgradnjom tog objekta - također su iznenađeni.

Robert Jonathan Lohar, arhitekt i tajnik Hrvatske komore arhitekata, kaže: "Lokacija zgrade je vrhunska, a objedinjuje mnogo krajobraznih elemenata - nalazi se ispod Tulovih greda, sinonima Južnog Velebita, a iznad Ravnih kotara i Novigradskog mora. Pritom ima i određenu kinematografsku povijest ne baš vrhunskog filmskog spektakla Winnetoua - vjerujem da se na toj lokaciji mnogo toga da objediniti."

Odgovor smo potražili i u Hrvatskim autocestama, čija je nadležnost upravljanje prometnicom A1 i pratećim objektima.

"Prateći uslužni objekt Marune je u ovom trenutku izvan neposrednog posjeda Hrvatskih autocesta d.o.o., a nakon što Hrvatske autoceste d.o.o. preuzmu posjed nad pratećim uslužnim objektom, u planu je raspisivanje javnog nadmetanja za povjeravanje prava korištenja cestovnog zemljišta i pratećeg uslužnog objekta", kaže za Index Andrea Vrsaljko, voditeljica odnosa s javnošću HAC-a.

"Hrvatske autoceste d.o.o. su u stečajnom postupku nad dužnikom Jasen d.o.o., prijašnjim ugovornim korisnikom, prijavile tražbinu u iznosu od 5.010.537 kuna, koja je priznata i proizlazi iz obveze za plaćanje ugovorne naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti", kaže Vrsaljko i dodaje: "Odmorište Marune je projektirao Institut IGH d.d., a investitor izgradnje su bile Hrvatske autoceste d.o.o. Hotel je projektirala tvrtka MC ARHITEKTURA d.o.o., a gradnja je investirana od strane tadašnjeg ugovornog korisnika cestovnog zemljišta Mataš-M.N. d.o.o. Vrijednost izgradnje platoa odmorišta se ne može iskazati izdvojeno iz razloga što je odmorište građeno i financirano u sklopu izgradnje cijele dionice, odnosno trase autoceste te cijena izgradnje samog odmorišta nije pojedinačno iskazana, a vrijednost nedovršenog hotela je u vrijeme gradnje, prema financijskoj dokumentaciji o prijenosu imovine kod podjele društva Mataš-M.N. d.o.o. s preuzimanjem društva Jasen d.o.o. 2009. godine, iznosila 27.84 milijuna kuna", objasnili su u HAC-u.

Arhitekt i "kralj pršuta" šute

Arhitekt propadajućeg hotela Krunoslav Cambi nije odgovorio na našu molbu za komentar sadašnjeg stanja svojeg projekta. Odgovor smo potražili i od Mladena Nekića, "kralja pršuta" i investitora u Velebitsku kraljicu, ali ga nismo primili.

Putnicima Dalmatinom, kako se ta prometnica još naziva, poznato je kako su Marune zemljopisni spoj sjeverne i južne Hrvatske. Izlaskom iz tunela Sv. Rok dospijeva se u Dalmaciju, točnije na visoravan Meki doci. Prva cesta koja je tamo prolazila išla je preko Velebita, građena je jedanaest godina i naziva se Majstorska cesta. Smatra se jednom od najatraktivnijih u povijesti hrvatske cestogradnje, a spajala je ostatak Habsburške Monarhije sa Zadrom.

U neposrednoj blizini nalazi se krški fenomen Tulove grede koji posjećuju brojni planinari. Film o izmišljenom indijanskom poglavici Winnetouu snimljen je na toj lokaciji, gdje se nalazi i filmski grob legendarnog lika iz romana Karla Maya.

Najpoznatiji Maruna - odmorište je dobilo ime po naselju iz kojeg potječu prezimenjaci iz okolice - svakako je preminuli pjesnik, emigrant i intelektualac Boris Maruna koji je živio posvuda po svijetu. Najviše u SAD-u, od kuda se devedesetih vratio u Hrvatsku.

Poslovna priča o odmorištu Marune nije tako idilična.

"Pa tko je vidio naćuliti takav objekt na vrh Velebita!?"

Odmorište na najljepšem dijelu autoceste A1 stoji napola upotrebljivo još od dana izgradnje. Hotel nikada nije dovršen - kroz prozor se vide neugrađeni građevinski materijal - a cijela poslovna drama započela je 2010. godine kada je investitoru, poduzetniku Mladenu Nekiću, "kralju pršuta", poslovna sreća okrenula leđa. Tvrtka Mataš M.N. u njegovom vlasništvu ušla je u stečaj - iz kojeg se izvukla, jer i danas posluje. S pršutima, ne s hotelom.

Zanimljiva je izjava tadašnjeg stečajnog upravitelja, objavljena u medijima 1. veljače 2013. godine, koji je potvrdio kako je Velebitska kraljica u ovršnom postupku: "Taj hotel može biti pun jedino ako sve prolaze zatrpa snježna lavina. Pa tko je vidio naćuliti takav objekt na vrh Velebita!?", komentirao je Frane Zvonimir Negro.

Za investiciju poduzetnik Nekić podigao je kredit od 22.4 milijuna kuna u Hrvatskoj poštanskoj banci. Nakon poslovnog sloma, Mladen Nekić je polagao pravo na hotel, koji je preuzela njegova tvrtka Jasen d.o.o. S obzirom na dugove te tvrtke od 7.6 milijuna kuna, država je pokušala oduzeti odmorište Marune s hotelom, ali nije došlo do dogovora. Sudski proces započeo je 2019. godine, 2022. godine Općinski sud u Zadru naložio je iseljenje s posjeda Mladenu Nekiću i predaju objekta državi - ali on se žalio. Proces je još u tijeku.

Prema podacima FINA-e, tvrtka Velebitska kraljica d.o.o., koja se bavi djelatnošću pružanja smještaja i usluživanja hrane, 2023. godine imala je jednog zaposlenog i ukupni prihod od - četiri eura. To je 99.74 posto manji prihod od prethodne godine, dok je neto gubitak 14.181 euro.

Drugim riječima, Velebitska kraljica stvara gubitke dok se čeka sudska odluka hoće li ga preuzeti HAC ili će ostati u posjedu "kralja pršuta" Mladena Nekića.

Kakva je sudbina Velebitske kraljice?

U međuvremenu, HAC je četiri puta pokušao dati u koncesiju odmorište Marune oko kojeg vode sudski postupak s Mladenom Nekićem koji osporava dug. Nakon četiri propala natječaja - na jedan se javila i neka kineska tvrtka - odlučili su pričekati neizvjestan završetak sudskog procesa.

U medijima je objavljeno kako je u četvrtom koncesijskom natječaju HAC tražio mjesečnu najamninu od oko četiri tisuće eura te obnovu odmorišta, restorana i hotela u roku od godine i pol. Ipak, HAC će tek dobije li sudsku bitku - raspisati peti koncesijski natječaj.

Inače, ugovor o korištenju odmorišta Marune HAC i tvrtka Mataš M.N. sklopili su 2006. godine. Možda će, nakon dvadesetak godina, hotel Velebitska kraljica biti dovršen - od pobjednika u sudskom sporu - ili će se pretvoriti u ruševinu uz koju će se fotografirati začuđeni turisti.