BIVŠA ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić je u RTL Direktu komentirala aktualne sukobe u Ukrajini i Gazi.

Što se to mora uopće dogoditi u Gazi da bi se situacija smirila, da bi rat završio?

Mislim da jedino tko bi to mogao završiti ili spriječiti daljnji genocid i krvoproliće je energična američka intervencija koja se neće dogoditi. Situacija je takva da se ona sada neće dogoditi. Ova administracija svakako neće biti ta koja će intervenirati. Izraelski premijer je prije nekoliko dana rekao da oni moraju ići do kraja.

Njegovi koalicijski partneri, pripadnici vrlo malih ekstremističkih fundamentalističkih stranaka koji de facto sada već diktiraju apsolutno izraelsku politiku. Ministar financija je rekao neka umiru od gladi, dakle, apsolutno žele uništiti te ljude i izbaciti ih s cijelog područja onog što je nekad trebalo biti područje dvije države, dakle iz Izraela i Palestine.

Stvarno su potresne snimke koje gledamo zadnjih mjeseci i ljudi nemaju što za jesti. Djeca umiru od gladi. Ni to mislite da neće ništa promijeniti?

To očito nije ništa promijenilo. Izraelski dužnosnici, moramo govoriti o vlasti koja to radi, su govorili nama odnekud već poznate rečenice sedam za jednog Izraelca, pa 40 za jednog Izraelca. Sad smo već došli na preko 50 Palestinaca za jednog Izraelca.

Ali de facto radi se o tome da očito i ti ekstremisti koji diktiraju izraelsku politiku, ali bome i premijer Netanyahu jer on to vodi, smatraju da je ovo neka svjetska konstelacija, snaga i situacija u kojoj oni mogu ili pobiti ili izbaciti, kombinirano sve Palestince i de facto okupirati Gaza City, dakle dio Gaze i zavladati tim dijelom.

Kako da Hrvatska uopće nema stava u ovom pitanju?

Ja ne znam o čemu se točno radi i zašto je tome tako. Ima li Hrvatska uopće stav? Ja ga ne znam. Ali imaju Izraelci stav. To nije cijeli Izrael, iako se oni ponašaju kao da jesu i ignoriraju svoje građane koji demonstriraju protiv toga. Dakle, bile su demonstracije od gotovo pola milijuna ljudi u Izraelu protiv terora u Gazi.

Iako su mediji u Izraelu prilično kontrolirani, tako da serviraju javnosti informacije koje nemaju veze s istinom, kao što vidimo, ne puštaju strane novinare i ubijeno je između 200 i 300 novinara otkad je počelo.

Očito ih ne zanimaju ni taoci jer da ih zanimaju taoci, drugačije bi pregovarali i dogovarali, nego se taoci koriste kao neka vrsta izgovora, ali de facto izgleda kao da su svi već zaboravili na taoce, osim naravno, građana koji stalno na to podsjećaju. Dakle, u Izraelu postoje ljudi koji se bune protiv toga, ali ih vlasti ignoriraju.

Spominjali ste da je potrebna jedna odlučna američka politika. Zanima me postoji li ona kada pričamo o Ukrajini? Prije deset dana smo svašta čuli. Bit će dogovora, sporazum, mir. Međutim, deset dana kasnije, je li se išta dogodilo?

Mislim da je malo jasnije, iako je to bilo vidljivo, rekla bih, ranije. Dakle, bio je susret Putin - Trump, u kojem je Putin, jer to su uvijek neka vrsta sparinga, natjecanja između njih dvojice, u kojem je Putin, kao i obično, pobijedio. Dakle, Trump je na taj sastanak ušao s rečenicom "Bit ću jako razočaran ako ne dogovorimo primirje", dakle primirje, a ne mirovni sporazum.

Primirje znači prvo obustava vatre, pa onda pregovori o mirovnom sporazumu, a izašao je s rečenicom "Idemo ravno na mirovni sporazum". Drugim riječima, nema nikakvog prekida vatre. Nakon toga je trebao biti sastanak između Trumpa i ukrajinskog predsjednika Zelenskog.

Međutim, europski lideri su odlučili da neće dozvoliti maltretiranje Zelenskog kakvom je već bio izložen jedanput u Bijeloj kući. U Washington su sa Zelenskim otputovali svi glavni europski lideri - francuski, njemački, britanski i talijanska premijerka i finski predsjednik.

Finska tu ne igra značajnu ulogu što se veličine tiče, ali on sam je jedna vrlo zanimljiva osoba s dugim političkim iskustvom. A s druge strane, Finska ima dugotrajno iskustvo s Rusijom i on je bio jedini koji je tamo spomenuo to da je Finska na kraju pobijedila Rusiju.

Koliko je vjerojatno da Ukrajina pristane da Rusi dobiju sve, čak i ono što nisu uspjeli osvojiti u tri i pol godine?

Demokratska Ukrajina ne može na to pristati. Međutim, zahtjevi koje je ruski predsjednik Putin iznio na tom sastanku na kojemu je, nota bene, i njegov ministar vanjskih poslova Lavrov došao s majicom na kojoj je pisalo SSSR da se sjetimo i da se podsjeti koje su njihove ambicije, dakle teritorijalne.

Rusija želi Ukrajinu, odnosno Putinov režim želi Ukrajinu pretvoriti u još jednu Bjelorusiju, vazalsku državu s marionetskom vlasti. Jedan od zahtjeva je, dakle, aneksija i priznavanje četiri ukrajinske pokrajine. Recimo kao da neki smrtni neprijatelj Amerike dođe i kaže daj Floridu i Teksas. Promjena režima. Odustajanje od NATO-a, odustajanje od Europske unije i demilitarizacija.

Drugim riječima, Ukrajina danas ima vjerojatno najspremniju i najbolje obučenu vojsku u Europi. Dakle, s tim treba raskinuti i ostaviti ju bez obrane. Europski lideri, mislim, razumiju da se u Ukrajini brani Europa.

Poruka SSSR je ono što ima SSSR plus nešto u čemu se Trump i Putin apsolutno slažu, a to je da svijetom trebaju vladati velike sile. I svijet se dijeli u interesne sfere. Europa, kakva god bila, je u ovom času jedino mjesto na kojem se brani demokracija i toga moramo biti potpuno svjesni.

Braniti je, naravno, i u Europi, ali i braniti tu Europu, jer druge opcije u ovom trenutku na svijetu nema. Stvaraju se novi savezi i Trumpova politika, ovih carina i poreza, između ostalog, spojila je i dva autoritarna, ali tradicionalno neprijateljska režima, Indiju i Kinu.

U međuvremenu je Trump stavio poreze na Indiju, tako su se susreli indijski premijer i kineski ministar vanjskih poslova. Zbog toga što Indija kupuje svoje energente od Rusije, a istovremeno Trump de facto stoji na strani Putina u velikoj mjeri i pitanje je koliko on uopće smatra da je na neki način njegova politika da Ukrajinu treba braniti.

On je spreman da Amerika prodaje oružje Europljanima, ali ima i određenu antipatiju prema Europi, upravo zato jer Europa je to zadnje mjesto obrane od autoritarnosti.