Venecija postaje dio Italije

DANA 19. listopada 1866. Venecija je službeno prešla iz austrijske u talijansku sferu vlasti, što je označilo važan korak u procesu ujedinjenja Italije poznatom kao Risorgimento. Ovaj prijelaz dogodio se nakon Trećeg talijanskog rata za neovisnost i austrijskog poraza u ratu protiv Prusije.
Teritorij je Austrija najprije predala Francuskoj, a Francuska ga je zatim predala Italiji, čime je izbjegnut izravan prijenos teritorija između zaraćenih strana. Nekoliko dana kasnije, 21. i 22. listopada, održan je plebiscit na kojem je ogromna većina stanovnika Veneta glasala za ujedinjenje s Italijom - 641.758 glasova za, nasuprot 69 protiv. Time je okončana austrijska vlast započeta 1815. godine odlukama Bečkog kongresa.
Venecija pod stranom vlašću
Nekada moćna pomorska republika, Venecija je izgubila neovisnost 1797. kada ju je Napoleon predao Austriji Ugovorom iz Campo Formia. Nakon Napoleonova poraza, Bečki kongres 1815. potvrdio je austrijsku vlast nad Venecijom i Lombardijom, stvarajući Kraljevinu Lombardiju-Veneciju pod izravnim suverenitetom austrijskog cara. Tijekom tog razdoblja Venecija je doživjela gospodarsku stagnaciju i rastuće nezadovoljstvo stanovništva.
Za vrijeme Revolucije 1848., Venecijanci su pod vodstvom Danielea Manina proglasili Republiku San Marco (1848.), no Austrija je slomila pobunu 1849. godine. U desetljećima koja su uslijedila, Venecija je postala simbol talijanskog nacionalnog pokreta za ujedinjenje.
Rat i priključenje Italiji
Godine 1866. Italija se pridružila Prusiji u ratu protiv Austrije. Iako je talijanska vojska doživjela poraze u Bitci kod Custozze i Pomorskoj bitci kod Visa, pruska pobjeda u Bitci kod Sadove natjerala je Austriju na pregovore. Prema Bečkom miru (1866.), Austrija je predala Veneciju Francuskoj, koja ju je potom prenijela Italiji 19. listopada 1866. godine. Nakon plebiscita, pripojenje je i službeno potvrđeno u studenom iste godine.
Pripajanje Venecije Italiji 1866. bilo je ključan korak u Risorgimentu, iako će Rim biti pripojen tek 1870. Venecija, sa svojim kulturnim i gospodarskim značajem, postala je važan dio nove talijanske države. U godinama nakon pripojenja grad je integriran u talijanski prometni i gospodarski sustav, što je ubrzalo modernizaciju, ali i otvorilo pitanja očuvanja njegove jedinstvene baštine.
