AKO MI JE ičega žao nakon današnje izjave Vatikana o Međugorju, to je što nije bilo kladionice na kojoj bismo mogli unaprijed predviđati kako će ona izgledati. Zapravo, i nije mi žao, ne bi se tu nikakva lova mogla zaraditi, koeficijent na ovu nihil obstat izjavu bio bi 1:1, jer se radilo o čistom ziceru. Kao da ste, žao mi je što to moram reći, pogađali tko će pobijediti u Minhenu.

>> Vatikan nije priznao "ukazanja Gospe" u Međugorju

U Vatikanu nisu naivci

Svetoj Stolici Međugorje je već desetljećima vrući krumpir. Bilo je zabavno u početku, dok su navodne Gospine objave nervirale komunističke vlasti. Stvari su izmakle kontroli kad je Međugorje postalo marijansko svetište al pari s priznatim svetištima poput Lourdesa i Fátime. I kad ih je po broju objava tisućama puta nadmašilo.

Što god mislili o Vatikanu (a ne moram objašnjavati što ja mislim), oni nisu skupina naivaca. Njima je od početka jamačno bilo jasno da se radi o manipulaciji, svjesnoj ili nesvjesnoj. U ovih dvije tisuće godina kako su razni vizionari viđali Isuse, Marije i svece, nikada se nije dogodilo da se to događa po voznom redu Deutsche Bahna.

Ali, Međugorje je postalo veliki hit među katolicima cijeloga svijeta, hajde sada budite baja koji će reći narodu da je sve to fantazija. Ako ste očekivali izjavu tipa „Ne priznajemo da su to Gospine objave i molimo vjernike da ne nasjedaju”, onda ste jako naivni. I, da se malo i ja igram s latinskim, per definitionem nikada nećete postati vatikanski službenik.

Igra na sigurno

A opet, nitko iz kurije nije spreman reći, na nepodijeljeno oduševljenje hrvatskih katolika i ostalih miletića, da su to stvarne Marijine objave. 

Vatikan je kroz povijest praktički uvijek polako vukao poteze - dogmatske izjave, koncili, sve je to bilo pripremano desetljećima, ako ne i dulje. Išlo se uvijek k tome da se, gdje god je to moguće, razlike pomire. Ako ste izučavali teologiju Tome Akvinskog, onda upravo u njoj prepoznajete suštinu vatikanskog razmišljanja: sve razlike koje i dalje ostaju u gabaritima zadanih dogmi jednostavno treba nekako harmonizirati. Šutnut ćete tek krajnje heretike poput Arija i Luthera (a i tu su trebale proći godine).

I već godinama se prilično jasno najavljivalo što će Vatikan reći o Međugorju: da je to mjesto pobožnosti, hodočašća, vjerske posvećenosti. Samo neće reći da je to i mjesto gdje se Djevica Marija stvarno ukazala.

Nihil obstat na hrvatskom

Stoga nije teško shvatiti što zapravo znači to famozno nihil obstat („ništa ne priječi”) koje je suština vatikanskog stava o Međugorju (i o tisućama drugih pojava unutar Crkve). Kanonski gledano, nihil obstat znači da se neka knjiga može izdati, jer ne proturječi crkvenom nauku. Ili da se netko može drugi put vjenčati, jer se onaj prvi brak poništava, pa ništa ne stoji na putu sklapanju novog braka. Koji je, pravno gledano, prvi brak, jer onaj prethodni nije bio brak (shvaćate li vi tu dovitljivost?). 

Tako i ništa ne stoji na putu za Međugorje - hoćete li ići tamo da se ispovjedite, da doživite neko duhovno iskustvo, da ostavite koju kintu svećenicima, ugostiteljima i trgovcima, samo naprijed, Crkva vas u tome (kakvo iznenađenje), neće spriječiti. Napokon, kršćanstvo nije ni nastalo na temelju opsežne racionalne analize.

Ako ste shvatili tu logiku, onda znate i kako prevesti nihil obstat na hrvatski: ni vrit ni mimo. Poslovni model koji, eto, funkcionira već dvije tisuće godina.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."