U POSLJEDNJE vrijeme objavljeno je dosta vijesti o napadima pasa na ljude, a najdramatičnije su bile one o napadima pasa na djecu. Nedavno je pas ugrizao devetogodišnje dijete u zagrebačkom naselju Špansko, a kraj ljeta obilježila je vijest o dječaku iz Sesveta koji je završio na nekoliko rekonstruktivnih operacija nakon što mu je pas odgrizao gornju usnu.

To su samo neki od primjera o kojima javnost čuje posljednjih mjeseci, zbog čega se nameću pitanja je li se broj napada pasa povećao i imaju li ljudi razloga za brigu. Iako se može činiti suprotno, naši sugovornici veterinari uvjeravaju nas da razloga nema i da je statistika uvijek ista.

"Budući da je moć društvenih mreža i medija općenito u porastu i da smo svi ispred ekrana i mobitela te da se sve vrlo brzo širi, vijesti o napadima su sve češće. Napada je bilo i prije i uvijek će ih biti, no i dalje je strah da se napad prijavi veći nego što mislimo.

Problem je što, i kada se napad prijavi, institucije koje bi trebale reagirati ne reagiraju te se nešto mora dogoditi više puta ili sa smrtnim ishodom da se reagira. Zato ljudi nemaju povjerenje u komunalne redare, veterinarsku inspekciju i policiju", tumači dr. med. vet. Saša Španović, koja vodi obrt za čuvanje kućnih ljubimaca Pets Only.

"Ne postoje opasne pasmine"

S njom se slaže i univ. mag. med. vet. Branimir Rebselj iz ambulante za životinje Veterina Branimir. "Nažalost, u zadnje vrijeme se zaredalo nekoliko nesretnih slučajeva s dosta značajnim ozljedama ljudi, no nisam stekao neki dojam da se kod nas povećao broj napada pasa na ljude", kaže.

Veterinar objašnjava da se najčešće radi o slučajnim ugrizima, za kakve pas nije glavni krivac, a žrtve ugriza uglavnom su vlasnici koji pokušavaju razdvojiti dvije posvađane životinje. "U svakom slučaju mislim da kad god ljudi budu ugrizeni od strane psa, uvijek odlaze doktoru koji zatim po zakonskoj dužnosti obavještava antirabičnu stanicu o ugrizu, a oni veterinarsku inspekciju, tako da je svaki ugriz psa evidentiran i ne može proći ispod radara", kaže Rebselj.

Naši sugovornici tumače da u vijesti uvijek dolaze pasmine koje se smatraju opasnima, zbog čega se kod ljudi neopravdano stvara strah od određenih pasmina, dok o ugrizima "bezopasnih" pasmina nitko ne priča. Španović je, kaže, više problema imala upravo s ovim drugima.

"Po meni ne postoje opasne pasmine, nego postoje neodgovorni uzgajivači, štanceri i vlasnici pasa koji nabavljaju pse koje ne odgoje, ne bave se njima i koje bez razloga stavljamo pod naziv 'opasne' pasmine", tvrdi.

"Pravilnik o opasnim pasminama je nedorečen"

U Hrvatskoj postoji pravilnik o opasnim psima koji propisuje kada se određeni pas kategorizira kao opasan i kako vlasnici trebaju postupati s takvim psima. U njemu se navode i pasmine terijera tipa bulla, stafordskog bull terijera, američkog stafordskog terijera, bull terijera i mini bull terijera, te njihovih mješanaca, za koje se propisuju i određene kvalifikacije vlasnika. Iako ovaj pravilnik nastoji urediti postupanje s opasnim pasminama, Rebselj upozorava da je on dosta nedorečen i da bi se trebao mijenjati.

"Ne postoje opasne pasmine, tu bismo mogli govoriti eventualno o 'potencijalno opasnim pasminama' koje bi trebale zahtijevati određene uvjete, a koje bi svaki vlasnik prije nabavke takve pasmine morao udovoljavati. Opasan pas je svaki onaj koji je bez povoda napao čovjeka ili drugog psa i svaki takav već sad po zakonu odlukom veterinarske inspekcije mora nositi brnjicu kad god je u javnosti", objašnjava.

"Većina 'opasnih' pasa su dragi i miroljubivi"

Veterinar upozorava i da kategorizacija pasa kao opasnih po pasminama ne stoji jer su većina trenutno "opasnih pasa" izuzetno dragi i miroljubivi psi koji su, kako kaže, dobri s djecom.

"Nije fer niti prema njima niti prema vlasnicima nametati im obavezno nošenje brnjice bez razloga. Statistički gledano, 99% svih ugriza pasa, bilo da su napali ljude ili drugog psa, bili su psi koji nisu 'opasni' po trenutnom pravilniku, što samo potvrđuje činjenicu da ne postoje opasni psi, postoje samo opasni vlasnici. Glavni naglasak ne bi trebao biti na represivnim mjerama, već na edukaciji trenutnih i posebice budućih vlasnika pasa", kaže Rebselj.

Na pitanje bi li trebalo više kažnjavati vlasnike čiji psi u parkovima ne hodaju na povodcu ili nemaju brnjicu, a trebali bi, Rebselj kaže kako se radi o škakljivom pitanju. "Ako se spustimo u realnost u kojoj živimo, vidjet ćete da u Zagrebu, na primjer, imate jako malo psećih parkova gdje se psi mogu slobodno prošetati i istrčati, a i postojeći parkovi su premali za toliki broj pasa.

Ovo je isto kao da ste pitali bi li trebalo svim vozačima u gradu Zagrebu koji su nepropisano parkirali naplatiti kaznu - teoretski da, ali u praksi je to nemoguće jer grad Zagreb naprosto nema dovoljno parkirnih mjesta i to je realnost u kojoj živimo. Nije poanta u kažnjavanju vlasnika i pasa, već kako im pomoći i omogućiti da normalno egzistiraju", kaže i dodaje da su iznimka pojedinačni psi koji su proglašeni opasnima i moraju uvijek biti na povodcu i imati brnjicu u svakom trenutku.

"Osobno sam protiv zabrana uzgoja pojedinih pasmina"

Veterinare smo pitali i što misle o razmatranju Velike Britanije da zabrani određene pasmine poput američkog buldoga zbog krvoločnih napada u toj zemlji. "Osobno sam protiv zabrana uzgoja pojedinih pasmina ako je uzgoj kontroliran. Nedavno je zabranjen uzgoj brahiocefaličnih pasmina u pojedinim državama isključivo zbog anatomije tih pasa, no isto tako će se svakom zabranom otvoriti vrata ilegalnim uzgajivačima i štancerima", kaže Španović, a s njim se slaže i Rebselj.

"Mislim da je Britanija poznata po mnogim nelogičnim odlukama, pa je tako i ovo jedna od njih. Ne slažem se s tom odlukom, mislim da nema nikakvog smisla. Ne postoje opasne pasmine, postoje samo opasni vlasnici", smatra veterinar.

"Pas ne napada bez razloga"

"Pas ne napada bez razloga ili iz dosade. Pas napada ako je isprovociran, osjeća se ugroženo, bolestan je ili preplašen. Isto tako, pas će prvo govorom tijela dati do znanja da će napasti, ali ljudi ne znaju čitati govor tijela psa i često dođe do nepotrebnih ugriza zbog neznanja.

Ljudi bi trebali isto tako imati više povjerenja u institucije i prijaviti svaki napad jer iz osobnog iskustva znam i gledam vlasnike pasa u svom kvartu koji imaju povijest napada na druge pse ili ljude i apsolutno ih nitko nije prijavio jer se boje vlasnika tog psa", zaključuje Španović.

Vlasnici: Olakšati školu za pse i omogućiti više parkova

Sve što su nam rekli veterinari, potvrdili su šetači pasa u zagrebačkim parkovima. Svi se do jednog slažu da je kod opasnih pasa problem u njihovoj neadekvatnoj socijalizaciji od strane vlasnika te da bi se problem ublažio kada bi se ljudima olakšalo pohađanje psećih škola. Također su svi izrazili nezadovoljstvo kažnjavanjem miroljubivih pasa bez povodaca u parkovima, dok istovremeno u Zagrebu nema dovoljno parkova za pse, u kakvima ih se smije puštati.

"Čula sam za napade pasa u posljednje vrijeme, no nikada nisam imala neugodno iskustvo. Mislim da bi trebalo bolje kontrolirati vlasnike koji opasne pse ne drže na uzici i bez brnjica. Mislim da to ne bi trebali raditi komunalni redari jer oni kažnjavaju ljude s pudlicama, a opasni psi prođu ispod radara", smatra Danijela te dodaje da ljudi s djecom ne bi trebali ići na mjesta na kojima vide da je puno pasa.

Za napade je čula i Vendi, no ona i njezina Ami za sada također nisu imale neugodnih iskustava. "Mislim da ljudima fali bonton prema životinjama koji bi se trebao uvoditi odmalena. Što se tiče lajni, mislim da sve ovisi o prostoru i vlasniku. Fali nam više površina na koje mogu doći ljudi sa psima. Ja ovdje živim cijeli život i ovo je oduvijek bio park za pse, bude nam problem dok su nekakvi festivali i takve stvari", kaže Vendi.

"Bezazlene pasmine postaju agresivne"

"Mislim da bi generalno trebala nekakva psihološka procjena za ljude koji uzimaju pse. Događa se da nekakve bezopasne pasmine kod nekih ljudi postanu agresivne, dok isto tako postoje opasni psi koji su potpuno bezopasni. Zabrane nekih pasmina samo bi dovele do crnog tržišta takvih pasa, mogla bi pomoći možda samo bolja kontrola", smatra.

Šetačici Ingi dogodilo se da je veći pas napao njenog malenog Rafu. "Oboje su bili na lajni, no svejedno ga je uhvatio za glavu, vodili smo ga veterinaru, bilo je krvi. Mislim da bi u gradu trebali postojati nekakvi vrtići za pse, gdje ih se može pustiti. Agresivni psi ovise samo o vlasniku, oni su agresivni samo zbog vlasnika, njih se treba odgajati od početka. Mislim da je zabrana određenih pasmina besmislena", rekla je Inge.

Platili kaznu zbog malog psa

Marko, koji je šetao Brika, rekao nam je da je jedino neugodno iskustvo imao s komunalnim redarom koji mu je jednom u parku na Trgu Franje Tuđmana naplatio 600 kuna kazne jer pas nije bio na uzici. "Mislim da to hoće li pas napasti nekoga ne ovisi o tome je li na lajni ili ne. To je sve do vlasnika i odgoja psa. Trebalo bi uvesti bolju socijalizaciju pasa i školu za pse, što sam i ja sam prošao sa svojim psom. Vlasnicima bi se trebalo olakšati pohađanje takvih škola", smatra Marko.

"Prvi put od vas čujem za češće napade pasa, toga ima svuda, no ovdje u našem parku nije bilo. Trebali bi postojati parkovi za pse koji nisu van grada. Postoji na Jelenovcu koji je mali i nije baš pristupačan. Ja sam dobio kaznu na Zrinjevcu jer mi pas nije bio na lajni. 300 kuna je ako platiš na licu mjesta, a 600 ako ti je pošalju doma. Što se tiče opasnih pasa, ima i ludih vozača na cesti pa voze, ne znam kako bi se to trebalo regulirati", rekao je Marko, koji je u parku bio s kujicom Milom.

Branka, koja je bila s osmogodišnjom pesicom Hanom i 15-godišnjom Dinom, rekla nam je da je najveći problem u roditeljima čija djeca bez pitanja žele dirati pse po parkovima, a oni ih na to još i potiču. "Ja imam dva psa, ali nikada ne bih dirala nečijeg psa bez pitanja. Nikada ne znaš kakav je pas i to se ne radi. Djeca se često zalete na njih i onda nastradaju, a na kraju su krivi psi i njihovi vlasnici, što je nepravedno", kazala je i dodala kako smatra da pravilnik o uzicama treba olabaviti.

"Ima pit bullova koji su bebice"

"Trebalo bi, kao prvo, ovdje na Trgu Franje Tuđmana napraviti park za pse, ako se vidi da je godinama tendencija da se psi ovdje puštaju. Cura mi je jednom ovdje platila 300 kuna kazne jer nije bio na lajni. Ja jesam za lajne na cesti, ali ne ovdje, tu je puštam. Što se tiče opasnih pasa, trebali bi imati brnjice samo ako je pas registriran da je napadao ljude, no to ne ovisi o pasmini, ima pit bullova koji su bebice. Mislim da većina pasa nije opasna, to je sve do gazde", kaže Marko, koji je u parku bio sa Šajbom.

U parku smo sreli i Helenu, koja je šetala bokserku Maricu. "Ljudi se nekad boje mog boksera, ali ona nije opasna, ne laje niti napada ljude. Imam psa od 2011. godine i nikada nismo sreli komunalnog redara. No ovdje na ovom potezu nema parkova za pse, a trebalo bi ih biti više. Mislim da nije ispravno svrstavati pasmine pod opasne. Mislim da vani postoji obaveza treniranja psa kroz škole i mislim da bi to trebalo uvesti, da se takvi napadi spriječe", rekla je.