PRVA dva desetljeća 21. stoljeća obilježilo je neformalno ekonomsko savezništvo SAD-a i Kine. Iako su tada uspostavljeni i formalni međudržavni dogovori između dvije zemlje, uglavnom se taj odnos razvio prirodno, nezavisnim djelovanjem poslovnih aktera na obje strane.

Taj proces se polako privodi kraju, posebno zadnje dvije-tri godine. Novi trend je suprotan i teži se što većem gospodarskom razdvajanju dvije sile, a to za sobom vuče geopolitičke posljedice. U SAD-u sve više jača ideja kako Kina iskorištava svoje "povlastice", a Kina sve više solira te pokušava postati ravnopravna geopolitička sila SAD-u.

Kina napušta socijalistički ekonomski model, počinje stvaranje Kimerike

Velika međuovisnost između Kine i SAD-a se počela razvijati još u prošlom stoljeću, nakon što se komunistički ekonomski model u Kini počeo transformirati 80-ih iz striktno planskog upravljanja svim aspektima gospodarstva u hibridni tržišno-socijalistički model.

Napuštanje socijalističkog modela je počelo puno prije nego što je postalo jasno da će se taj model raspasti u SSSR-u i istočnoj Europi, već krajem 70-ih. Provedena je dekolektivizacija u poljoprivredi, dopušteno je stanovništvu da osnivaju privatne kompanije i omogućene su inozemne investicije.

1985. su ukinute cjenovne kontrole, a krajem 80-ih i početkom 90-ih se privatiziraju brojne državne kompanije, iako je do današnjih dana Kina zadržala brojne velike kompanije pod državnom kontrolom i vlasništvom. Već sredinom 80-ih je SAD bio treći najveći trgovinski partner Kine.

Ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju promijenio je svijet

Prijelomni trenutak je bio ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) 2001. Iako su pregovori bili teški, a dok su trajali, dogodile su se i brojne nepredviđene okolnosti koje su negativno utjecale na odnose između dvije zemlje (primjerice bombardiranje kineskog veleposlanstva u Beogradu 1999.), ulazak u WTO je odobren.

Time je osiguran ekonomski uspon Kine. Investicije iz inozemstva i razvoj domaćeg privatnog sektora održavaju godišnji rast BDP-a oko 10 posto, plaće rastu, radnici iz poljoprivrede prelaze u industrijski sektor.

S druge strane, SAD ima koristi od preseljenja industrije niske dodane vrijednosti. Međunarodne korporacije premještaju proizvodne pogone u Kinu da bi iskoristile jeftinu radnu snagu. Potrošači u SAD-u profitiraju zbog jeftinih proizvoda iz Kine; odjeće, obuće, potrošačke elektronike i drugih dobara široke potrošnje.

Nastanak Kimerike

S vremenom je nastala Kimerika, ovisnost između potrošačkog SAD-a i proizvođačke Kine. Prva zemlja je postala najveći svjetski kupac, a druga neformalna tvornica svijeta. Tržište SAD-a je bilo "gladno" za jeftinim proizvodima, a golemo stanovništvo Kine je masovno selilo iz unutrašnjosti u gradove tražeći poslove u tvornicama.

Međunarodne korporacije iz SAD-a su bile više nego zadovoljne s tim da mogu smanjiti svoje troškove proizvodnje te izbjeći stroge zakone o zaštiti radnika, a time povećati profitabilnost. Kineske vlasti su bile više nego voljne dopustiti tim korporacijama da izrabljuju radnike u toj državi, povećavaju industrijsku proizvodnju, transferiraju znanje i tehnologije te pomažu Kini da pobjegne iz začaranog kruga siromaštva.

S obzirom na alternativu, a to je stalna prijetnja gladi, i stanovništvo Kine je bilo voljno pristati na "izrabljivanje". 1990. je bio pothranjen svaki četvrti Kinez, no uslijed velikog ekonomskog razvoja je do današnjih dana pothranjenost praktički nestala.

Kina drži ogromnu količinu američkog duga

Međuovisnost postaje očita kada se pogleda koje države drže najviše duga SAD-a. Tijekom desetljeća nastanka i postojanja Kimerike, Kina je kupila velike količine obveznica SAD-a. To znači da SAD duguje Kini golemi novac.

Konkretno, SAD je Kini u siječnju 2023. dugovao 860 milijardi dolara na račun izdanih obveznica. Rekordne razine američkog duga drži Japan, 1.1 bilijun dolara, ali pozicija Kine kao druge države kojoj SAD najviše duguje je osigurana. Treće je Ujedinjeno Kraljevstvo sa 668 milijardi, a četvrta Belgija s 331 milijardom.

Kina kupuje američki dug zbog pozitivnog učinka koji može imati na njezino gospodarstvo. Ulaganjem u dolarske vrijednosne papire vrijednost dolara raste u odnosu na vrijednost kineske valute, juana. To čini kinesku robu jeftinijom i privlačnijom kupcima iz SAD-a.

Kina mora kupovati dug SAD-a da bi održala svoj izvoz u njega. S obzirom na to da ima relativno slabo unutrašnje tržište, izvoz je od ključne važnosti za održavanje niske nezaposlenosti i održavanja socijalnog mira.

Zadnjih godina se Kina polako rješava američkog duga

Dug SAD-a se smatra jednom od najsigurnijih investicija na svijetu. Pozicija dolara kao glavne svjetske valute u kojoj se drži većina međunarodnih rezervi središnjih banaka u svijetu i kojom se vrši najviše prekograničnih plaćanja dopušta SAD-u da održava visoki javni dug te višegodišnji deficit proračuna, a ipak ostane u kategoriji zemalja s najboljim kreditnim rejtingom, s niskom cijenom duga.

Hipotetski bankrot SAD-a bi stoga bio katastrofalan za Kinu. Ne samo da bi izgubila glavno tržište za izvoz, nego bi mogla zaboraviti na dug, koji SAD inače bez problema vraća. Još uvijek je glavno odredište za izvoz Kine SAD, ali zadnjih godina sve manji dio izvoza otpada na tu zemlju.

Slično se događa s dugom. 2013. je Kina držala 1.3 bilijuna dolara duga SAD-a, a do sredine 2022. se spušta ispod jednog bilijuna. Trend postepenog odvajanja Kine od duga SAD-a se ubrzao kroz prošlu godinu pa je u siječnju ove godine pao na 860 milijardi dolara. To je najmanji iznos još od sredine 2010., a u cijelom razdoblju od 2006. do 2019. Kina je držala većinu američkog duga u obliku obveznica U.S. Treasury.

Proces ipak nije toliko jednostavan. Dok je smanjivala izloženost američkom dugu preko navedenih obveznica, kupovala je druge oblike državnog duga, kao što su tzv. agencijske obveznice. Neto izloženost ipak pada, prema navodima glavnog ekonomista Bank of China International Guan Taa.

"Tijekom proteklih pet godina saldo američkog duga koji drži Kina smanjio se za 317.9 milijardi dolara... Ovaj val pada u bilanci duga SAD-a koji drži kineski kapital također je posljedica kombiniranog učinka neto smanjenja i padanja vrijednosti obveznica, pri čemu neto smanjenje ima blagu prednost", napisao je Guan u svojoj kolumni iz lipnja ove godine.

Trump započinje trgovinski rat

U otvoreni ekonomski sukob s Kinom je krenuo još predsjednik Trump argumentom da Kina raznim barijerama otežava uvoz proizvoda iz SAD-a, provodi industrijsku špijunažu, ne poštuje intelektualno vlasništvo te općenito nepoštenim trgovačkim praksama radi stotine milijardi dolara štete SAD-u. Te optužbe nisu bile neutemeljene, a i brojne druge države su optuživale Kinu za slične stvari.

Još 2018. su uvedene tarife na uvoz solarnih panela, perilica rublja, aluminija, čelika, dijelova za zrakoplove, baterija i cijelog niza proizvoda. Kina je uzvratila sličnim mjerama na uvoz iz SAD-a. Sljedeće godine je trgovinski rat intenziviran, a postajalo je sve jasnije da nitko nema koristi od njega.

Trgovinski deficit SAD-a s Kinom se povećavao umjesto smanjivao, a kvartalni rast BDP-a Kine je usporavao na najmanje razine u 30 godina. Dodatno, Trumpu su se približavali izbori i trebao je sve prikazati kao svoju pobjedu.

U siječnju 2020. je potpisan sporazum o trgovini, kojim je Kina obećala povećati više proizvoda iz SAD-a, poglavito poljoprivrednih. Obećano nikada nije ispunjeno, što se može opravdati izbijanjem pandemije.

Biden nastavlja Trumpove politike i uvodi još oštrije

Nakon zatišja u vrijeme pandemije, ekonomski rat se nastavlja. Joe Biden nastavlja provoditi u suštini istu politiku kao Trump, ali s drugim mehanizmima. Svjetska trgovinska organizacija je čak u prosincu 2022. proglasila da su Trumpove tarife na čelik i aluminij protivne pravilima svjetske trgovine, ali je Biden odbio ukinuti ih.

Iako je SAD već 2022. pokrenuo veliki projekt subvencioniranja industrije mikročipova, u 2023. SAD okuplja saveznike (EU, Japan, Tajvan, Južna Koreja) i zabranjuje izvoz nekih mikročipova u SAD te određene tehnologije za razvoj mikročipova i proizvodnju strojeva za njihovu izradu.

Kina je veliki izvoznik potrošačke elektronike, koja je nezamisliva bez čipova, pa nema puno manevarskog prostora s obzirom na to da ih većinom uvozi iz država s kojima je SAD dogovorio blokadu Kine, a strojevi za njihovu proizvodnju se proizvode u EU, saveznici SAD-a.

Ipak je uzvratila "kontrolom izvoza" rijetkih metala koji su ključni za proizvodnju mikročipova, što je protumačeno kao jasna prijetnja. Posebno su važni galij i germanij, u čijoj proizvodnji Kina ima svjetski monopol.

Razdvajanje Kimerike je tek počelo

Najnoviji podaci o trgovini između Kine i SAD-a pokazuju veliki pad razmjene. U lipnju je izvoz proizvoda u SAD pao za 23.1 posto na godišnjoj razini. U prvih šest mjeseci ukupno je vrijednost uvoza SAD-a iz Kine pala za 25 posto.

Zabrinutost u Kini proizlazi i iz činjenice da proizvođačke cijene industrije padaju 10 mjeseci za redom, a na godišnjoj razini pad iznosi između 4 i 5 posto. To je jasan signal slabljenja inozemne potražnje, što se najvećim dijelom odnosi na SAD (gledajući po državama, a ne regijama).

Naglo odvajanje SAD-a i Kine nije izgledno i vjerojatno je jako destruktivno pa svi pokušavaju izbjeći taj scenarij. Ali uzimajući u obzir pokušaje Kine da se dedolarizira, trgovinski rat koji bjesni već pet godina (s pauzom zbog pandemije), pad trgovinske razmjene i geopolitičkih napetosti, Kimerika polako, ali sigurno nestaje.