PREDSJEDNIK Srbije Aleksandar Vučić povukao se u subotu s čela vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i za svog nasljednika predložio člana predsjedništva SNS-a i aktualnog ministra obrane Miloša Vučevića, koji je poslije izbora poručio da se politika SNS-a neće mijenjati.

Vučić je svoj odlazak s čela stranke koju vodi od 2012. godine najavio u petak navečer na velikom skupu svojih pristaša u Beogradu, a organizirao ga je nakon masovnih građanskih prosvjeda "Srbija protiv nasilja", s kojih su u prethodna dva tjedna upućivani sve glasniji zahtjevi da podnese ostavku na dužnost šefa države.

Primopredaja (formalne) stranačke vlasti odigrala se na sjednici SNS-a u Kragujevcu. Među uzvanicima na tom skupu bio je i ratni zločinac Veselin Šljivančanin, krvnik s Ovčare.

Šljivančanin je bio major JNA tijekom bitke za Vukovar i u Haagu je osuđen na 10 godina (prvotno je bio osuđen na 17 godina) zbog ratnih zločina, primarno zbog zločina na Ovčari. Podsjetimo, 264 zatočenika strijeljana su na Ovčari. Većina su bili pacijenti vukovarske bolnice. 

Šljivančanin je s akreditacijom SNS-a oko vrata pratio Vučićev cirkus u kojem, kao, predaje vlast u stranci, a on osniva pokret koji će zapravo biti nadređen SNS-u. Inače, iz srpske opozicije smatraju da je Aleksandar Vučić stranku zapravo prepustio svom bratu Andreju Vučiću, a ne formalnom novom predsjedniku Milošu Vučeviću. 

Ranije su srpski mediji pisali da je Šljivančanin član Glavnog odbora SNS-a. Je li to i danas, nemoguće je provjeriti na stranicama SNS-a jer popisa članova Glavnog odbora te stranke - nema. 

Ljubav Šljivančanina i Vučića

Zločinac Šljivančanin se poslije izlaska iz zatvora nakon nekog vremena uspješno aktivirao u društvenom životu Srbije. Dogodilo se to nakon što je lijepo govorio o Vučiću i njegovu bratu kao čestitim ljudima, a žalio se i na to da ga do 2012. godine nigdje u Srbiji nije bilo. Baš te godine vlast su preuzeli Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, bivši prvi suradnici Vojislava Šešelja. Nakon toga počinje promovirati svoje knjige, primjerice, "Ovo je moja zemlja, ovdje ja komandujem", koju je promovirao - na dječjem odjelu negotinske knjižnice Dositej Novaković.

Dakako, ljubav i razumijevanje su obostrani. Prije nekoliko godina aktualnog su srpskog predsjednika novinari pitali zašto se pozdravio u Rumi sa Šljivančaninom. Vučić je odgovorio: "Što hoćete, da ga vežemo, da ga ubijemo? Što vam smeta, miješa li se u politiku? Da ga vežemo okovima? Pojavio se ispred kako bi me pozdravio. Čovjek je odslužio kaznu, što još treba učiniti? I on i svi mi? A Gotovina će u Hrvatskoj biti predsjednik ako to nekome zatreba."

Klasična vučićevština, dakako, ne poznaje finese i ne razumije zašto bi iz javnog života trebalo izopćiti ratne zločince. Barem one koji se nisu iskreno pokajali. Kako bi Vučić to i razumio kad je politički stasao trčkarajući za jednim takvim?