KADA najavljuje agresivnu politiku, američki predsjednik Donald Trump obično ponudi neku grotesknu ispriku - besmislenu fikciju koja bi nam se trebala urezati u pamćenje kao opravdanje za nasilje. Što više sada prihvaćamo te laži, to ćemo teže propitivati buduće neistine, jer bi to dovelo u pitanje našu vlastitu sliku o samima sebi kao razumnim ljudima.

Čar "velike laži"

To je čar "velike laži", kako je Hitler objasnio u Mein Kampfu: ispričaj toliku besmislicu da ljudi jednostavno ne mogu vjerovati da nije istinita. Hitlerova najveća laž bila je tvrdnja da međunarodna židovska zavjera stoji iza njemačkih nedaća - žrtveno janje na koje se moglo svaliti svaki problem i tako osloboditi druge od odgovornosti. Godine 1939. Hitler i njegovi propagandisti širili su i očite neistine o Poljskoj - da zapravo ne postoji kao država te da je ona bila agresor koji je izazvao Drugi svjetski rat.

Trumpove velike laži gotovo je nemoguće prebrojati. Možda je najprilagodljivija ona da je njegova politika usmjerena na suzbijanje ilegalne trgovine fentanilom. Početkom svog drugog mandata Trump je tvrdio da je Kanada prva napala Sjedinjene Države tako što je dopustila da fentanil slobodno prelazi granicu. A zapravo, ne bi li trebala postati 51. američka savezna država?

Ta je pritužba poslužila kao izgovor za uvođenje carina na kanadski izvoz. No kada Trump u isti koš stavlja Kanadu i Meksiko i tvrdi da fentanil "ulazi u zemlju u potocima" preko njihovih granica, on laže. Godine 2024. samo oko 0,2 posto fentanila koji su zaplijenile američke granične vlasti dolazilo je iz Kanade, koja se čak nije ni spominjala u Nacionalnoj procjeni prijetnji droga američke Agencije za suzbijanje droga (DEA) za 2024.

Trump u zadnje vrijeme stvorio još zlokobniju fantaziju

Ali posljednjih je mjeseci Trumpova administracija stvorila još zlokobniju geopolitičku fantaziju: vojne udare na male brodove u međunarodnim vodama prikazuje kao nužne za odvraćanje krijumčarenja droga.

Ti napadi, koje mnogi stručnjaci smatraju očito nezakonitima, koncentrirani su uz obalu Venezuele i dosad su usmrtili najmanje 61 osobu. Iako je opće poznato da ti napadi neće zaustaviti dotok fentanila u SAD, Trump je poručio da će njegova vlada nastaviti "ubijati ljude koji donose drogu u našu zemlju".

Ubojstva koja imaju puno manje veze s drogom, a više s demonstracijom moći

Izvansudska ubojstva navodnih krijumčara narkotika manje imaju veze s trgovinom drogom, a više s demonstracijom moći - i možda čak s promjenom režima. Iako su videozapisi bombardiranja postali popularni na društvenim mrežama, ne postoje dokazi da su mete bili krijumčari droga. Potpredsjednik J.D. Vance u rujnu se našalio na račun ubijenih nedužnih ribara rekavši da on "trenutačno ne bi išao pecati u tom dijelu svijeta".

Nadalje, Trumpova administracija navodno je odobrila tajne operacije CIA-e u Venezueli te poslala svoj najnapredniji nosač zrakoplova u Karibe. Taj prikaz vojne moći osmišljen je kao politički spektakl. Opasnost je u tome što bi se mogao pretvoriti u neizvjestan, beskonačan sukob bez pobjednika.

Tragedija je što je kriza s opioidima postala ključni element američkog iskustva u posljednjih četvrt stoljeća. SAD ima najveću stopu smrti od opioida na svijetu, ponajprije zbog profitom vođenog "zdravstvenog sustava" koji ljude usmjerava prema lijekovima protiv bolova, ali ne potiče intenzivnu, dugotrajnu skrb potrebnu za liječenje ovisnosti.

Pohlepa farmaceuta koja je najviše naštetila Trumpovim biračima

Kriza je započela zbog pohlepne sheme tvrtke Purdue Pharma, američke farmaceutske kompanije koja je razvila i agresivno reklamirala popularni opioidni analgetik OxyContin. Dok je OxyContin bio odgovoran za početni porast smrti od predoziranja, mnogi su se korisnici okrenuli heroinu, a sada i fentanilu - koji je oko 50 puta jači od heroina - kada više nisu mogli dobiti recept za najprodavaniji proizvod Purdue Pharme.

Amerikanci koji žive u epicentrima krize ovisnosti uglavnom glasaju za Republikance; bez njihove podrške Trump nikada ne bi bio izabran. Trump i Vance svjesni su opioidne epidemije - u smislu da tu golemu patnju vide kao politički resurs koji se može usmjeriti protiv proizvoljno izabranog neprijatelja, bilo da je riječ o savezniku poput kanadskog premijera Marka Carneyja ili protivniku poput venezuelskog predsjednika Nicolása Madura.

Američka ovisnost kao napad izvana

U svojoj autobiografiji Hillbilly Elegy iz 2016., Vance opisuje kako je njegova majka, medicinska sestra s lakim pristupom receptnim lijekovima, bila ovisna o njima. No u svojoj političkoj retorici o imigraciji i sigurnosti ispričao je drukčiju priču - Vance je krivnju prebacio na druge zemlje, na "otrov koje dolazi preko naše granice", za majčine probleme. Iz toga slijedi da Amerikanci trebaju svoje ovisnosti doživljavati kao napad izvana.

Važno je razumjeti psihologiju koju Trump i Vance iskorištavaju. Ovisnici obično krive druge za svoje stanje. Uspon krajnje desnice u američkoj politici tu je sklonost podigao na nacionalnu razinu.

Mehanizam funkcioniranja laži

Uvjerenje da netko drugi mora biti odgovoran za probleme zemlje sada oblikuje i vanjsku politiku, pri čemu Trumpova administracija izmišlja sve apsurdnije priče - primjerice onu da svaki napad na venezuelski brod spašava 25.000 američkih života.

Laži funkcioniraju jer prebacuju krivnju. Svaljivanje odgovornosti na druge zemlje za opioidnu krizu Amerikancima nudi privlačan oblik moralnog rasterećenja. No fikcija takvih razmjera zahtijeva izgradnju čitave alternativne stvarnosti oko sebe.

Trump i njegova administracija uvježbavaju medije i američku javnost da povezuju napade na brodove s zaustavljanjem dotoka fentanila i drugih droga - što je klasičan primjer laži koje imperijalisti šire prije nego što pokrenu unaprijed izgubljene ratove.

Ratovi počinju riječima, što znači da se riječi moraju shvatiti ozbiljno prije nego što izbije sukob. Samo ako prozovemo velike lažove i izgovorimo male istine, postoji nada da ćemo obuzdati sve agresivnije predsjedništvo Donalda Trumpa.

@Project Syndicate

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala